Više osoba u užem centru Banjaluke već nekoliko godina zaustavlja građane, stavlja im minijaturne ikone i krstiće na odjeću, za koje traže novčani prilog koji će, navodno, biti priložen crkvi.
Sveštenici kažu da takva prodaja nema veze sa Spskom pravoslavnom crkvom, dok u policiji pozivaju građane da ukoliko postanu žrtve takve prevare prijave.
"Bio sam iznenađen kada me je na ulici zaustavio muškarac srednjih godina, te mi na majicu prikačio ikonu. Iznenađenje je postalo neprijatno kada je taj čovjek tražio da mu platim pet do 10 maraka, a zauzvrat obećao da će moj novac priložiti crkvi", priča Banjalučanin D.T. (24).
On kaže da mu se sličan scenario u Ulici Veselina Masleše u Banjaluci u posljednjih nekoliko sedmica dešavao već nekoliko puta, ali da nijednom nije postao žrtva obmane.
Laka zarada: "Očigledno, riječ je o prevarantima, koji pokušavaju da na lak način dođu do zarade. Pokušao je sa mnom da manipuliše riječima da dajem pare za moje i zdravlje porodice", kaže ovaj Banjalučanin.
Njegov primjer nije usamljen jer, kako saznajemo od sveštenih lica, veliki broj vjernika postali su žrtve obmane. Zarada na tim predmetima ne ide crkvi, a suveniri nisu čak ni osveštani.
Problem traje već godinama - kaže protojerej stavrofor Ratko Radujković, starješina Sabornog hrama Hrista Spasitelja u Banjaluci.
"To su priče za malu djecu, svi znaju da to nije istina. Naša crkva nikada nije dala da se krstići i ikonice nose i prodaju po ulici. To su samo priče tih trgovaca, koje oni pričaju neobavještenim ljudima. Dakle, nije istina da crkva šalje te ljude koji prodaju ikonice. Zašto bismo mi slali da se sveti suveniri prodaju po ulicama, kada ih sve imamo u crkvi", kategoričan je Radujković.
Veliki broj žrtava: Starješina Sabornog hrama Hrista Spasitelja u Banjaluci još ističe da je, nažalost, veliki broj lakovjernih građana, koji će kupiti te predmete.
"Naš narod je dobar, on će kupiti te krstiće. Dosta puta su mi vjernici rekli: 'Oče, ja sam dao prilog na ulici'. Odgovorio sam da su to kriminalne radnje i da to moraju prijaviti policiji", naglašava Radujković.
Gospa Arsenović, portparol Centra javne bezbjednosti Banjaluka, poziva oštećene građane da ovakve slučajeve što prije prijave najbližem policajcu. Ona kaže da Banjalučani još nisu prijavljivali ovakve zloupotrebe.
"Potrebno je da se brzo odreaguje, kako bi počinilac nedozvoljenog prikupljanja dobrovoljnog priloga bio uhvaćen u vršenju tog djela. Kazne predviđene za one koji budu uhvaćeni u vršenju ovakvog djela, kreću se od 200 do 800 KM", navela je Arsenovićeva.
Sličan vid prevare lakovjernih zabilježen je ovih dana i u teslićkom selu Čečava. Prema tvrdnjama mještana, u tom selu se pojavio takozvani "hilandarski kolač", koji bi, navodno, trebalo da donese sreću.
Lažni kolač: "Od nepoznatih osoba dobijete tijesto koje treba mijesiti 10 dana i nakon toga ga podijeliti s troje ljudi. Lanac se tako nastavlja u nedogled. Kolač se, kako nam je rečeno, pravi za 'blagostanje u domu', te ga treba dijeliti drugima", ispričali su u Čečavi.
U tom selu još kažu da su i sami naknadno otkrili da "hilandarski kolač" nema nikakve veze s manastirom Hilandar.
"Rekli su nam da se ovaj hljeb obično pojavi u vrijeme posta, što je i sad slučaj, jer je u toku post. Kolač nije postan, te se mnogi zbog svog sujevjerja i omrse", kažu mještani Čečave kod Teslića.
U međuvremenu, i Srpska pravoslavna crkva se oglasila saopštenjem da "hilandarski kolač" i "hilandarski kvasac" ne postoje i da je riječ o prevari i zloupotrebi imena Hilandara.
"Verovanje da spravljanje ovog hilandarskog kolača i dalje širenje tog testa ili kvasca donosi sreću onima koji ga prave je čisto sujeverje i besmislica, a njegov naziv nema nikakve veze s manastirom, niti potiče iz Hilandara", navodi se na sajtu Srpske pravoslavne crkve s molbom da pravoslavni hrišćani ne prave pomenuti kolač kako bi spriječili zloupotrebu velike manastirske svetinje.
Crkva podsjeća da je devedesetih godina prošlog vijeka u Srbiji dijeljen kvasac za "amiški kolač prijateljstva", zatim 1999. godine za kolač "ostroški hljeb ljubavi", 2003. godine ponavlja se priča s "hljebom prijateljstva iz Hilandara", a sada ponovo sa takozvanim "hilandarskim kolačom".
Ko može prikupljati priloge
Prema "Službenom glasniku RS", dobrovoljne priloge, kao i druge vidove pomoći, mogu prikupljati preduzeća i druga pravna lica, humanitarne i druge organizacije, građani i njihova udruženja, uz prethodnu prijavu koja se podnosi Ministarstvu unutrašnjih poslova RS (MUP RS).
Prijava za prikupljanje ovakvih priloga sadrži ime organizacije za prikupljanje, ime i prezime lica koja će prikupljati priloge, cilj, mjesto i vrijeme trajanja sakupljanja.
Građani koji su "vrbovani" da kupe ikonice i krstiće na ulicama Banjaluke tvrde da im trgovci "svetim" predmetima nisu pokazivali nikakve dokumente koji dokazuju da im je to zakonom dozvoljeno.