Krovovi koji prokišnjavaju, šuplja stolarija, grijanje na drva, zastarjela oprema i nedostatak vode, problemi su sa kojima se susreće većina osnovnih područnih škola u BiH. Namještaj u učionicama mnogih osnovnih škola u BiH je star i po 40 godina, stolarija isušena i dotrajala, krovovi prokišnjavaju, a neke od škola uopšte nemaju fiskulturnu salu, kao ni razvedeno grijanje.
U Osnovnoj školi "Petar Petrović Njegoš" u prijedorskom selu Busnovi, nakon nedavne eksplozije kotlovnice, nastava je obustavljena do daljeg.
Da se nije dogodila za vrijeme velikog odmora, kada su se učenici nalazili ispred škole, eksplozija je mogla da ima tragične posljedice. U detonaciji je lakše povrijeđen jedan učenik, a prouzrokovana je ogromna materijalna šteta. Vanjski zid prostorije, u kojoj se kotlovnica nalazila, izbijen je, a cijela škola je nakon havarije ostala bez grijanja.
A u nekim dijelovima Federacije BiH oko škola još nisu uklonjene ni mine zaostale iz proteklog rata.
Izdvajanja za sanaciju ovih škola su minimalna, a nadležni u kantonima često i ne znaju u kakvim su problemima ove škole. U najlošijoj situaciji su područne škole u Zeničko-dobojskom i Srednjobosanskom kantonu. Zbog neispravne vode najozbiljnija situacija je u pet područnih škola u opštini Maglaj.
Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Zeničko-dobojskog kantona, najkritičnija situacija je u područnoj školi u povratničkom naselju Bočinja kod Maglaja, gdje je voda zagađena i hemijski i bakteriološki. Voda u ovoj školi nije ni za kakvu upotrebu i predstavlja veliku opasnost po zdravlje djece. Zbog ovakve situacije sastavni dio školske opreme za 46 đaka postala je i flaširana voda. U školi tvrde da su navikli na ovaj problem. Učiteljica Nermina Mujkić kaže da školsku vodu koriste samo u kupatilu i za brisanje table.
"Pošto je voda veoma zagađena djeca nakon brisanja table čiste ruke vlažnim maramicama. Djeca donose vodu od kuće i takva je situacija zadnjih pet, šest godina. Situacija jeste teška, ali ni u drugim školama nije puno bolja. Jednostavno smo navikli da radimo na ovaj način", priča Mujkićeva. Desetogodišnji Miloš. N, kojeg smo zatekli ispred škole u Bočinji, kaže da već četiri godine od kuće donosi vodu u školu.
"Kada sam upisao školu nastavnici su nam rekli da ne koristimo vodu u školi. Već četiri godine nosim vodu od kuće", kaže Miloš.
Učenici od kuće donose vodu u školu
Roditelji učenika u Bočinji zabrinuti su za zdravlje svoje djece.
Milena Radić majka je desetogodišnjeg Zorana, koji ide u četvrti razred područne škole u Bočinji. Kaže da bi rado svoje dijete prebacila u školu u Maglaj ili Doboj samo da ima mogućnosti za to.
"Strah me je za dijete, ali ne mogu ništa učiniti. Svaki dan u školu nosi sa sobom flašicu s vodom. Problem je što ni kod kuće nemamo čistu vodu. Koristimo obližnji potok, a vodu iz njega prokuhavamo prije pića", ističe Milena Radić.
Salim Čičeklić, direktor OŠ "Maglaj", pri kojoj djeluje i škola u Bočinji, tvrdi da većina sela, kao i sam grad Maglaj, imaju problema sa vodom i da je to veliki problem koji zahtijeva velika ulaganja.
"Područne škole su priključene na lokalne vodovode koji su u manjoj ili većoj mjeri zagađeni. Problem je što opština nema dovoljno novca da riješi problem, a od kantona nismo ništa dobili za rješavanje ovog problema. Tražili smo pomoć od opštine i kantona da na neki način zaštitimo djecu. Da li će to biti kopanje bunara ili cisterne s vodom, još ne znam", dodaje Čičeklić.
