U slavu Svetih sveštenomučenika žitomislićkih godinama se pjeva u Hercegovini, a uskoro će i u cijelom srpskom pravoslavnom svijetu.
Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve odredio je datum praznovanja Svetih sveštenomučenika žitomislićkih i to će od ove godine i svih narednih godina biti 26. jun. Sveštenomučenici žitomislićki u hercegovačkom kraju, posebno u manastiru Žitomislić spominju se i mole na svakoj molitvi, a od naredne godine naći će se i u pravoslavnim kalendarima da ih praznuje i slavi cijeli pravoslavni svijet na dan kada nevini postradaše.
Iguman manastira Žitomislić Danilo Pavlović i monaštvo ovoga manastira u nedjelju 26. juna pozvali su sve hercegovačke vjernike da dođu u manastir da bi zajedno u molitvi i sjećanju obilježili ovaj važan dan i zajedno započeli tradiciju slavljenja Svetih sveštenomučenika žitomislićkih.
Iguman Danilo naglašava da se po prvi put u nedjelju slavi dan Svetih sveštenomučenika žitomislićkih koji su kanonizovani 2005. kada je osvećen Manastir Žitomislić.
"Tada su svečano uneseni u spisak svetih ali nije određen datum njihovog praznovanja. Ove godine na arhijerejskom saboru donesen je datum praznovanja i od naredne godine će biti unesen u kalendar Srpske pravoslavne crkve“, navodi iguman Danilo.
Praznovanje će započeti u subotu 25. juna sa prazničnim večernjim služenjem u 18 časova i izložbom "Vaskrsenje manastira Žitomislić“ koja će početi u 19 časova.
"To su fotografije manastira koje imamo od onih prije rata, II Svjetskog rata, slike mučenika žitomislićkih, fotografije manastira prije rušenja, dok je bio porušen, u toku obnove i danas. Imamo jednu retrospektivu manastira i onoga što je preživio u novijoj istoriji“, navodi iguman Danilo.
U nedjelju 26. juna jutrenje je u 8 časova, a Sveta arhijerejska liturgija u 9 časova. Svetu arhijerejsku liturgiju služiće episkop niški Arsenije, episkom dalmatinski Nikodim i episkop zahumsko-hercegovački i primosrki Dimitrije.
"Nakon liturgije u 11 i 30 časova biće održana Svečana akademija gdje će se podsjetiti značaja samih mučenika i istorije manastira jer se ove godine obilježava i 30 godina od kada je manastir porušen i 20 godina od kako je počela njegova obnova", rekao je iguman Danilo dodajući da će se kroz cijelu godinu nastaviti obilježavati važna godišnjica rušenja i obnove manastira.
Da se ne zaboravi
Žitomislićki mučenici su bratstvo manastira Žitomislić i postradali su u Drugog svjetskom ratu. Sa uspostavom NDH bratstvo manastira Žitomislić i svi ostali bili su pozvani da se jave u mjesni ured. Tada je na čelu manastira bio iguman Konstantin Vučurović kome je kada je stradao bilo tek 26 godina, jeromonah Dositej Vukićević, jeromonah Makarije Pejak, iskušenik Mladen Šaran, iskušenik Obren Okiljević, bogoslov Marko Prodanović i bogoslov Branko Bilanović. Kod njih se tada našao u gostima i protođakon iz Mostara Vladimir Čejović koji je došao iz Crne Gore bježeći od tamošnjih ratnih dešavanja.
"Toga dana kada su ih pozvali da se jave na popis oni su to učinili. Svi iz manastira su prešli Neretvu i javili se u mjesni ured međutim tamo su ih odmah svezali i mučili i odveli na Vidonju jamu iznad Biletić polja gdje su ih bacili u jamu i zatrpali kamenjem i svi su skončali u toj jami", priča iguman Danilo.
Vladimir Čejović tada je ponuđen da ode odatle jer nije dio bratstva, ali on nije želio da ih napusti rekavši da će do kraja ostati sa bratstvom manastira Žitomislić, te je i on sa njima postradao.
Bratstvo manastira je bilo veoma mlado i nije bilo ni po čemu, osim po svome vjerskom opredjeljenju, prijetnja NDH. Konstantin je imao samo 26 godina, Dositej i Makarije su te godine tek bili rukopoloženi, a Obren Okiljević je imao svega 18 godina.
"Oni tako mladi nisu bili nikakva prijetnja, a ni po svom stavu nisu se nikome zamjerili nego su živjeli u miru sa svojim komšijama. Međutim završili su tako kako je završila većina našeg naroda iz doline Neretve i svugdje gdje su Srbi živjeli na teritoriji NDH“, rekao je iguman Danilo.
Bratstvo manastira bačeno je u jamu Vidonja te 1941., a mitropolit Vladislav je pokušavao šezdesetih godina da ih dostojno sahrani, međutim komunističke vlasti to nikada nisu dozvolile. Tek 1991. godine su izvađeni iz jame i sahranjeni u grobnici iznad crkve u manastiru Žitomislić, no ni tada nisu imali mira.
"1992. godine je razoren manastir i tada su novi mučitelji bacili eksploziv u njihovu grobnicu tako da su oni dva puta stradali. Mi danas imamo samo dio sačuvanih njihovih kostiju koje čuvamo u crkvi ispred oltara. 2005. godine proglašeni su za mučenike jer su dva puta stradali i od tada do danas ih poštujemo, pjevamo ih na svakoj liturgiji i molimo im se kao svojim nebeskim zaštitnicima“, rekao je iguman Danilo.
Uvijek uz narod
Iguman Danilo naglašava da su manastir Žitomislić i njegovo bratstvo uvijek dijelili sudbinu svoga naroda. Još od turskog vremena postoje zapisi koji kažu da monaško bratstvo jako teško izdržava turski zulum, ali su uvijek putopisci bili iznenađeni time kako manastir izgleda u svim tim teškim vremenima jer su se kaluđeri koji su tu živjeli uvijek trudili da čuvaju njegovo dostojanstvo. Manastir je bio i škola za opismenjavanje srpske djece.
Iguman Danilo napominje da je manastir bio i jako doba veza sa Svetom gorom i Rusijom.
"Uvijek je bio svetionik našeg naroda i preživljavao sudbinu naroda. Ni ovo njihovo mučeničko stradanje nije bilo kraj iako je tada izgledalo veoma strašno jer je manastir potpuno zapustio i bio opljačkan u toku Drugog svjetskog rata i ovoga rata. Ipak on se uvijek nekako obnavlja i uvijek je svetionik svome narodu i dobar svjedok narodima koji žive u našem susjedstvu da svjedočimo istinsku pravoslavnu vjeru, vjeru povjerenja, vjeru hrišćansku i jevanđeljsku", zaključio je iguman Danilo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.