Boris Popović, jedan od najboljih karatista Bosne i Hercegovine, član Karate kluba "Šesnaesta" i dvostruki svjetski šampion, priznaje da zbog sve više obaveza ne stiže uživati u društvu porodice i prijatelja koliko je to nekada činio.
Popović je karate počeo trenirati sa deset godina, jer su, kako kaže, sva djeca iz naselja to počela trenirati. S obzirom da su filmovi Brus Lija u tom periodu bili popularni, njegov izbor ne čudi, ali priznaje da je tek 1995. godine kada je doselio iz Jajca u Banjaluku počeo aktivno trenirati i sve svoje slobodno vrijeme posvećivati sportu.
Danas iz sebe ima dvanaest godina takmičarske karijere i nemali broj titula i priznanja. U junu ove godine iz Bergama u Italiji došao je okićen sa dva zlata. On je svjetski prvak u pojedinačnoj kategoriji i ekipno.
"Kada sam se vratio sa svjetskog prvenstva iz Italije sa dvije zlatne medalje, od pokojnog predsjednika Milana Jelića sam dobio sat, od Ministarstva 200 KM, a od gradonačelnika prazan novčanik koji je firma napunila sa 2.000 KM", priča jedan od najtrofejnijih karatista Bosne i Hercegovine.
Popović je do prije nekog vremena radio i kao obezbjeđenje u lokalnim klubovima u Banjaluci. Sada je pomoćnik direktora obezbjeđenja i instruktor borilačkih vještina u firmi "Farmalend" u Novoj Topoli, gdje radi već pola godine.
"Sada imam dobar posao kome sam jako posvećen, jer nije teško raditi za ljude koji vas cijene i poštuju i koji su u svakom trenutku bili spremni tolerisati izostanke i pružiti finansijsku pomoć za odlazak na neko od takmičenja", kaže Popović.
Posao, trening, izlasci...
Živi sa bratom i roditeljima u Srpskom Milanovcu u porodičnoj kući, ali priznaje da s njima najmanje vremena provodi.
"Već su se oni navikli na to da sam rijetko u kući i da sam tu samo kad treba prespavati i možda jesti. Sve ostalo vrijeme sam vani, posao, trening, izlasci...", govori momak koji se očigledno već godinama ne dosađuje.
"Radim svaki drugi dan od osam do dvadeset časova, a volim da spavam dugo, pa nisam od onih koji će, ako rade od osam, ustati u šest sati da bi lagano popili kafu i spremili se za posao. Ja sve to vrijeme iskoristim za san, a spremam se najbrže moguće. Poslije posla odmah idem na trening i obično sam nakon toga previše umoran za izlazak, pa ostajem kod kuće spreman za spavanje", kazao je Popović.
Kako mu sna nikad nije dosta ne čudi ni izjava da ni narednog dana ne ustaje iz kreveta bez velike potrebe:
"Kad ne radim, to je već druga priča, spavam do prvog treninga, a to je obično oko podne. Tek kada završim sa treningom razmotrim šta ću dalje da radim do sljedećeg treninga, koji obično bude oko dvadeset časova".
Između dva treninga trudi se da popije kafu sa prijateljima i djevojkom, popriča sa porodicom ili spremi ispit iz fiziologije koji bezuspješno polaže već tri godine.
Naime, apsolvent je na Fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja i posljednje tri godine polaže ovaj jedini ispit koji ga dijeli od diplomskog rada.
U korist one stare pametne "Sve se može kad se hoće" govori i činjenica da između obaveza na poslu, svojih treninga, izlazaka sa prijateljima, Popović stiže i dva puta sedmično podučavati nove nade ovog sporta.
"Prije pet godina dobio sam svoju prvu grupu početnika koju sam trenirao i mogu se pohvaliti da sam kao trener te grupe imao dva svjetska prvaka. Sada radim sa novim klincima i ubijeđen sam da se i među njima nalaze novi šampioni", ponosno će on.
Voli rok, sportsku odjeću, Vrbas i Jahorinu
Duži niz godina Boris je u društvu prijatelja Zoke, Markana, Jakija, Bilbije... to su mu, kaže, halfovi sa faksa.
Za dnevne kafe najradije biraju "Combo", u kome se, bez pretjerivanja, uvijek neko od njih može naći, a noćnih izlazaka i ostajanja do kasno u posljednje vrijeme je sve manje. Uglavnom "svjedoči" žurkama po lokalnim klubovima, ali kući se, kaže, vraća prije fajronta, za razliku od nekih ranijih vremena.
Boris je kao karatista obišao skoro cijeli svijet i vidio veliki broj svjetskih prijestonica, od kojih su na njega najljepši utisak ostavili Milano i Sankt Peterburg. Ljetovanja i zimovanja provodi uglavnom na Jahorini na pripremama sa klupskim kolegama i to mu uopšte ne pada teško jer obožava skijanje. Kada dođu ljetne vrućine nerijetko dnevna kafenisanja zamijeni kupanjem u Vrbasu.
Kako je Popović ljubitelj rok zvuka, često ga možemo vidjeti na koncertima bendova koji sviraju tu vrstu muzike ili neke "jače" ritmove.
A o tom svom guštu kaže:
"Volim slušati dobru muziku i ako bend koji slušam ima koncert negdje gdje mogu stići, nije mi teško uzeti slobodan dan ili više njih i satima putovati sa društvom tamo kako bih se dobro proveo".
Najviše voli maminu domaću kuhinju, posebno pite, a iako je završio srednju ugostiteljsku školu, pa još i kuvarski smjer, u kuhinji je u stanju samo u velikoj nuždi ispeći jaje i ništa više. Ako nije kod kuće i nema mame da spremi nešto sinu za jelo, otići će u restoran "Studenac" da nešto "pregrize".
Borisa viđamo najčešće u trenerci, farmerkama i duksu, pa ne iznenađuje činjenica da mu kupovina garderobe nije težak posao i da ne gubi mnogo vremena na te aktivnosti. Uglavnom sve što njega interesuje nađe veoma brzo u nekom od banjalučkih butika.
"Ne razmišljam mnogo o tome. Ono što mi treba nađem za vrlo kratko vrijeme. Uglavnom sam u nekoj sportskoj varijanti, pa i kupujem u buticima gdje nude tu vrstu garderobe", kaže Boris i dodaje da će slobodno vrijeme radije potrošiti na neke ljude iz svog okruženja.
U narednom periodu Popovića, koji je aktuelni prvak RS, a tu je titulu do sada ponio već šest puta, očekuju pripreme za Evropsko prvenstvo koje će se sljedeće godine održati u Banjaluci, pa će i treninzi biti učestaliji.
LIČNA KARTA
Ime i prezime: Boris Popović
Datum rođenja: 29.11.1979.
Mjesto rođenja: Jajce
Horoskopski znak: Strijelac
Zanimanje: Instruktor za borilačke vještine