Do načelnika opštine Maglaj nismo uspjeli doći, a u Ministarstvu obrazovanja i nauke Ze-Do kantona kažu da nije planiran novac za rješavanje problema s vodom.
Zdenka Merdžan, ministrica obrazovanja i nauke Ze-Do kantona, kaže da je vodosnabdijevanje problem općine. Ističe da je većina osnovnih škola u ovom kantonu u lošem stanju i da ovo ministarstvo rješava problem po problem.
Nema sredstava za područne škole
"Znamo da ima mnogo problema u područnim školama, ali nemamo sredstava da riješimo sve probleme. Prošle godine smo investirali oko tri miliona KM za saniranje mokrih čvorova i za popravku krovova i stolarije, a ove godine pet miliona KM. Sve škole su u veoma lošem stanju. Prokišnjavaju krovovi, stara je stolarija, loša oprema. Potrebno je još mnogo novca da se te zgrade dovedu u red i zato radimo u skladu sa mogućnostima", naglašava Merdžanova.
Smatra da su za stanje u školama odgovorni i sami direktori.
"Ko se više zauzme za svoju školu prije će i dobiti novac i riješiti problem. Neke škole su veoma dobro opremljene i nemaju problema, zahvaljujući snalažljivosti direktora", objašnjava Merdžanova.
U teškoj situaciji su i područne škole u opštini Jajce u Srednjobosanskom kantonu. Petnaest područnih škola Osnovne škole "Berta Kučera" iz Jajca, u velikim su problemima.
Pored standardnih problema sa opremom i starim zgradama, i ove škole imaju poteškoća sa snabdijevanjem vodom, a veliku opasnost za djecu u nekim mjestima predstavljaju i minska polja, koja se nalaze pored puta za školu.
Osman Žilić, direktor OŠ "Berta Kučera", kaže da je najlošija situacija u školi u naselju Vlasinje.
Stolarija šuplja, krovovi prokišnjavaju
"U toj školi ljeti nema nikako vode. Potrebno je uložiti 300.000 KM kako bi se riješio problem s vodom u cijelom naselju, ali te pare nema ni opština. Školu pohađa oko 120 učenika. U Vlasinju imamo i problem sa minskim poljima. Troje roditelja đaka je poginulo do sada u minskim poljima", napominje Žilić. Dodaje da su sve školske zgrade u katastrofalnom stanju i da su dosadašnja ulaganja vlasti minimalna.
"Prošle godine dobili smo 30.000 KM pomoći i to je zaista minimalno. Naša matična škola je u ratu porušena i sada smo podstanari u drugoj školi. Da bi obnovili našu matičnu školu i doveli u red područne škole potrebno je oko dva miliona KM", kaže Žilić.
Ništa bolja situacija nije ni u opštini Busovača.
Dženan Hodžić, direktor OŠ "Kaćuni", pri kojoj djeluje sedam područnih škola, kaže da je stanje školskih objekata katastrofalno.
"Škola u naselju Putiš 30 godina nije imala vodu. Tek prošle godine nakon pojave meningitisa kod neke djece pokrenuto je to pitanje. Sad škola ima svoj bunar s vodom", ističe Hodžić, dodavši da je u drugim školama stolarija šuplja, krovovi prokišnjavaju, a table su stare po 30 godina.
"Sredstva koja smo dobijali za sanaciju objekata su bila minimalna. Dok po drugim školama pričaju o informatizaciji, mi rješavamo osnovne probleme", kaže Hodžić.
Škole u Kantonu Sarajevo u najboljem stanju
U cijeloj FBiH u najboljem stanju su škole u Kantonu Sarajevo. Ovaj kanton je jedini koji ima komisiju koja obilazi područne škole i provjerava u kakvom su stanju.
