TUZLA - U Par Selu, kod Tuzle, juče je proslavljen pokladni utorak i održana tradicionalna povorka maškara. U narodnim nošnjama mještani su obilazili sela i uz muziku i veselje zabavljali stanovnike.
Par Selo, Donji Pasci, Orašje, Jurići, Kulići, Donje Dubrave itd. su naselja oko Tuzle sa katoličkim življem gdje su se uvijek na specifičan način obilježavale Poklade i to prerušavanjem stanovništva. Djeca se prerušavaju u razne likove, a stariji uvijek isto. Tradicija je da na pokladni utorak stariji mještani obuku stare narodne bijele nošnje, stave maske na lica te idu od kuće do kuće svirajući i pjevajući te dozivajući domaćina.
Ukućani pokušavaju pogoditi ko je ko ispod maske, a potom domaćin nazdravlja rakijom te časti maškare onim što ima. Daruje im novac, hranu, piće. Nekada su maškare išle pješke od kuće do kuće u raznim grupama.
Tako su postojale velike i male maškare. Međutim, zbog iseljavanja stanovništva i sve manje ljudi na selu, posljednjih godina organizatori su odlučili da sve maškare idu skupa i to ne od kuće do kuće već na određene lokacije i to autima. Tu ih dočekuje lokalno stanovništvo sa hranom i pićem, a uz pjesmu i veselje se zaigra i staro bosansko kolo.
"Maškare su uvijek bile, pa i u najgorim vremenima rata. Nekada smo to radili na drugačiji način, ali posljednjih nekoliko godina idemo ovako. Zovu nas svi, ne možemo stići na sva mjesta. Muzika je obavezna. Imamo tradicionalne izvorne instrumente poput šargije, pište, violine, bubnja", priča nam Radan Divković, jedan od organizatora. Od ove godine, nastavlja Divković, uvedene su neke novine. Nekada je na čelu povorke išao vođa maškara i tzv. mlada, odnosno muškarac prerušen u ženu.
"Ove godine imamo nešto novo. Uveli smo i likove babe i djeda. Pa tako oni prvi idu, a za njima mlada i vođa pa onda ostali. Svi moraju biti u bijelim starim nošnjama i svi sa maskama. Ovo je naša tradicija i trudit ćemo se da je održimo dokle god možemo", zaključuje Divković. U ovogodišnjoj grupi su i mlađe generacija, a među njima 18-godišnji Marin Tadić, koji je još od malih nogu bio maškara.
"Čitav život idem u maškare. Ova nošnja na meni je porodično nasljeđe mog oca. Bude nam super, zabavimo se, veselimo se i njegujemo naše običaje", priča ovaj mladić. Dio ove priče su i mještani koji su se odselili u inostranstvo, ali koji svake godine dođu u rodni kraj da učestvuju u povorci.