Višnja Despinić, uspješna mlada košarkašica, nedavno se iz Švajcarske vratila u Banjaluku, gdje igra za Borac ML - IEFK, a angažovana je i kao trener mlađih košarkašica. Još se, kaže, prilagođava načinu života u malom gradu, koji joj je protekle tri godine mnogo nedostajao.
Iako je tokom posljednjih godina boravila u raznim evropskim gradovima, odakle je ponijela uglavnom pozitivna iskustva i zabilježila značajne uspjehe, naglašava da je bez dvoumljenja odlučila da se vrati u Banjaluku jer su joj stalno pakovanje kofera i putovanja veoma dosadila.
"Malo mi je neobično poslije toliko vremena konstantnog putovanja ponovo biti u Banjaluci, ali dosadilo mi je da stalno mijenjam mjesta. Poželjela sam mirniji život i da više vremena provedem sa svojom porodicom. Sada živim tu u Banjaluci s bratom, njegovom ženom i njihovim sinom Đorđem, sa kojim najradije provodim svoje slobodno vrijeme", priča Despinićeva.
Nakon što je odmarala na moru i posjetila roditelje koji žive u Kupresu, gdje je i ona rođena, Despinićeva je u Banjaluci potpisala jednogodišnji ugovor sa klubom Borac, za koji će igrati tokom naredne sezone.
"Jednom dnevno imam treninge. Dogovorila sam takođe i da ću voditi grupu djece, odnosno pionirke, sa čim sam počela prije desetak dana. Još nisam počela intenzivno da treniram, tako da prilično mnogo odmaram", priča.
Omiljeno vrijeme sa sestrićem Đorđem
Kaže da se Banjaluka prilično promijenila za vrijeme dok nije bila tu. "Banjaluka je sve ljepša i ljepša i dok šetam gradom, svaki put primijetim nešto novo što prije nije bilo", navodi Despinićeva.
Njen dan počinje rano ujutru, bez obzira na to da li ima trening ili ne. Obavezno doručkuje, a iako sportski život zahtijeva zdravu ishranu, ona tvrdi da o tome ne vodi mnogo računa.
"Kada sam igrala u Švajcarskoj, nikada nisam doručkovala jer sam išla veoma rano na trening. Od kada sam ovdje, stekla sam neke navike koje nisam imala ranije", navodi Despinićeva.
Kaže da nije od onih koje vole da svoje slobodno vrijeme provedu u kuhinji. Priznaje da ne voli da kuva, pa se tako, dok je boravila u inostranstvu, uglavnom hranila po hotelima.
"Ne volim spremati ručak. To radi snaha, pošto živim s njom u stanu, ali kada ona nema vremena, onda ja spremam ručak. Znam ponešto spremiti, ali se ne mogu pohvaliti da sam stručnjak u kuhinji. Iako sam živjela sama, dvije i po godine sam imala hotelsku hranu, a posljednjih pola godine sam odlučila da kuvam. To ipak nisu bili specijaliteti, nego hrana koja se brzo sprema", objašnjava Despinićeva.
Iako nije izbirljiva kada je hrana u pitanju, pite su oduvijek bile njeno omiljeno jelo koje je dočekivalo kada bi se vraćala kući.
"Dok sam trenirala u inostranstvu, svaki put kada bih se vraćala kući, s aerodroma bih telefonirala mami da mi obavezno spremi pitu za ručak. Mama ih odlično sprema", kaže.
Svoje slobodno vrijeme najradije provodi sa sestrićem Đorđem koga obožava i sa kim najčešće ode u piceriju "Perla", koja je jedno od njenih omiljenih lokala u gradu.
"Kako živim u blizini te picerije, tako mi je najpovoljnije da sa prijateljicama tu popijem kafu, a kada čuvam Đorđa onda nas dvoje često došetamo ovdje", kaže.
Rijetko u bioskopu
Priznaje da u posljednje vrijeme zbog obaveza prema sportu nije imala vremena da odlazi u bioskop, te filmove obično gleda pred spavanja u stanu.
"Kao što nisam imala vremena za odlazak u bioskop, isto tako nisam posjećivala ni pozorište. Jedino za šta uvijek, bez obzira na obaveze, nađem vremena su knjige. Jako volim da čitam, naročito kada odem igrati negdje u inostranstvo, jer tada imam i više vremena", kaže Despinić dodajući da rado pročita knjige Paula Koelja.