"Sve škole u Kantonu Sarajevo imaju uredno grijanje i vodosnabdijevanje. Neke zgrade nisu u najboljem stanju, ali to se rješava postepeno. Radimo na opremanju škola, a svaki ozbiljniji problem u školama mora odmah biti riješen", kazali su u Ministarstvu obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo.
Severin Montina, pomoćnik federalnog ministra obrazovanja i nauke FBiH, kaže da u ovom ministarstvu nemaju informacije o stanju u područnim školama.
"Za osnovne i područne škole odgovorne su opštine i kantoni. Naše ministarstvo jednim dijelom pomaže obnovu školskih zgrada putem konkursa koji su otvoreni za sve. Znamo da ima dosta problema u tim školama, ali da bi se riješili ti problemi potrebna je pomoć šire društvene zajednice", istakao je Montina.
Dvije učionice za 140 đaka
Ni u mnogim školama u RS, izgrađenim prije nekoliko decenija, do sada nisu rađena značajnija renoviranja i proširivanja, a jedna od takvih je i područna škola "Borisav Stanković" u banjalučkom naselju Česma, koju pohađaju učenici od prvog do petog razreda. Iako je ova škola od grada udaljena svega tri kilometra, uslovi za pohađanje nastave su neuporedivi sa pojedinim školama u gradu.
"U ovoj školi, koja broji 140 učenika, koji pohađaju nastavu u tri smjene, imamo samo dvije osrednje učionice, pa je jasno u kakvim uslovima radimo, budući da imamo šest odjeljenja", kaže Mira Babić, učiteljica u područnoj školi u Česmi.
Škola, u kojoj je najveći problem nedostatak prostora, takođe nema ni centralno grijanje, pa su tokom nastave učitelji zaduženi da lože vatru, a u svakoj od prostorija nalazi se po jedna peć.
"Takođe nemamo ni fiskulturnu salu, pa se časovi fizičkog vaspitanja zimi izvode u učionicama, a ljeti na igralištu. Međutim, na igralištu, gdje su nedavno postavljeni reflektori, svakih dva sata naveče učitelj mora paliti svjetlo kako bi rasvjeta radila dok traju časovi fizičkog", priča učiteljica Mira Babić, dodajući da su već navikli na takve uslove rada.
Stolarija, kao i cijeli namještaj u učionicama nije mijenjan od 1970. godine, kada je škola izgrađena, iako djeluje nevjerovatno da u isto vrijeme dok pojedine banjalučke škole u upotrebu uvode elektronske dnevnike, u ovoj školi ima samo jedan računar koji ne radi.
Računarska zaostalost
Opremljenost računarskom opremom, takođe, predstavlja jedan od najvećih problema i u mnogim centralnim školama, koje raspolažu sa po dva ili tri krajnje zastarjela računara, na kojima, kako kažu prosvjetni radnici, učenici ne mogu mnogo da nauče.
Jedna od takvih škola je i Osnovna škola "Desanka Maksimović" u Dragočaju, koja broji oko 550 učenika od prvog do devetog razreda, a posjeduje samo tri ispravna računara, koja im je dodijelilo Ministarstvo prosvjete RS.
Nada Arbutina, direktor škole u Dragočaju, naglašava da je ova škola, izgrađena 1970. godine, kao i svi drugi objekti dosta propala tokom rata.
"Poslije rata, svake godine se nešto uradi i obnovi, ali su potrebe daleko veće od naših mogućnosti. Ministarstvo prosvjete i gradonačelnik su nam dosta pomagali, ali kako se broj učenika iz godine u godinu povećava, tako se uvijek povećavaju i stvaraju neke nove potrebe. Mi nastojimo da krečimo i održavamo prostorije, ali namještaj u 10 učionica je star skoro 40 godina i zaista je dotrajao, kao i cijela stolarija koja se sasušila, zbog čega je u prostorijama mnogo hladnije", objašnjava Nada Arbutina, dodajući da ni keramičke pločice nisu mijenjane od vremena kada su prvi put postavljene u školi.
