GRADIŠKA - Svako je nekoga doveo, ili zbog nekoga došao, da zajedno vide vašarsku gužvu i šarenilo, da čuju larmu trgovaca koji hvale svoju robu, mukanje stoke na izložbi, kas konja Miće Ristića i Jovana Lepira, svirku harmonikaša Milenka Majkića i pjesmu iz šatri, da osjete miris jagnjetine i prasetine na ražnju, slast kotlovine, pečenih paprika i pilića na ražnju, banjalučkih, sarajevskih, i leskovačkih ćevapa, da se uvjere u novotarije zabavnog parka Denisa Budimlića, poznatijeg po nadimku Bolero, gdje se sve okreće, zvoni i trešti.
Šta sve nudi gradiški vašar
- Ringišpile i vrteške
- Tramboline i vazdušne dvorce
- Autodrome i strelišta
- Različite igre i zabavne mašine
- Igračke, odjeću, obuću i drugu robu
- Halvu, svilene bombone i šećernu vunu
- Kokice, medenjake i licitarska srca
- Jagnjetinu i prasetinu sa ražnja
- Kotlovinu, pečene paprike i piliće
- Banjalučke, sarajevske i leskovačke ćevape
- Muziku i zabavu pod šatrama
Čini se, jače nego ikada prije, na Malu Gospojinu u Gradišci, gdje vašar ima tradiciju dugu vijek i po.
Tu su ringišpili i vrteške, trambuline i vazdušni dvorci, autodromi, strelišta, mašine koje mjere snagu udarca, a pored njih zmije na ramenima anonimnih djevojaka. Na vašaru se nude i svilene bombone, halva, šećerna vuna, kokice, medenjaci, licitarska srca i mini-fini…
Djeca oduševljena ovim novotarijama, sve bi da probaju i da vide. Zato roditelje uporno potežu za ruku, pokazuju oružje od plastike, pjetliće koji kukuriču duvanjem u rep, psiće na navijanje, plišane mace koje mjauču…
Na vašarskim tezgama u Gradišci, osim igračaka, ima garderobe, jeftinih majica, čarapa, zavjesa, a među njima svakojake obuće, od opanaka do cipela sa štiklom.
"Gledaj 'vamo, ne idi tamo! Pet pari zimskih čarapa za pet maraka. Gdje to ima. Samo večeras u vašem gradu", neumorno, promuklim glasom uzvikuje stariji, neobrijan i razbarušen trgovac.
Oduvijek se na ovom mjestu prodaju i kupuju alati, tkanina, hrana, okuplja se narod iz bliže i dalje okoline. Vašar je prilika da se kupuje, pije, jede, razgovara i pjeva. Pjesme o vašarima najčešće iskazuju atmosferu slavlja, gužve, tradicije, ali i neostvarenih ljubavi koje su se desile baš na tom mjestu.
Kafanski život pod šatrama je prostor muške raskalašenosti, bjekstva od svakodnevice, mjesto gdje se bezobzirno troši novac, pije, pjeva, ne razmišljajući o danima kada vašar odseli u neki drugi grad, a na tom mjestu ostanu hrpe praznih flaša, zgužvanih kafanskih računa i mamurluk.
Vašar je privremeni izlazak iz stroge društvene hijerarhije i svakodnevne rutine. Na njemu je sve dozvoljeno, pretjerivanje u jelu i piću, glasno izražavanje emocija i kršenje društvenih normi.
To je moćna metafora za prolaznost života, melanholiju i ljudska osjećanja. To su sabijene, zgužvane i ogoljene slike jednog vremena.
Kakav je vašar u sjećanju Jovana Lepira?
Prema pričanju pomenutog Jovana Lepira, na vašar u Gradišci nekada se dolazilo zbog trkaćih konja, narodnih pjevača i lubenica. Danima se prije ove sveopšte svetkovine nagađalo čiji konj će biti najbrži na hipodromu kod vodotornja u Žeravici. Plakatima poznatih pjevača grad je danima prije bio oblijepljen. A kada dođe dan koji se čekao cijele godine, sa uživanjem se slušala stara, svakome razumljiva narodna pjesma. Lubenice, koje su dospijevale kasnije nego sada, prodavale su se na kriške.
Ali, ni vašar više nije što je nekada bio. Ni konja ni trka gotovo da i nema. U viđenijim kafanama nema poznatih i priznatih pjevača, a narod, u silnoj buci i galami, novokomponovane pjesme čuje, ali ne razumije.
Odavno se muzika ne sluša, nego gleda, primjećuje naš sagovornik koji nam se pohvalio da je u svojim uspomenama posložio pedeset vašara. Zato ima pravo i znanje da komentariše i upoređuje.
"Na vašaru, pod šatrom, ne trebaju uši, nego samo oči. Takva je današnja muzika i današnja omladina", reče i izgubi se u mnoštvu prolaznika koji se u gužvi kreću tamo i ovamo.
Narod zagleda, posmatra, gura se i nadire dalje. Svakome se čini da će negdje zakasniti, da sve neće vidjeti, probati sve što se nudi. Uostalom, vašar nije svakog dana, nego samo tri u godini.
Vašar u Gradišci, koji se održava od 1881. godine, sa prekidima u vrijeme ratova, mješavina je buke, šarenila, mirisa i opšteg narodnog veselja koje se rijetko viđa u svakodnevnom životu.
Nekada se vašar održavao u parku, pored Autobuske stanice, na obodu gradskog centra, a kako se grad razvijao i širio, vašar je premještan sve dalje.
Gradiščani su nekada na vašar dolazili ranije, već oko deset, a ko ne dođe do podne, smatralo se da je suviše okasnio ili da uopšte neće doći. Kada se sunce približi zalasku, mnogi su kretali kućama. Sada su se navike promijenile. Ni vašar nije što je nekada bio. Na vašar se dolazi naveče, pa koliko ko izdrži.
Vašar kao inspiracija
Pisci poput Milovana Glišića, Radoja Domanovića, Stevana Sremca, Borisava Stankovića, Branka Ćopića, Petra Kočića, a među njima i Radivoja Zarića (Gradiška moga djetinjstva), koristili su vašar da prikažu vjernu sliku društva, mentalitet naroda, ali i psihologiju pojedinca.
Vašar, kako su to zaključili poznati pisci, predstavlja jedan od najslikovitijih i najučestalijih motiva u realističkoj književnosti 19. i 20. vijeka. U romanima i pripovijetkama, on nikada nije samo mjesto trgovine, već funkcioniše kao društveni mikrokosmos, pozornica ljudskih sudbina i prostor potpunog oslobađanja narodne energije.
Književni opisi vašara, mjesta gdje se ukrštaju zvuk, slika i miris, uvijek su izuzetno dinamični i bogati detaljima koji pokreću sva čula. U pripovijetkama realizma, vašar je mjesto gdje se prelamaju klasne razlike i ekonomska stvarnost grada i sela.
To je simbolika prolaznosti života, melanholija proistekla iz dubokih osjećanja, vremenski sabijene, zgužvane i ogoljene slike jednog vremena.
Narodna vjerovanja
Stariji Gradiščani se sjećaju da je vašar često okupan kišom, a veoma rijetko bez padavina, kao ove godine. Postoje mnoga narodna vjerovanja, predskazanja i tumačenja vremena na Malu Gospojinu, u dane kada se održava gradiški vašar. Ukoliko je na ovaj praznik vedro i sunčano, vjeruje se da će jesen biti duga i blaga, a zima suva i blaža. Ako na Malu Gospojinu pada kiša, vjeruje se da će biti vrlo hladna, oštra i duga zima.
