BiH ima velike poljoprivredne potencijale koji bi mogli potaknuti privredni razvoj i zapošljavanje, međutim trenutna iskorištenost tih potencijala je minimalna, tvrde bh. privrednici i poljoprivredni stručnjaci.
Nepostojanje jedinstvenog ekonomskog tržišta i vizije razvoja, nedovoljno ulaganje i slobodno tržište godinama su sputavali razvoj poljoprivrede u BiH.
Vjekoslav Selak, profesor na sarajevskom Poljoprivrednom fakultetu i savjetnik ministra za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo FBiH, kaže da bi se samo u FBiH većim ulaganjima u privredu moglo zaposliti oko 40.000 stanovnika.
Dodaje da nema razvijene zemlje bez uspješne poljoprivrede i da su zbog toga ulaganja u nju neophodna.
"Mi imamo kvalitetne resurse koje treba aktivirati, a to su dobro zemljište i klima. U cijeloj BiH obrađujemo oko 50 odsto površina, ali i to nije iskorišteno kako treba. Mi smo prva topla zona od sjevera prema jugu i mi tu činjenicu treba da iskoristimo. Mi smo bliži sjevernim evropskim zemljama koje traže povrće i voće. Kada bismo planski povećali proizvodnju, bili bismo u prednosti prilikom izvoza od konkurenata zbog manjih troškova prevoza. Ono što našem sektoru treba jeste ambijent i ravnopravnost, a to stvara država kroz zakone", kaže Selak.
Dodaje da su strane investicije u poljoprivredu BiH tradicionalno male i da to treba promijeniti.
"Investitori su počeli prepoznavati BiH kao obećavajuće podneblje i već postoje ponude za staklenicima u sjevernoj Bosni i veliki je interes za plodno područje Hercegovine koje je pogodnije za voće od Španije. Međutim, treba krenuti prema okrupnjavanju posjeda, poticati udruživanje, osnivati nove zadruge, iskoristiti pogodnosti zemljopisnog položaja zemlje i profilirati proizvodnju prema zemljama sjevera Evrope, poboljšati kvalitet i sigurnost domaćih proizvoda i tvoriti brendove jer bez brendova nema konkurentnosti pa ni snažnijeg izlaska na vanjsko tržište", kaže Selak.
Objašnjava da bi poljoprivreda u BiH zaposlila dosta ljudi jer oblast voćarstva i povrtlarstva, za koje BiH ima pogodnosti, treba radnu snagu.
"Mi imamo veoma izgledne šanse da povećamo izvoz. S druge strane, imamo i velike mogućnosti u oblasti proizvodnje mlijeka i mliječnih proizvoda. Ako napravimo održivo radno mjesto, mi smo uspjeli. Ali ne treba gledati samo primarnu proizvodnju, treba gledati i preradu, trgovinu, skladišta, transport...", kaže Selak.
U RS uskoro registar gazdinstava
Radivoje Bratić, ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva RS, kaže da je poljoprivreda od strateškog značaja za razvoj RS i BiH. Objašnjava da su ukrupnjavanje posjeda jedan od ciljeva postavljenih u Strategiji razvoja poljoprivrede RS do 2015. godine.
"Nama je u interesu ukrupnjavanje posjeda jer jedino tako proizvođač može biti konkurentan i lakše će se izboriti s uvoznim proizvodima. Poljoprivreda jeste šansa za zapošljavanje i sve mjere koje poduzimamo idu u tom pravcu. Mi imamo oko 50 odsto seoskog stanovništva. Ako ukrupnimo posjede i donesemo potrebnu zakonsku regulativu, stvorićemo uslove za ostanak ljudi na selu", kazao je Bratić.
Ministar Bratić kaže da će ulaganja u poljoprivredu u narednim godinama u RS biti povećana.
"Prema strategiji u prvoj fazi do 2009. ulaganja će iznositi šest odsto, a poslije osam odsto i to je naš maksimum u ovom trenutku. Poljoprivreda je velika šansa za RS i BiH, pred nama je veliki posao na obezbjeđivanju uslova za što lakše bavljenje poljoprivredom. Do kraja godine imaćemo registar poljoprivrednih gazdinstava. Prvi put imaćemo registar gazdinstava i znaćemo koliko je površina posijano i kojim kulturama. To će biti od velike važnosti za nas kada budemo donosili pravilnik o podsticajima za 2009. godinu ili zakon", kaže Bratić.
