Ukoliko ste planirali posjetiti jednu od zemalja Evropske unije, a želite da povedete svog kućnog ljubimca morate imati na umu da su u EU na snazi zakonske procedure, koje se moraju ispuniti kako bi životinje ušle na teritoriju Unije iz trećih zemalja.
Prije četiri godine je donesen zakon o transportu životinja u zemlje EU i to prvenstveno sa ciljem da se zaštiti zdravlje ljudi od bolesti koje prenose životinje. Uspješna sistematska borba u zemljama Unije dovela je do toga da Velika Britanija i Švedska kao zemlje sa najrigoroznijom kontrolom pređu na neke manje restriktivne, pritom podjednako efikasne, sisteme zaštite. Uprkos tome utvrđeno je da slučajevi bjesnila otkriveni u zemljama EU većinom pogađaju životinje čije je porijeklo iz zemalja koje nisu članice Unije. Posljedica ovih saznanja je da se moraju dodatno pooštriti uslovi za ulazak životinja iz trećih zemalja u zemlje EU.
Identifikacija kućnih ljubimaca
Prema zakonskim propisima koji su važeći u EU životinje su podijeljene u dvije grupe. U prvu grupu spadaju životinje obuhvaćene Aneksom jedan koje putuju sa svojim vlasnicima ili osobama koje vlasnici ovlaste za njihov transport. U drugu grupu svrstane su životinje koje se namjeravaju prodati ili prenijeti drugom vlasniku.
Za identifikaciju životinje pri ulasku u EU neophodno je imati pasoš, koji služi da se jasno identifikuje životinja. On obuhvata sve podatke koji omogućavaju provjeru usaglašenosti statusa životinje sa ovim zakonom. Putovanje se odnosi na svako kretanje životinje između zemalja članica Unije i na svaki ulazak ili povratak na teritoriju Unije iz trećih zemalja.
Tokom osmogodišnjeg prelaznog perioda koji započinje stupanjem ovog zakona na snagu, životinje iz Aneksa jedan smatraće se identifikovanim ukoliko budu imale ili jasnu, čitljivu tetovažu ili elektronski identifikacioni sistem mikročip.
Ukoliko mikročip ne odgovara standardima, vlasnik ili ovlaštena osoba za brigu o životinji moraće da obezbijedi uređaj koji će biti u stanju da `pročita` podatke sa mikročipa pri svakoj eventualnoj provjeri.
Bez obzira na metod identifikacije životinje, pri provjeri će pažnja biti posvećena utvrđivanju imena i adrese vlasnika i jedini prihvatljivi metod identifikacije biće korištenje mikročipova.
Dokaz o vakcinaciji
Pri ulasku iz trećih zemalja u zemlje članice Unije, izuzimajući Englesku, Irsku i Švedsku životinje moraju imati gore navedenu identifikaciju i dokaze o vakcinaciji protiv bjesnila, koju je izvršila ovlaštena osoba, garantujući validnost vakcinacije ili eventualne revakcinacije u skladu sa uputstvima laboratorije u kojoj je vakcina proizvedena. Vakcina mora biti neaktivirana i mora sadržavati najmanje jednu antigensku jedinicu u jednoj dozi, koja je po standardu Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Životinje, takođe, moraju biti podvrgnute provjeri na antitijela najmanje 30 dana po vakcinaciji ili najviše tri mjeseca prije samog putovanja. Provjera na antitijela nije neophodna, ukoliko je životinja revakcinisana u skladu sa propisima i uputstvima proizvođača vakcine. Period od tri mjeseca ne važi u slučaju da se radi o povratku na teritoriju Unije životinje koja je bila provjeravana na antitijela prije nego što je napustila teritoriju Unije.
U slučaju ulaska na teritoriju Engleske, Irske ili Švedske životinje moraju odmah biti prebačene u karantin.
Povlaštene zemlje
Zakon, takođe, predviđa izuzetke za zemlje koje nisu članice EU. Mada nije poznato da je do sada ijedna zemlja uspjela da dospije na spisak povlaštenih tj. zemalja koje bi imale mogućnost da bez vakcinacije šalju pse i mačke starosti do tri mjeseca.
U neke zemlje poput Francuske životinje mlađe od tri mjeseca ne mogu da uđu u zemlju. Uslovi koje zemlja u tom slučaju mora ispuniti su sljedeći: obavezno obavještavanje organa Unije čak i kada postoji samo sumnja na postojanje bjesnila, postojanje efikasnog metoda praćenja situacije koji je u upotrebi najmanje dvije godine, struktura i organizacija veterinarskih službi mora biti na nivou koji garantuje vjerodostojnost potvrda i dokumenata, obavezna je primjena svih mjera za prevenciju i kontrolu bjesnila, uključujući tu i zakone koji se tiču uvoza.
Ukoliko se na granici države članice Unije otkrije da neki od navedenih uslova nije ispunjen, granične vlasti određuju da li će životinja biti vraćena u zemlju iz koje je došla, stavljena u karantin pod stručnim nadzorom u trajanju neophodnom za procjenjivanje zdravstvenog stanja, sve o trošku vlasnika ili osobe ovlaštene za brigu o životinji ili će kao posljednje rješenje, uspavati životinju bez prava na materijalnu kompenzaciju, ukoliko prethodne dvije solucije nisu izvodljive.