Ipak, druženje sa prijateljicama, sa kojima je počela košarkašku karijeru prije više od deset godina, najbolji je način da prekrati slobodno vrijeme.
"To su većinom djevojke koje su sa mnom ovdje igrale košarku prije nego što sam počela da igram u inostranstvu. Iako je većina njih napustila košarku, sve ove godine smo ostale u kontaktu, tako da se i danas družimo", kaže.
Osim picerije "Perla", Despinićevoj se dopao i kafe-bar "Harizma", a vikendom ponekad izađe u klub "K4".
"Ne izlazim često, jer ne volim velike gužve i zagušljiva mjesta", dodaje.
Nepravda je veoma pogađa
Košarkom se bavi od malih nogu, a pored košarke, još kao djevojčica voljela je fudbal i trčanje.
"Košarku sam počela igrati relativno kasno, sa 15 godina, kada sam odlučila da treniram u jednom klubu. U košarku me uveo pokojni Milan Tošić, moj prvi trener, te sam kao petnaestogodišnjakinja došla u Banjaluku iz Kupresa i počela trenirati u Mladom Krajišniku. Veoma sam zavoljela taj sport i imala sam želju da uspijem i da igram u prvom timu. Želja mi se ostvarila, jer već nekoliko godina igram profesionalno", priča Despinićeva.
Ističe kako u poslijeratnom periodu, kada se počela baviti košarkom, nije bilo lako opstati u bilo kom sportu.
"Prvo sam igrala za klub Orlovi. Poslije toga sam dobila ponudu iz Tomislavgrada iz Županjca, gdje sam odigrala jednu sezonu, te uprkos situaciji, koja je tada vladala na ovim prostorima, imala sam odlične uslove i dobrog trenera Stipu Nevistića", kaže ona.
Poslije te sezone trenirala je u Brotnju u Čitluku dvije godine, te nakon toga, 2005. godine, otputovala je u Švajcarsku.
"Tu prvu godinu sam igrala za Friburg. Osvojili smo prvenstvo u Švajcarskoj, a onda sam se prebacila u njemački kanton u jedan klub u Brunenu. Poslije toga sam otišla za Martini, to je francuski kanton i evo poslije svega toga došla sam ponovo ovdje", priča Despinićeva.
Kaže da je kroz svoje zanimanje, upoznajući razne ljude, naučila mnogo toga, a najviše kod drugih cijeni iskrenost i poštenje.
"Ne volim nepravdu, to me užasno pogađa, a u životu se često nailazi na loše ljude, pogotovo kada često mijenjate sredine. To mi je bilo nezgodno. Ipak, sve to vas nekako i ojača i nauči da dobro ocijenite ljude", smatra ona.
Kada su treninzi u toku, nema vremena za bilo šta drugo osim za treninge.
"Jedino nedjelja mi je slobodan dan, tako da tu nedjelju ostanem kući ili odem na kafu s drugaricama. Volim da šetam, volim prirodu, tako da ovdje ima mnogo finih mjesta za obilazak", kaže ona dodajući da i u slobodno vrijeme voli da pogleda dobru utakmicu.
Nema poroka
Kako se i privatno najviše voli oblačiti sportski, tako je Despinićeva već obišla neke radnje sportske odjeće u Banjaluci.
"U posljednje vrijeme nastojim da se oblačim i malo elegantnije, o čemu prije nisam ni razmišljala", kaže.
Kako joj je snaha frizerka tako nema potrebu da ide u frizerski salon, nego frizuru sređuje u stanu.
Veče uglavnom provodi sa prijateljicama u gradu, a nakon toga voli da odmara u stanu uz TV.
Opredijeljenost da se bavi košarkom mnogo je uticala na njen privatni život.
Kako kaže, bilo je potrebno dosta odricanja, koja su bila neminovna da bi se uspjelo u sportu.
"Nemam vremena za mnoge druge stvari i toga tek poslije postanete svjesni, što vam počne malo smetati, ali to je cijena uspjeha, koju morate da platite", smatra Despinićeva.
Kao i većina sportista, tako i ona nema poroke.
"Uvijek sam bila zaluđena košarkom, tako da sam stvarno vodila računa da izbjegnem sve ono što bi negativno uticalo na moju karijeru. Ponekad samo volim da popijem čašu crnog vina naveče", dodaje ona.