Društvo

Uspaničila sam se tek kad je nestalo hrane

Uspaničila sam se tek kad je nestalo hrane
Uspaničila sam se tek kad je nestalo hrane
Šejla Ibrić

Namjera Sarajke Esme Kreso da Novu godinu dočeka u glavnom gradu Kenije sa prijateljicom iz djetinjstva pretvorila se u dramatični bijeg iz nereda koji su krajem prošle i početkom ove godine u ovoj afričkoj državi odnijeli više stotina života.

U ispovijesti za "Nezavisne", Esma priča o atmosferi očekivanja rezultata predsjedničkih izbora održanih 27. decembra nakon kojih je i kulminiralo nasilje, o šetnji Nairobijem kojem su glavne ulice bile blokirane, posjeti tržnom centru ograđenim bodljikavom žicom kroz koju je provedena struja. Iako je oči u oči bila i sa pijanim i razularenim demonstrantima, Esma je ozbiljnost situacije shvatila tek kada su ona i njena prijateljica, Kenijka, u subotu 29. decembra ostale bez hrane u kući. Problem nije riješen ni odlaskom u kupovinu - zatekle su prazne police u trgovinama Nairobija. Tada ju je uhvatila panika. Sutradan se uputila ka aerodromu kako bi se spasila povratkom u BiH. Na putu do zračne luke prošla je kroz tri policijske barikade i vidjela kamione s vojskom. Keniju je napustila u vrijeme kad su još održavani međunarodni letovi, a u svoj dom u Sarajevu došla je 31. decembra.

Prijateljica iz Kenije

Dvadesetsedmogodišnja Esma Kreso kaže da je u Nairobiju planirala provesti dvije sedmice, ali se vratila nakon sedmodnevnog boravka. Kod prijateljice Habon došla je 24. decembra - tri dana uoči izbora na kojima je pobijedio dosadašnji predsjednik Kenije Mwai Kibaki što je izazvalo proteste pristalica opozocije kojoj je na čelu Kibakijev protukandiat na izborima Raila Odinga.

"Do Nairobija sam putovala 24 sata. Habon me dočekala na kenijskom aerodromu 'Džomo Kenijata'. Uputile smo se njenoj kući. Vani je bilo 25 stepeni Celzijusa, puhao je lagani povjetarac, divno. Njena kuća je oko pola sata voženje automobilom udaljena od aerodroma. Živi u naselju srednje klase. Prvo što sam zamijetila jesu zidine oko kuća. Svaki dio grada je opasan zidinama. A na vrhu svakog zida su zacementirane razbijene flaše i čaše, te bodljikava žica", priča Esma ističući da svaki kompleks zgrada u prijestonici Kenije ima svoju kapiju i čuvara.

Kaže da su prva dva dana prijateljica i ona razgledale Nairobi gledale TV. Sjeća se kako je njena prijateljica na dan izbora, 27. decembra, ustala u pet sati da bi stala u red da glasa.

Na TV-u najavljivali "male" nemire

"Kada se Habon vratila primijetila sam da joj je ljubičast mali prst što je znak raspoznavanja da je glasala. Već tada se osjetila napetost. Portir koji čuva njenu kapiju, takista, vozač u kombiju, svi su glasali i svađaju se o toko toga ko je za koga glasao; 'Jesi li glasao za narandžaste? Za Railu ili Kibakija'. Uglavnom, konstantno sam čula prepirke", ističe Esma Kreso.

Tu je noć, kaže, izašla s Habon u kafić gdje su im se pridužile njene četiri radne kolegice. U kafiću su komentarisale rezultate izbora.

"Objašnjavale su mi da je Raila opozicija, zaštitnik sirotinje i da jedva čekaju da smijene dosadašnjeg predsjednika Kibakija. U petak, 28. decembra, cijela zemlja je čekala rezultate izbora. Tokom dana na TV-u najavljuju male nemire", dodaje Esma Kreso.

U želji da vide šta se to dešava na ulicama Nairobija, uzimaju taksi koji ih vozi sporednim uličicama. Odlaze u šoping centar koji je takođe ograđen sigurnosnim zidovima i električnim žicama. Esma kaže da su neke radnje bile zatvorene. Pogledale su film u kinu ovog šoping centra i krenule kući.