U FBiH nezadovoljni ulaganjima
Nijaz Brković, pomoćnik ministra za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo FBiH, kaže da u ovom ministarstvu nisu zadovoljni ulaganjem u poljoprivredu.
"Zakonom o novčanim podrškama u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji propisano je da se u poljoprivredu svake godine ulaže najmanje tri odsto budžeta FBiH, a ova odredba zakona od njegovog donošenja 2005. nijedne godine nije ispoštovana", kaže Brković.
Dodaje da poljoprivreda jeste neiskorištena šansa i da su investiciona ulaganja u poljoprivredu primamljiva.
"Ove godine za podršku projektima u poljoprivredi apliciralo je oko 2.000 farmera koji planiraju investirati oko 80 miliona KM. Još je najjeftinije radno mjesto u poljoprivredi i ovakve investicije potiču zapošljavanje", kazao je Brković, dodavši da naša poljoprivreda na evropskom tržištu može konkurisati svim proizvodima organske proizvodnje, autohtonim proizvodima jabuke, kruške, šljive, grožđa i njihovim prerađevinama.
"Takođe bismo mogli konkurisati ovčijim i goveđim mesom, ranim povrćem, ribom i ribljim proizvodima, ljekovitim i aromatičnim biljem, te plodovima poput gljiva i divljeg voća" , kazao je Brković.
U regionu isti resursi, bolja podrška vlasti
Ranko Sarajlić, vlasnik privatnog preduzeća "Zelengaj" Laminci, koje se bavi ratarstvom, stočarstvom i proizvodnjom stočne hrane, potvrđuje da je po pitanju poljoprivredne proizvodnje ambijent u BiH i dalje jako loš, što je najvećim dijelom posljedica neravnomjerne raspodjele novčanih sredstava za stimulaciju proizvodnje u ovoj oblasti. Sarajlić, koji se poljoprivredom i stočarstvom bavi već 20 godina, obrađuje oko 270 hektara svog i državnog zemljišta, uzgaja 800 svinja i 200 junadi, te se uz to bavi i manjom proizvodnjom stočne hrane, ističe da su podsticajna sredstva, koja se dodjeljuju poljoprivrednicima i dalje nedovoljna. Zbog toga, kaže, ne postoji interesovanje ljudi za bavljenje poljoprivredom, tako da većina obradivog zemljišta ostaje neiskorištena. "Od 2000. godine do sada duplo su poskupjeli sjemena, nafta i đubrivo, tako da nam subvencije koje sada dobijamo ne pomažu mnogo. Ono što je neophodno, a što mi poljoprivrednici stalno tražimo, jeste da nam vlast da istu podršku kao što poljoprivrednici imaju u zemljama okruženja", objašnjava Sarajlić.
Dodaje da Srbija, na primjer, značajno regresira vještačka đubriva, što nije slučaj sa BiH, a i u Hrvatskoj su podsticajne mjere daleko bolje.
"Ako Hrvatska daje 600 KM podsticajnih sredstava po hektaru za sjetvu pšenice, onda bi i nama naša država trebalo da obezbijedi toliko novca. Tim bi se postigli višestruki pozitivni efekti, da imamo bolju proizvodnju, niže cijene proizvoda i veće zapošljavanje građana", navodi Sarajlić.
Tvrdi da poljoprivrednici u zemljama u okruženju imaju daleko bolje uslove za bavljenje ovim poslom nego domaći poljoprivrednici, dok su prirodni resursi isti.
"Zbog takvog ambijenta mi i dalje uvozimo pšenicu i druge žitarice iz Mađarske, koja na taj način pospješuje svoju poljoprivredu, zapošljava svoju radnu snagu, dok mi sjedimo skrštenih ruku i kupujemo žitarice po cijenama koje nam drugi diktiraju", smatra Sarajlić.
Ističe da RS raspolaže kvalitetnim prirodnim resursima, u koja se ne ulaže dovoljno.
