OTAVA - Kanadski veterani koji su služili u Zalivskom ratu i na Balkanu kažu da vlada ne čini dovoljno da im pomogne u liječenju od bolesti koje su nastale kao rezultat izloženosti različitim hemikalijama dok su bili aktivni vojnici.
Bolesti koje uključuju hroničan umor i iscrpljenost, bol u zglobovima, gubitak kose, probleme sa varenjem i niz drugih zdravstvenih problema poznate su pod zajedničkim nazivom Sindrom Zalivskog rata ili "balkanski sindrom".
Veterani kažu da su njihove bolesti nastale kao posljedica izloženosti otrovnim hemikalijama i paljenju naftnih bušotina, dok drugi tvrde da su otrovani osiromašenim uranijumom koji je korišten u ratnim zonama na Balkanu, javlja danas kanadska medijska mreža Si-Bi-Si.
Oni kažu da Ministarstvo za pitanja boraca ne shvata njihova oboljenja ozbiljno preporučujući im da idu kod drugih ljekara i da kupuju samo generičke lijekove, a ne one koje im ljekari preporučuju.
Veterani žele da se prizna bolest Zalivskog rata, koju je već priznala američka vlada.
Njihov zahtjev je uslijedio nakon što je Paskal Lakost, veteran kanadske misije u BiH, okončao štrajk glađu.
Lakost je protestvovao ispred kancelarije Ministra za pitanja boraca Stivena Blejnija kako bi natjerao Ministarstvo da prizna da je otrovan uranijumom.
Luis Ričard bila je medicinska sestra u kanadskoj poljskoj bolnici tokom Zalivskog rata 1991. godine gdje je radila na hirurškom odjeljenju. Ona kaže da se sada suočava sa različitim hroničnim bolestima koje postepenom, ali potpuno narušavaju njeno zdravlje.
"Ja u suštini imam svaku klasičnu dijagnozu, svaki simptom, svaku bolest koja ide uz to. Izgubila sam kosu 1993. godine i nikada mi nije ponovo porasla", rekla je ona.
"Veterani Zalivskog rata bili su izloženi velikom broju opasnosti po okolinu i štetnih neurotoksičnih i bioloških otrova, kao što je sada slučaj na Balkanu i Avganistanu", rekla je ona.
Oko 4.500 kanadskih vojnika učestvovalo je u ratu u Zalivu, rekla je ona, dodajući da je Kanada poslala brodove, avione CF-18 kao i poljsku bolnicu.
Ministarstvo za pitanja boraca tvrdi da je skoro nemoguće da su kanadski vojnici zaraženi osiromašenim uranijumom, jer ih je samo nekoliko, ako i toliko, došlo u kontakt sa tom supstancom dok su bili u službi.
Osiromašeni uranijum, ostatak od obrade uranijuma, korišten je za neke tipove municije i vojne opreme.
Gusti metal korišten je u sukobima na Balkanu i u Zalivskom ratu, gdje su bili stacionirani kanadski vojnici.
Velika međunarodna tijela, kao što su UN i Svjetska zdravstvena organizacija, objavile su izvještaje u kojima tvrde da nema naučnog dokaza koji bi povezao osiromašeni uranijum sa zdravstvenim problemima.
Prema podacima Ministarstva za pitanja boraca, testovi koji su urađeni prije jednu deceniju na oko 200 vojnika nisu pokazali nikakvo prisustvo toksičnih materija.
Vjeruje se da je samo onda štetna kada se prah iz upotrebljene municije ili oštećenog oružja nađe u plućima ili probavnom traktu.