Dok osnovci iz većine evropskih zemalja, kao i zemalja u okruženju, uče iz maštovito osmišljenih udžbenika, njihovi vršnjaci u BiH već na samom početku školovanja susreću se s udžbenicima pretrpanim mnoštvom suvišnih činjenica i bez zanimljivih ilustracija.
Naime, roditelji učenika se žale da su udžbenici preopterećeni izrazima koji su nerazumljivi za djecu, knjige "prenatrpane" nebitnim detaljima, gradivo, naročito za učenike nižih razreda, suhoparno, da su preteški zadaci iz matematike...
"Smatram da kvalitetna nastava treba omogućiti djeci da uživaju u tome što uče, da sami istražuju, ispoljavaju svoja interesovanja i talente. Škola ne treba da im bude bauk, već da ih učini srećnim i prije svega da ih privuče novim saznanjima", kaže Vesna M, roditelj učenice trećeg razreda banjalučke Osnovne škole "Ivo Andrić ".
Nerazumljivi izrazi za djecu: Prema njenim riječima, osnovni problem je što su udžbenici preopterećeni izrazima koji su nerazumljivi za djecu.
"Često smo na roditeljskim sastancima diskutovali o tom problemu i mogu reći da se i učiteljica slaže sa nama roditeljima da su tekstovi u nekim knjigama znatno iznad mogućnosti uzrasta kojem su namijenjeni, uz mnogo nepoznatih riječi i termina, sa dugim i komplikovanim rečenicama. Uz to, roditelji su se žalili i na udžbenike iz matematike, u kojima zadaci ne samo da su bili teški već i netačni", kaže Vesna M.
Smatra da bi djeci sigurno bilo zanimljivije kada bi knjige imale više ilustracija i interesantnijih zadataka.
A osim nedovoljno maštovito osmišljenih udžbenika, neki roditelji se žale i da su njihovi osnovci preopterećeni gradivom. S tom činjenicom se slaže i Marija Vulić, majka učenika sedmog razreda.
"Kao i mnogi roditelji, iz iskustva znam da djeca previše vremena provode učeći preobimno gradivo, pa im malo ostaje za lična interesovanja i omiljene vanškolske aktivnosti kao što su druženje i sport", kaže Vulićeva.
I psiholog Aleksandar Milić smatra da su pojedini udžbenici napisani na višem nivou a ne za osnovnu školu. Prema njegovim riječima, djeca treba da posmatranjem upoznaju pojmove, a ne da ih definišu.
"Najveći problem su udžbenici za djecu nižih razreda osnovnih škola. Primijećeno je da se djeca teško snalaze sa gradivom, koje nije prilagođeno njihovom uzrastu. Zbog toga roditelji često imaju teškoće da sami uvedu dijete u proces obrazovanja", kaže Milić.
Dodaje da je problem što se autori i recenzenti nedovoljno upuštaju u teži dio posla, da nivo izražavanja prilagode djeci.
"To jeste umijeće, ali moraju poznavati i dječiji vokabular i sadržaj lekcija prilagoditi bogatstvu njihovog rječnika, slaganju rečenica i slično", smatra Milić.
Vid traumatizacije: Prema njegovim riječima, udžbenik djeca trebaju da doživljavaju, a terminologija treba da bude kombinovana sa slikama prilagodljivim dječijem stvaralaštvu i crtežima iz prirode, koji su bliski učenicima. Ističe da obimni tekstovi predstavljaju prepreku prilikom savladavanja gradiva i frustraciju.
"To je jedan vid traumatizacije djeteta pred nečim što je nejasno, teško i na kraju izaziva nesigurnost, strah i suze. Zbog toga mnogi roditelji rade zadaću umjesto djece, jer je veći dio tekstova neprilagođen mališanima", kaže Milić.
On naglašava da se u osnovnim školama RS prerano ide ka činjenicama. Početni sadržaji, kako kaže, treba da su protkani učenjem kroz igru, zabavu, kreativnost, pokretljivost, sa što manje teoretizovanja.
U školama RS koriste se knjige Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Istočno Sarajevo, dok u Federaciji BiH nastavnici i učitelji biraju udžbenike osam različitih izdavača.
Prema riječima Mirka Banjca, direktora Republičkog pedagoškog zavoda, glavni problem je što u RS ne postoji tržište udžbenika.
"Kod nas postoji monopolistička politika u izdavanju udžbenika, a tamo gdje ne postoji tržište udžbenika ne može se govoriti ni o napretku u udžbeničkoj politici. Mislim da je hitno potrebno otvoriti tržište, dakle, da dobijemo konkurenciju u pisanju i u izdavanju udžbenika. Naravno, sve to mora biti u skladu sa postojećim nastavnim planom i programom, ali je činjenica da metodički prisup istom sadržaju uslovljava kvalitet učenja", kaže Banjac.
