Snovi se ne mogu kupiti novcem uče nas od malih nogu roditelji, učiteljice, filmovi, knjige i pošteno društvo.
Ova pouka je tačna jer nijedan netalentovan dječak, ma koliko bogat bio, neće zaigrati kao centarfor u dresu omiljenog tima niti će sav novac svijeta biti dovoljan da se ispuni san mnogih da zasviraju pred prepunim `Vemblijem`.
Međutim, treći najčešći san svih dječaka san da `kad poraste` bude pilot ima cijenu i može se kupiti novcem. U Bosni i Hercegovini obuka i sticanje diplome sportskog pilota PPL (private pilot licence) košta otprilike 10.000 KM.
Prema podacima iz Direkcije za avijaciju BiH, u našoj zemlji 691 osoba ima zvanje pilota, sa različitim stupnjevima.
U BiH postoji nekoliko aeroklubova u kojima se može steći zvanje pilota. Najpoznatiji su oni u Visokom, Livnu, Banjaluci, Bihaću, Prijedoru i Tuzli gdje se nalaze i piste za slijetanje malih aviona.
Osim novca potrebnog za obuku, da bi neko bio pilot potrebno je da ima završenu osnovnu školu, najmanje 16 godina a poželjno je poznavanje stranog jezika i rada na računaru. U školama za letenje ističu da primaju samo kandidate dobrih moralnih kvaliteta.
U Aeroklubu `Izet Kurtalić` u Visokom od prije dvije godine moguće je steći zvanje sportskog pilota. Iako se teoretski ovo zvanje može steći vrlo brzo, gotovo kao i vozačka dozvola za automobil, u Visokom obuka za pilota traje i do dvije godine.
`Zakon nalaže da kandidat, osim teoretske nastave, mora obaviti i najmanje 45 sati leta u letjelici. Ti sati se mogu spojiti i brzo odraditi, ali ipak je malo veća odgovornost upravljati avionom nego autom tako da mi kandidate pripremimo temeljito`, kaže Kenan Jusufbašić, predsjednik Aerokluba `Izet Kurtalić` iz Visokog.
Muž pilot, žena kontrolor leta
Jusufbašić je od mladalačkih dana bio `zaražen` letenjem. Svoju ljubav prema avionima prenio je i na sinove koji su također piloti, ali i na suprugu Harisu koja je, kada Jusuf leti, kontrolor na zemlji, odnosno na sportskom aerodromu nedaleko od Visokog.
`Ljudi misle da je komplikovano i da je procedura izuzetno zahtjevna ali se prevare kad vide da nije teško postati pilot. U svijetu je trend da sve više ljudi uči da leti. Kod nas to još nije postalo toliko popularno, ali sada već imamo mlađih koji su zainteresovani`, priča Jusufbašić.
`Najobičnija` dozvola ili PPL (Private pajlot licence) je u stvari dozvola za upravljanje manjim avionima s jednim motorom. Obuka i polaganje za upravljanje ovom letjelicom košta oko 10.000 KM i glavnina novca ide za gorivo te za korištenje aviona. U cijenu su uračunati i časovi teoretske nastave, udžbenici, instruktori, kao i polaganje pred komisijom Direkcije za civilno vazduhoplovstvo BiH.
Ako kandidat želi da napreduje i da pilotira većim avionima, postoji procedura koju mora preći korak po korak. Svako naredno polaganje i obuka na većem avionu više i košta.
U ranijem sistemu piloti su za veće avione regrutovani u vojsci ili su birani među najnadarenijim studentima saobraćajnih fakulteta tako da je država snosila troškove njihovog školovanja.
Umjesto da nam teoretski objašnjava kako svoje učenike uči pilotirati Kenan Jusufbašić je sa ekipom `Nezavisnih` odradio prvi čas letenja.
Uspješno slijetanje najbolji dokaz znanja
Jednomotorni avion sa dva skučena sjedišta na prvi pogled nije izgledao sigurno kao što nas je naš instruktor uvjeravao. Dodatno zrnce zebnje unijela je Kenanova supruga Harisa tvrdeći da je avion siguran jer može i da jedri.
`Čak i da vam, ne daj bože, motor otkaže, opet se možete kako-tako spustiti`, objašnjavala nam je Harisa Jusufbašić.
Već nakon nekoliko stotina metara travnate piste, kada se avion odlijepio od zemlje, uvidjeli smo da nema razloga za strah. Tek je na nekoliko stotina metara visine djelimično moguće shvatiti zašto ljudi izdvajaju veliki novac za ovaj hobi i zašto mu, nerijetko, budu predani i cijeli život.
`Nije kompolikovano upravljati avionom, posebno kad je lijepo vrijeme i nema vjetra. Teško da postoji ljepši osjećaj nego ovako krstariti nebom`, tvrdi Kenan Jusufbašić.
Ukoliko je vrijeme dobro, prilikom letenja ne bi trebalo biti komplikacija. Slijetanje je mnogo zahtjevnije ali po njemu se najbolji piloti i prepoznaju.
Iako pilotiranje i avioni djeluju kao hobi rezervisan za milionere ili za ljude koje viđamo samo u novinama, za letenje i nisu potrebna basnoslovna sredstva. Naš visočki domaćin ističe da se za cijenu boljeg novog automobila može kupiti solidan polovni aviončić. Četvorosjed cesna (cesne su u kategoriji manjih aviona kao mercedes među autima), koja je iz Visokog u Prijedor poletjela prilikom posjete ekipe `Nezavisnih` i za koju Jusufbašić tvrdi da je u odličnom stanju, košta oko 30.000 eura.
Političari uče da visoko lete
`Ljubav prema letenju je tu presudna, a ne novac. Naravno da ta ljubav nije jeftina ali niko se ovim, barem u BiH, ne bavi iz obijesti ili da razbacuje novac, već zato što to zaista voli`, tvrdi Kenan Jusufbašić.
Jedan od onih koji će uskoro izaći pred komisiju za polaganje i koji je u ozbiljnijim godinama pokušao da ostvari svoj dječački san o letenju je i Mirnes Ajanović, lider Bosanske stranke i nekada najglasniji poslanik u parlamentu FBiH.
`Kao jedan od najtužnijih dana iz mladosti sjećam se da su nekad u srednjoj školi iz JNA dolazili da provjere da li ima dobrih kandidata za pilote, ali nisu nikoga izabrali. Meni je to jednostavno dječačka želja i želio sam se okušati. Osjećaj je fenomenalan. Najdramatičniji dio je bio kada sam prvi put sam, bez instruktora poletio. To se obično ne najavljuje. Instruktor me pustio u avion i rekao - sad je pista tvoja`, priča Ajanović ističući da se samo jednom, kada se popeo na 1.000 metara visine, suočio sa strahom.
Kada je taj strah prebrodio, problemi su nestali. Osim ispunjenja dječačkih snova Ajanović kao polittičar navodi još jedan razlog svog zanimanja za letenje.
`Naučiću da visoko letim, ali i da se sigurno spuštam`, kazao je Ajanović kroz smijeh.