"U prirodne resurse se stalno mora ulagati, počev od preispitivanja ph vrijednosti zemljišta, koje je kod nas uvedeno samo 2006. godine. Tada je za klasifikaciju zemljišta dodjeljivano 400 KM po hektaru zemljišta i ko je tada uspio da dobije ta sredstva on je besplatno uradio klasifikaciju, a naredne godine nije uopšte bilo podsticajnih sredstava za preispitivanje zemljišta", navodi Sarajlić.
Ističe da i neravnomjerna raspodjela podsticajnih sredstava za poljoprivrednu proizvodnju predstavlja veliki problem.
"Radi se neorganizovano jer se u jedne poljoprivredne grane ulaže previše sredstava, a u druge skoro nimalo. Voćarstvo se, na primjer, značajno subvencionira, dok za ratarsku i stočarsku proizvodnju nema novca, tako da ni sa našim voćarima nismo u ravnopravnom položaju", smatra Sarajlić.
Poljoprivrednici neorganizovani
Vjekoslav Selak kaže da razvoj poljoprivrede u BiH koči nepostojanje velikih posjeda, što onemogućava primjenu agrotehničkih mjera na pravi način, loša tehničko-tehnološka opremljenost posjeda i zahtjevni uslovi za dobijanje kredita za poljoprivredu.
"Ovo su stvari koje smo počeli polako rješavati većim ulaganjem u poljoprivredu i provođenje Strategije za razvoj poljoprivrede u FBiH 2006-2010. Neophodno je stvoriti povoljnu klimu za ulagače, ubrzati posao oko zakonskog uređivanja sektora i uraditi izvoznu strategiju jer je BiH malo tržište", kaže Selak.
Fahrudin Gruhonjić, direktor Fabrike za sušenje i preradu voća i povrća "Semberka" iz Janje, kaže da upravo zbog sitnih posjeda voće i povrće uvoze iz Vojvodine.
"U Semberiji poljoprivrednici su neorganizovani, nema velikih zadruga. To je problem države i mi ne možemo čekati da se situacija promijeni. U Vojvodini za pet minuta se dogovorimo za hiljade hektara godišnje, a ovdje bismo morali pregovarati sa 50, 100 ljudi", kaže Gruhonjić. Dodao je da u Semberiji i cijeloj BiH ima dosta potencijala za proizvodnju voća i povrća, ali da su potrebne velike promjene kako bi se proizvođači organizovali. "Fabrika godišnje preradi oko 15 tona povrća. Većinu sirovina uvezemo. Mi smo zainteresirani za otkup domaćeg povrća i voća, ali ne možemo čekati. Najviše uvozimo krompir, luk, mrkvu, povrće koje se suši za potrebe začina. Proizvodi iz Vojvodine nisu povoljniji od domaćih, ali su tamo poljoprivrednici organizovaniji i s njima je lakše postići dogovor", kaže Gruhonjić.
Sead Jeleč, sekretar Udruženja poljoprivrednika BiH, kaže da se u BiH od sve robe najviše uvozi hrana koja se može proizvoditi i u BiH. Dodaje da su ozbiljnija ulaganja u poljoprivredu u BiH počela tek u ovoj godini.
"Međutim, nema dovoljnih podsticaja za privrednike. Uvozimo voće iz Španije i meso iz svih evropskih zemalja, što stvara ogroman vanjskotrgovinski deficit, a sve to imamo ovdje. Kada bi se stimulisao uzgoj goveda i kada bi se omogućilo dobijanje certifikata za rasplodne junice, država bi uštedjela godišnje desetak miliona KM. Konstantno se ulaže u podsticaj postojećih kapaciteta, a ne misli se o kapitalnim ulaganjima u novu proizvodnju", kaže Jeleč.
Podsjeća da zadnjih 69 godina nije bilo nikakvih investicija u poljoprivredu.
"Tek u zadnje dvije godine se počelo ulagati. Ove godine u FBiH je za poljoprivredu izdvojeno oko 52 miliona KM, a u RS skoro 100 miliona KM. To je znak da se počelo misliti o ovom resursu, ali to je opet 10 puta manje ulaganja nego, recimo, u susjednoj Hrvatskoj. To je novac za podršku postojeće proizvodnje, ali ne i za nove investicije", kaže Jeleč.