On ističe da zemlje u okruženju već odavno imaju tržište udžbenika u smislu da za jedan razred ista izdavačka kuća nudi po tri različita udžbenika, a onda u skladu sa programom, nastavnik bira udžbenik koji će po njemu dati najbolji rezultat.
Međutim, kako pojašnjava, izdavaštvo je kod nas mlada privredna grana i još nemamo takve ljude koji bi mogli biti veliki autori.
RS bez tržišta udžbenika: "Autori udžbenika treba da budu timovi ljudi, a prije svega, u tom timu moraju biti istaknuti i iskusni praktičari, nastavnik metodike tog predmeta na fakultetu i, recimo, čovjek iz oblasti nauke koji pokriva udžbenik. Dakle, to su najmanje tri stručnjaka, gdje se praksa niti može, niti smije zaobići. Kod nas, nažalost, postoje pojedini autori koji nikada nisu 'zavirili' u razred, a pišu školske udžbenike", kaže Banjac, naglašavajući da bi se takva politika trebala promijeniti uvođenjem tržišta udžbenika.
Svako bi, dodaje, za isti razred mogao da izabere drugog autora, ali oni svi moraju imati kvalitet, koji bi trebalo da potvrdi Ministarstvo prosvjete preko svojih institucija.
Prema njegovim riječima, udžbenik treba da bude jedan od izvora informacija za učenike i nastavnike, ali je on kod nas najčešće jedini izvor i zbog toga se, kaže, treba boriti da bude kvalitetan.
Međutim, ističe Banjac, kako će udžbenik biti korišćen u nastavi ne zavisi isključivo od tog udžbenika, već od stručnosti, obučenosti i vještine nastavnika da primjeri te sadržaje potrebama djece.
"Što se tiče izbora udžbenika i rezultata učenja u školi, sve bi bilo na odgovornom i slobodnom izboru nastavnika, a da li će oni učiti i uz pomoć nekih udžbenika sa strane, dodatnim izdavanjima, to apsolutno nije presudno", kaže Banjac.
Slaže se da je problem udžbenika u RS prisutan, ali da su trenutno najveći problem zakonodavne regulative koje se hitno moraju mijenjati u pravcu ozakonjenja tržišta udžbenika.
I većina pedagoga iz banjalučkih osnovnih škola smatra da na tržištu treba da bude veći izbor udžbenika, a da bi se učenici i nastavnici trebali da dogovore iz kojih udžbenika im je lakše da uče.
Podijeljena mišljenja: Mišljenja o kvaliteti nastavnog plana i programa u osnovni školama širom Federacije BiH su podijeljena, kao i kada je riječ o tome, da li su učenici preopterećeni gradivom ili ne. Nastavnici smatraju da je za neke predmete neosnovano smanjen broj sati, direktori većine škola su mišljenja da gradiva ima baš onoliko koliko ga treba. Učenici, kojih se sve to najviše tiče, naglašavaju kako bi nastavnici trebali više razgovorati sa njima, biti kreativniji, a roditelji da treba smanjiti broj predmeta.
"Ima dosadnih predmeta poput istorije u kojoj je toliko datuma. I u tom predmetu jako malo je podataka o istoriji naše zemlje. Takođe ima i drugih predmeta u kojima nastavnici samo ispredaju, a mi bismo htjeli da više razgovaramo, da ima više kreativnosti. I kada dođemo kući, prilično vremena treba za učenje, a jako malo imamo za vannastavne aktivnosti", kažu u VII d razredu Osnovne škole "Isak Samokovlija" u Sarajevu.
Kenan Vučjak, direktor te osnovne škole, smatra da prosjek njihove škole koji je 4,61 argument govori sam za sebe.
"Da je gradiva više nego što treba, vjerovatno bi bilo problema u njegovom savladavanju. Sa druge strane, ima roditelja koji se žale na gradivo ili predmete poput historije. Ima pritužbi i na matematiku, ali mnogo manje nego što je to bilo prije", kaže Vučjak.
On je podsjetio da se po devetogodišnjem obrazovanju djeca ne ocjenjuju do trećeg razreda i to im je dovoljno da se prilagode, oslobode.
"Takođe, sada je više udžbenika na raspolaganju za razliku od ranijeg perioda", pojašnjava Vučjak.
Sarija Ćesko, nastavnik geografije, smatra da je malo da se taj predmet predaje jedan čas sedmično i da nema puno prostora za kreativnost.
