SARAJEVO - Za četiri mjeseca trebalo bi da bude poznato šta želi skoro 90.000 izbjeglih i raseljenih porodica u BiH koje se nisu prijavile za povratak i koliko će novca trebati da se riješi njihovo pitanje, ali su prve procjene da se veliki broj njih ne želi vratiti i tražiće da ostvari pravo na dom u mjestu trenutnog življenja.
Ostvarivanje prava na dom kroz izbor drugog prebivališta jedan je od načina rješavanja pitanja izbjeglih i raseljenih predviđenih tek usvojenim državnim zakonom o izbjeglim, raseljenim licima i povratnicima na koji se čekalo dvije godine. Zakon, usvojen u utorak na sjednici Vijeća ministara BiH, predviđa i pravo na dom kroz povratak u prijeratno mjesto prebivališta, te kroz naknadu za imovinu koja ne može biti vraćena jer je, na primjer, na mjestu gdje je neko imao kuću sada zgrada.
U Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH i Uniji za održivi povratak i integracije u BiH napomenuli su da još nije poznato da li naknada za imovinu koja ne može biti vraćena podrazumijeva novčanu ili naknadu u imovini, dok se onim koji se ne žele vratiti neće dati novac i biće rješavani, između ostalog, kroz socijalnu stanogradnju.
Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak u BiH, kazala je da je u BiH neobnovljeno oko 145.000 stambenih jedinica, te da obnovu kuća za sada želi oko 60.500 porodica, kao i da se zna da 5.000 do 6.000 ljudi iz RS želi kompenzaciju za imovinu koju ne mogu vratiti.
"Operativno će se za 120 dana vidjeti, napraviti lista ko šta hoće od onih koji nisu prijavljeni. Vidjeće se da li će se za naknadu štete za imovinu koja ne može biti vraćena dati novac i hoće li to biti iznos koji se sada izdvaja za obnovu kuća povratnika, što je oko 30.000 KM. Obnova će ipak biti u prvom planu. Uputićemo apel ljudima da se, koji to žele, prijave za povratak", istakla je Zukićeva.
Usvajanje zakona ocijenila je pozitivnim pomakom jer obavezuje sve nivoe vlasti, uključujući lokalnu zajednicu, da izdvajaju novac za rješavanje pitanja izbjeglih i raseljenih kako bi se ubrzala provedba Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma.
"Do sada od 144 općine u BiH samo trećina njih izdvaja sredstva za to. Navikli su da dobijaju sredstva od države, donacije, a da oni sami ne izdvajaju. Zakon je sada postavio na noge nešto što je trebalo biti 1996. godine", navela je Zukićeva.
Damir Ljubić, ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH, rekao je da će izbjegli i raseljeni biti riješeni kroz povratak, naknadu štete za imovinu koja se ne može vratiti ili izbor mjesta prebivališta po volji.
"Sada nema procjene ko šta želi i koliko će novca trebati. Revidiramo bazu podataka. Veliki broj ljudi čeka na rješavanje problema. Jedan broj ljudi se umorio ili riješio status pa nije zainteresovan da se prijavi. Iskoristićemo donatorska sredstva i kredite i potaknuti ljude da se jave", rekao je Ljubić. Odranije je poznato da samo za obnovu kuća i održivi povratak treba oko milijardu KM.
Ljubić je napomenuo da će naknada štete zavisiti od slučaja do slučaja, područja, mjesta, broja kvadrata.
On nije mogao procijeniti kada bi se cjelokupan proces povratka mogao okončati, te je najavio analizu strategije povratka i utvrđivanje novog roka za njenu realizaciju jer je postojeći, 2014. godina, nerealan.
"Usvajanje zakona je bitno da se pojednostave procedure dobijanja kredita, a i aktueliziran je problem. Idući korak je analiza strategije povratka, da se vidi gdje se došlo. Sada postoji ambijent. Nema otpora, ali nedostaje novac. Na proljeće se nadamo realizaciji donatorskih sredstava i za dvije do tri godine se zatvaraju svi kolektivni centri. Onda ćemo razgovarati sa potencijalnim donatorima da osiguramo još sredstava", naglasio je Ljubić.