Vijest da će od jeseni biti ukinuta višerazredna Osnovna škola "Petar Gajić" u selu Popovac kod Čelinca šokirala je mještane tog, ali i okolnih sela i sledila krv u žilama onima kojima je ostala nada da bi tom selu jednog dana moglo krenuti nabolje.
U školi ostavila zdravlje: Sudbinu sela u BiH koje masovno napušta stanovništvo i seli u gradove posljednih godina ne zaobilazi ni Popovac, udaljen 69 kilometara od Čelinca, a kako se čini, posljednji potez vlasti, selo, u kojem živi stotinak mještana, odvešće u propast.
Skoro kroz suze Gospana Radić (50), radnica u OŠ "Petar Gajić", kaže da će se za opstanak škole u Popovcu boriti svim sredstvima, a ako treba i najradikalnijim.
"Više od 20 godina radim u ovoj školi. Ostavila sam svoj život i zdravlje u ovim zidovima, sama radila od jutra do mraka, da bi sada došao neko iz vlasti i rekao da se višerazredna škola zatvori. Odlaskom viših razreda ostaću i ja bez posla jer nas sad trenutno radi dvije. Nije stvar u tome da se mi inatimo, već se plašimo. Škola i crkva su ostale jedine institucije u selu koje zadržavaju narod. Otmu li nam školu koju smo krvlju sagradili, oteće nam i dušu", kategorična je Radićeva.
A kako su mještani čuli, a direktor škole u Čelincu Sreten Vujić neće da komentariše dok službeno ne dobije rješenje Ministarstva, od jeseni bi u Popovcu trebalo da bude ukinuta škola od petog do devetog razreda, a ostala bi samo nižerazredna škola.
U Ministarstu prosvjete i kulture zatvaranje škole pravdaju nedostatkom sredstava za održavanje i objašnjavaju da će djeca biti zbrinuta na adekvatan način.
"Komisija je utvrdila da nastavu u Popovcu pohađa 44 učenika, od toga 20 učenika od prvog do petog razreda i 24 učenika od šestog do devetog razreda. Razredna nastava se izvodi u kombinovanim odjeljenjima, a predmetna nastava u četiri odjeljenja s malim brojem učenika. Područno odjeljenje Popovac od centralne škole udaljeno je 12 kilometara i nastavnici predmetne nastave se svakodnevno prevoze do ovog područnog odjeljenja. Komisija je utvrdila da bi zbog boljih uslova školovanja učenike od šestog do devetog razreda trebalo prevoziti u centralnu školu. Planirano je da se ovoj školi kupi minibus, kojim bi se učenici prevozili do Čelinca", rekla nam je Branka Rogač, službenik za odnose sa javnošću.
Život u selu zamro: Tiho se provlačeći kroz krivudavi put od Čelinca dolazimo u Popovac koji je smješten na prelijepom uzvišenju, s kojeg se u daljini vidi Kotor Varoš.
Prelijepi pejzaži nisu zaustavili stanovnike koji su bolji život potražili u gradovima.
Šezdesetih godina prošlog vijeka školu u Popovcu pohađalo je 870 učenika, dok je u školi u Čelincu u istom periodu učilo 1.200 učenika. Ali, nedostatak infrastrukture u selu natjeralo je mlade na bijeg u gradove. Stariji su umirali, a s njima i selo.
Tanja Radić (28) jedna je od rijetkih mladih ljudi koja se još zadržala u Popovcu,
ali i njen boravak u tom selu biće do udaje. Nakon toga svoj život će graditi vjerovatno u nekom drugom naselju, ali sjećaće se uvijek svog lijepog sela.
"Teško živimo ovdje. Tek prije dvije godine selo je dobilo asfalt, ali to je zakasnilo. Da je bilo prije nekoliko godina, možda bi se manje naroda iselilo. Ovako je danas ostalo jedva 100 ljudi da se sjeća kako je nekada bilo", priča Tanja.
A sjeća se ona da je upravo u školi koju hoće da zatvore završila svoje osnovno obrazovanje.
Tada se išlo u dvije smjene i bilo je po nekoliko odjeljenja. Danas je druga priča jer se nije vodilo računa da se podjednako razvijaju i gradovi i sela.