Dilista Bašić, direktor OŠ "Kreka" u Tuzli kaže da kvalitet nastave zavisi uglavnom od nastavnika.
"On je vođa, taj koji odvaja bitno od nebitnog. Ako nastavnik želi da bude administrator, onda on nema šta da traži u prosvjeti. Možda ima dosta gradiva ali ne treba se sve učiti, već ono što je važno, što će djeca upamtiti, što će im koristiti", kaže Bašićeva i dodaje da je prosječna ocjena škole 4,5.
U sedmom razredu 14 predmeta: S druge strane, roditelji smatraju da su djeca preopterećena predmetima.
"U sedmom razredu ih je oko 14, a ništa manje ih nema ni u osmom. Događa se da su za neke predmete časovi smanjeni pa je nastava svedena na to da nastavnik jedan čas predaje lekciju, a sljedeći ispituje. Nema razgovora, ponavljanja. I tu nije do nastavnog plana i programa, već do nesposobnih nastavnika", smatra roditelj Senad P. iz Sarajeva.
Sretko Žmukić, savjetnik ministra obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo, kaže da u posljednje vrijeme imaju česta pitanja o gradivu.
"Ja sam i roditelj i profesor i mogu o tome da kažem više. Postoje realne primjedbe da su programi preopterećeni, pa smo dobili i neke nove predmete poput demokratije, historiju religije, a nameće nam se i seksualnno obrazovanje. Sve su to stvari koje djeca trebaju znati, ali i naš tradicionalni program je bio dobar", kaže Žmukić .
On ističe da je najvažniji pristup nastavnika.
"Posebnu pažnu treba posvetiti edukaciji nastavnika. Ima tu izvrsnih nastavnika, ali nažalost sve ih je manje i manje. Postoje pisma koja su otišla u sve osnovne i srednje škole, da je obavezan nastavnik da odustane od tradicionalnih metoda, da svaki nastavnik prilagodi tempo. Ohrabrili smo nastavnike, ali dali i u obavezu prosvjetnim inspektorima, da ne insistiraju na striktnom praćenju nastavnog plana i programa. Nema formalnih prelazaka lekcija", pojašnjava Žmukić.
Emica Kevelj, direktor Četvrte osnovne škole u Mostaru, smatra da je osmogodišnji program stereotipan, ali da su zato novine uvedene sa devetogodišnjim obrazovanjem.
"Kao što je poznato, mališani se ne ocjenjuju odmah. Evo od ove godine je uvedeno da već u drugom razredu imaju strani jezik, a u petom razredu izbornu nastavu, da već lagano počinje njihovo usmjeravanje kako kasnije ne bi lutali. Takođe, veći je izbor udžbenika. Događa se da svake godine izađu bolji, više prilagođeni djeci i logično je da će se ti koristiti", kaže Keveljeva.
Nastavnici će birati udžbenike
U Ministarstvu prosvjete i kulture RS kažu da u saradnji sa stručnjacima Republičkog pedagoškog zavoda, koristeći iskustva iz Srbije, rade na izmjeni udžbenika za prvi, drugi i treći razred osnovne škole.
"Novina je što će tržište RS biti otvoreno svim izdavačima koji ponude kvalitetne udžbenike. Ministarstvo će odobriti sve udžbenike koji budu u saglasnosti s nastavnim planom i programom, a sami nastavnici razredne nastave biraće udžbenike po kojima će raditi", rekao je Anton Kasipović, ministar prosvjete i kulture RS.
On je naglasio da će profesori razredne nastave prije toga proći edukaciju da bi mogli na pravi način odgovoriti izazovima koji će biti pred njih postavljeni, a da bi za početak bili napravljeni novi udžbenici za prvu trijadu, a tek kasnije bi bio nastavljen rad i na izmjeni udžbenika za starije razrede.
"Do konačne odluke o uvođenju većeg broja naslova i izdavača treba proći proceduru usaglašavanja i izmjena zakona. Više izdavača i liberalizacija tržišta jeste vizija Ministarstva za koju nam je potrebna saglasnost u Vladi RS i Narodnoj skupštini", rekao je Kasipović.
Mirko Banjac, direktor Republičkog pedagoškog zavoda, kaže da rad na izmjeni udžbenika neće ići tako brzo i da će potrajati jednu do dvije godine.
"Mi trenutno u RS radimo na projektu integrisane nastave koji traje još ovu i sljedeću školsku godinu. Znači, dok se ne završi projekat mi ne znamo kakav ćemo udžbenik pisati", pojašnjava Banjac.