Škola u Dragočaju, koja obuhvata sva okolna mjesta Prijakovce, Ramiće, Kuljane i Stranjane, nema adekvatno opremljene ni kabinete fizike i matematike, a u fiskulturnoj sali, koja još nema krov, osjeti se velika vlaga.
Nagomilani problemi, a novca nema
U Republici Srpskoj ima 585 područnih škola, od kojih samo 84 imaju devet razreda. Po pet i manje učenika ima 46 područnih škola, dok 202 škole imaju manje od 15 učenika, a oko 150 škola ima između pet i 15 đaka.
Zdravko Marjanović, načelnik Odjeljenja za razvoj i evropske integracije pri Ministarstvu prosvjete i kulture RS, navodi da su nakon snimanja stanja u područnim školama, procijenili da su za rješavanje problema u ovim školama potrebna ogromna sredstva.
"Sredstva kojima raspolaže Ministarstvo dovoljna su za neke hitne potrebe u školama i eventualno za izgradnju novih objekata, kao što je to slučaj na Palama. Stvarni problem područnih škola je višestruk. Neke su prilično zapuštene još iz prošlosti, nije se mnogo posvećivala pažnja tim školama, neke su veoma trošne, takođe i loše opremljene, a neke nemaju ni kvalitetnu vodu za piće", navodi Marjanović, dodajući da ima područnih škola čije je postojanje upitno, te da Ministarstvo prosvjete i kulture i lokalne zajednice moraju u narednom periodu razgovarati o tome da li takve škole mogu da nastave dalje s radom ili je jeftinije i svrsishodnije da se učenici prevoze do centralne škole.
Prema njegovim riječima, Ministarstvo potpomaže određene projekte, ali u redovnim budžetskim linijama nema dovoljno sredstava da bi odjednom riješilo nagomilane probleme u područnim školama.
Duška Golić, viši stručni saradnik za strateško planiranje u osnovnom obrazovanju pri Ministarstvu prosvjete i kulture u Vladi RS, navodi da minimalna godišnja ulaganja za jednu područnu školu, uključujući tu i plate zaposlenih i materijalne troškove, iznose 26.000 KM.
"Taj iznos raste za 16.000 KM, čim je prisutno još jedno odjeljenje i za sve škole gdje su dva odjeljenja to bi bilo u slučaju ovih 202 škole godišnje 42.000 maraka", ističe Golić.
Navodi da postoje i područne škole sa devet razreda koje imaju jako mali broj djece i prosto ne posluju racionalno.
"S druge strane, nemoguće je kombinovati predmetnu nastavu. Moraju da budu podijeljeni razredi i morate da imate nastavnika za svaki predmet, bez obzira na to koliko tu djece sjedilo na času, tako da su minimalni troškovi za devetorazrednu školu, računajući da imaju po jedno odjeljenje, 185.600 KM godišnje za nastavnike i materijalna ulaganja, a takve imamo 84 škole", ističe Golićeva.
Ona naglašava da je od izuzetne važnosti pitanje na kakav način će se pristupiti nastavi.
"Suštinsko pitanje, pored toga što se postavlja pitanje ekonomske opravdanosti, pitanje je svrsishodnosti i kvaliteta rada u područnim školama. Mi prvi put sada planiramo testirati znanje učenika u područnim i centralnim školama svih uzrasta, ali nije jedino pitanje ni samo znanje. Naravno, svi pedagoški stručnjaci se bez izuzetka slažu da nastava u kombinovanom odjeljenju ne može da bude jednako dobra kao nastava u redovnom odjeljenju", smatra Golićeva, dodajući da je prosto nemoguće prilagoditi nastavu na takav način, pogotovo gdje su kombinacije pet razreda, da je jednako dobra za svih pet razreda u isto vrijeme.