I pored dobrih uslova za poljoprivredu i seoski turizam, selo je pusto. Prema tvrdnji mještana, ne vodi se dovoljno računa o njegovim kapacitetima.
Dijana Šugić (35) ima tri kćerke s kojima živi u Popovcu. Iako su udaljene od svih bitnijih institucija, jedina im je nada bila škola. Planom njenog gašenja, ugasiće se i život. A nemaju ni trgovinu, ni diskoteku, a o ambulanti mogu samo da sanjaju.
"Sve smo nekada imali. I školu, i ambulantu, policijsku stanicu, društveni dom... Danas nigdje ništa. Hoće da uzmu i školu. Znamo šta će se desiti. Nekoliko godina će djeca ići u Čelinac kombijem, a onda će i roditelji krenuti za njima. Strahujemo da će ovdje samo ostati pustoš", zabrinuto kaže Dijana.
Njena komšinica Gospana Šugić (76) iz svoje kuće je odškolovala troje djece. Sjeća se kako je nekada bilo u selu veselo, a kako je danas.
"Škola je bila puna. Kada se završe smjene, milina je bilo gledati kako se proplanci šarene od djece koja trče svojim kućama. Tada je i nama bilo radosno. Danas, kako je djece sve manje i nas starije srce boli", kaže Gospana.
Ona se najviše brine za svoje zdravlje jer najbliža ambulanta je u dalekim Babićima, udaljenim 10 kilometara od Popovca.
Vukica Malić (45) žali za prošlim vremenima i izgubila je nadu da bi se ona mogla vratiti.
Svoju djecu je odškolovala u staroj školi. Kaže da je selo imalo uslove za život, a da je danas sasvim druga slika.
"Mi smo najavili da ćemo ići da protestujemo ako se škola zatvori jer onda samo još treba da zatvore i crkvu i da nas poubijaju ovdje. Kako ih nije sramota", kaže Malićeva.
Centar sela pust: Centar sela, gdje su nakada bili trgovina, društveni dom, diskoteka, danas je pust…Sve je zatvoreno. Na desnoj strani je šuma, a na lijevoj velika prostranstva koja se protežu do Vlašića.
Život kao da ne postoji. U tom miru prije nekoliko godina nikao je hram. Selo je dobilo parohiju i to je bila nada u vraćanje života.
Sveštenik Borko Đurđević kao privremeni svoj dom koristi bivšu policijsku stanicu u tom selu.
U popovačkoj parohiji ima oko 400 domova u kojima živi oko 1.500 parohijana. U samom Popovcu ima ih oko 100.
"Narod bez crkve je siromašan, ali i crkva bez naroda nema smisla. Prije četiri godine osnovana je ova parohija sa ciljem da narod ima kome da se obrati i gdje da dođe. Mi smo ti koji će zadnji da ostanu ovdje. Ne idemo dok imamo i jednog vjernika, a nadamo se da će i narod početi da se vraća jer su sada stvoreni kakvi takvi uslovi za život", kaže sveštenik Đurđević.
Nedaleko od centra sela susrećemo i Željka Blaženovića (50) koji obnavlja porodičnu kuću.
Možda se jednog dana i vrati na rodno ognjište jer ga ovdje privlače mir i tišina.
"Kada sam pošao u školu bilo je 870 đaka. Možete zamisliti to. A danas jedva 50. Vlasti su sve uradile da se narod iseli iz ovih krajeva. Prvo nismo imali asfalt, a onda su ukinuli sve. I ambulantu, policijsku stanicu. Ali ljudi su pozatvarali i trgovine jer nema prometa. Žalosno", kaže Blaženović.
Rekli su mnogi u Popovcu da je to selo jedno među ljepšima u čelinačkoj opštini. Ekipa naših novina uvjerila se u to, ali na putu za Čelinac sreli smo samo dva automobila. Kao da ljepota nikog ne privlači.
Čudno, nijedan automobil nas nije pretekao. Vjerovatno su davno jedni za drugima u koloni otišli iz sela. Kada će se vratiti ne zna niko.
Poneko napravi vikendicu i ljudi dođu vikendom. Ako im se zatvori i škola, i asfalt koji je urađen prije dvije godine biće uzaludan, kao i mnoge godine truda koje su mještani uložili u gradnju sela jer politika je, kako kažu mještani, izgleda jača od volje za životom.