Provesti dan s Vanjom Čolić, portparolom Humanitarne organizacije "Partner" u Banjaluci, koju smo zatekli na radnom mjestu svakako je zanimljiv, ali ne tako težak zadatak. S obzirom da je ova mlada Banjalučanka posvećena maksimalno poslu većinu svog vremena provodi za radnim stolom.
Iako vezana za invalidska kolica s puno entuzijazma i optimizma već šest godina radi i studira. Posao portparola odrađuje s puno ljubavi i s velikom željom da pomogne drugima koji su u nevolji.
`Naravno da sam za saradnju s novinarima, svojim kolegama, jer sam apsolvent na Odsjeku za žurnalistiku na Filozofskom fakultetu u Banjaluci`, rekla nam je Vanja prilikom dogovora za razgovor.
Zatičemo je u kancelariji za radnim stolom, s telefonskom slušalicom u ruci i gomilom papira ispred nje. Spuštajući slušalicu požali nam se kako je prilikom svakog razgovora uživo barem neko tri puta prekine telefonom.
`Uvijek pokušavam da izađem svakom u susret i nekako sebi posvećujem najmanje vremena. Posebno se trudim da studentima s invaliditetom ili srednjoškolcima pomognem da obezbijede stipendije, pa tako mi radni dan pored obaveza u firmi bude produžen`, kaže Vanja.
Obožava sestričinu Andreju
Vanjin radni dan počinje obično u 10 časova, ali u ove vrele dana dolazi malo ranije. Nekada joj radni dan traje i po 10 časova. Iako je gotovo cijeli dan u kancelariji, nađe vremena da s kolegama popije jutarnju kafu u kafiću. A onda svako na svoju stranu.
`Svakodnevne obaveze kreću oko 10 časova. Ali ne žalim se jer volim da radim. Zovu me novinari za izjave, kao i članovi HO 'Partner' i drugih organizacija za potrebne informacije. Skoro sam preuzela neke obaveze od naše direktorice, pa imam još više posla`, kaže Vanja.
Iako ima malo slobodnog vremena Vanja ga nastoji iskoristiti kvalitetno. Pravo zadovoljstvo joj čini druženje s petogodišnjom sestričinom Andrejom.
`Skoro svo slobodno vrijeme posvetim Andreji koja sada počinje da uči slova, da crta...Volim da se igram s njom tako da mi zna proći i cijelo popodne, a da ne osjetim`, ističe Vanja.
Takođe, rado odlazi u grad, prođe Gospodskom ulicom i razgleda izloge, a nađe vremena i za prijatelje.
`Imam dosta poznanika, pa tako kada odem u grad na svakom koraku me zaustavljaju i pozdravljaju. Najradije volim otići s kolegama s posla Danijelom i Zoranom u poslastičarnu 'Pingvin', koja ima odlične kolače`, kaže ona.
`Titanik` gledala 20 puta
Nekada je slobodno vrijeme provodila s mačkom koju je držala kao kućnog ljubimca. Međutim, desila se nesreća u kojoj je mačku udarilo auto.
`Toliko sam se vezala za nju da mi je to bio veliki šok. Od tada ne želim da se vežem ni za jednu životinju. Sada imam mačka, ali nema dozvolu da ulazi u kuću`, kaže Vanja.
Kada je Vanja u kući sluša muziku i to samo ono što je kvalitetno. Od pobjede Marije Šerifović na `Evroviziji` često sluša `Molitvu`, ali i druge pjesme. Voli i druge kvalitetne pjevače.
`Od filmova obožavam gledati 'Titanik' kojeg sam do sada odgledala barem 20 puta. Zanimljivo je to da svaki put kada ga pogledam očekujem drugačiji kraj. To je vjerovatno znak da je film kvalitetan`, kaže Vanja.
Od domaćih filmova izdvaja `Ubistvo s predumišljajem` i `Lepa sela lepo gore`. Prezauzeta poslovnim obavezama nema puno vremena za knjige, ali voli da čita. Do sada je pročitala na desetine naslova, a izdvojila bi `Priručnik za ratnika svjetlosti` Pabla Koelja, a od domaćih pisaca na prvom mjestu su djela Ive Andrića.
Na pijacu ne ide
`Naravno da kao i svaka žena volim da kupujem. Mada nisam zaraženi 'šopingholičar'. Nakon što stigne plata odem do 'Terranove' gdje nađem nekih stvarčica. Ne rasipam se već kupujem ono što je najpotrebnije`, kaže ona.
Međutim, na pijacu ne ide zato što joj sve kupuju roditelji, a, kako kaže, još nije bila ni na novoj tržnici.
`Što se tiče kupovine jedino odem do 'Tropica' po neke sitnice`, dodaje Vanja.
Od hobija izdvaja igranje igrica na kompjuteru što je u posljednje vrijeme, kako navodi, prešlo u pravu zarazu.
Voli i putovanja. Kao aktivista HO `Partner` bila je u Bordou, a zatim u Njujorku gdje je provela 12 dana na izradi konvencija za osobe s invaliditetom u Ujedinjenim nacijama. Proputovala je sve gradove bivše Jugoslavije.
Do diplome nekoliko ispita
Vanja je od osnivanja HO `Partner`, prije šest godina, aktivna pri ovoj organizaciji, a uporedo s poslom upisala je i žurnalistiku. Ali obaveze na poslu su preovladale tako da je do sad stigla do apsolventskog staža. Do diplomiranja joj fali nekoliko ispita i nada se da će uskoro da završi.
`Čak sam imala i dogovor s firmom da ponekad izostanem s posla kako bi učila. Međutim, u toku dana telefon me toliko puta prekine da nije bilo svrhe`, kaže ona.
Kao novinar ima ponudu da radi na televiziji i trenutno razmišlja o njoj.
Oboljela od distrofije mišića, Vanja je od djetinjstva vezana za invalidska kolica. Zbog nedostatka uslova za srednje obrazovanje u rodnom gradu, bila je primorana da četiri godine provede u Podgorici, najviše vremena odvojena od roditelja i porodice. Ali Banjaluka je grad u koji se opet vraća.
`U posljednje vrijeme vlasti u ovom gradu su počele da razmišljaju o ovoj populaciji stanovnika, pa su krenuli da uklanjaju arhitektonske barijere, kako bi se olakšalo kretanje osoba u kolicima`, kaže Vanja i dodaje da je najveći problem što bi voljela da ode u gradsku biblioteku, ali je onemogućena jer nema prilaz za invalide.
Zato, navodi, knjige mora kupovati ili joj neko izabere knjigu iz biblioteke. `Najsrećnija bi bila da mogu otići i sama izabrati knjigu`, dodaje Vanja.
Lična karta
Ime i prezime: Vanja Čolić
Datum i mjesto rođenja: 10. januar 1981. godine u Banjaluci
Horoskopski znak: Jarac
Obrazovanje: apsolvent žurnalistike
Zanimanje: portparol HO `Partner`
Hobi: igrice