Susret sa demonstrantima

"Kada smo izašle Habon i ja, zatekle smo rulju pred kapijom šoping centra. U rukama su imali duge štapove, letve, mačete. Javljaju nam da su neredi i u centru grada jer se čekaju rezultati izbora. Mnogi su smatrali da su namješteni rezultati, jer nisu bili objavljeni nekoliko sati poslije izbora. Prilazimo rulji. Osjetim strah svoje prijateljice. Pitam je: 'Šta je?'. Ona mi odgovara: 'Pogledaj im oči. Bijesni su i pijani. Sigurno piju. Piju jeftinu pivu koju sami kuhaju'. Objašnjava mi da je među sirotinjom izražena i narkomanija. To su bili pripadnici narandžastih-opozicije koju policija pokušava otjerati suzavcem. Habon stalno dobija upozoravajuće poruke od radnih kolega", priča Esma. Vraćaju se kući, zatvorile su sve tri kapije, gledale TV i tješile jedna drugu da će sve uskoro završiti, da su u pitanju manji nemiri. Ipak sutradan, 29. decembra, kako Esma priča, situacija u grad sve je gora.

"Na TV gledamo scene centra grada gdje je smješten paralament, a koji čuvaju vojnici s crvenim beretkama i džemperima, s mašinkama. U kući nema više namirnica. Odlazimo do supermarketa gdje su police bile prazne. Panika vlada. U glavi mi se upalila prva lampica uzbune. Zamolila sam prijatelje s posla preko SMS poruka da pogledaju neke strane TV kanale, da mi jave šta izvještavaju vani, jer Habon nije imala Interneta. Bila sam zabrinuta", kaže Esma Kreso.

Bijeg kroz policijske barikade

Prijateljica ju je nastavila uvjeravati da nemirni nisu ozbiljni jer kandidati pripadaju različitim plemenima i da je riječ o plemenskim nesuglasicama. "Ubjeđujem Habon da bih trebala sutra otići do aerodroma da promijenim kartu i da se s prvim avion vratim u Sarajevo", objašnjava Kreso.

U nedjelju, 30. decembra, Esma taksijem odlazi na aerodrom. Sjeća se da je tokom petnaestominutne vožnje do aerodoma naišla na tri policijske barikade i kamione pune vojnika. Na aerodromu, gdje je sve bilo zatvoreno, zatekla je grupu međunarodnih posmatrača koji su došli u Keniju da nadgledaju izbore.

"Tvrdili su da je proces izbora bio demokratski, da im nije jasno šta se dešava. Uspjela sam da za isti dan 30. decembra u popodnevnim satima nađem povratnu kartu. Dok sam čekala kartu, gledala sam TV na aerodromu i shvatila da još nisu proglasila pobjednika. Izborna komisija je krenula da proglasi pobjednikom Kibakija. U kadru sam vidjela frku. Otišla sam kod Habon po prtljag i vratila se na aerodrom", priča Esma.

Otkazani svi letovi u Keniji

Kada je sletjela na aerodrom u Dubaiju prijateljica Habon saopštila joj je da je Kibaki ipak proglašen predsjednikom i da je strašna situacija u glavnom gradu.

Nakon više sati ubjeđivanja sa službenicima na raznim aerodromskim šalterima, od Nairobija, Dubaija i Istanbula Esma 31. decembra u popodnevnim satima konačno stiže u Sarajevo.

"Odmah sam se javila Habon. Ona je živa i zdrava. Rekla mi je da su 1. januara demonstranti blokirali put do aerodroma i da su domaći letovi otkazani", kaže Kreso.

U Keniji su tokom nemira boravili i radnici Građevinskog preduzeća "Put" iz Sarajeva. Njih 12 bilo je smješteno je u tri grada; Nairobi, Tika i Kisumu.

Osim više stotina poginulih i stotine hiljada izbjeglih ljudi, u postizbornom nasilju u Keniji pričinjena je i šteta od najmanje milijardu dolara.

Prijateljstvo iz djetinjstva

Esma Kreso je odrasla u Iranu gdje je njen otac godinama radio za "Energoinvest". Upravo u Iranu je upoznala svoju najbolju prijateljicu iz osnovne škole Kenijku Habon, kćerku tadašnjeg kenijskog ambasadora u Iranu, s kojom je i željela da dočeka 2008. godinu.

"Nakon 15 godina kako nismo bile u kontaktu, Habon i ja smo se našle na jednoj elektronskoj stanici. Na njen poziv, odlučila sam da je posjetim u Keniju. Zamolila sam je da mi provjeri kako mogu da dobijem vizu, što je standardni problem svakog Bosanca i Hercegovca. A ja sam se raspitivala za avionsku kartu. I preko jedne putničke agencije se uspostavilo da je karta relativno jeftina, te da se putuje preko Istanbula, Dubaija do Najrobija. Putovanje traje ukupno 24 sata", kaže Esma Kreso.

Najčitanije