Vilijams: Divac me motivisao da dođem ovdje

Džermejn Vilijams, igrač Košarkaškog kluba Borac, u Banjaluku je iz Los Anđelesa došao sredinom septembra i već se u potpunosti prilagodio na život u malom gradu, koji mu, kaže, veoma odgovara.

Jedan dan ovog mladog košarkaša, koji je navikao na život u američkoj metropoli, u Banjaluci protiče mirno, u skladu sa pravilima koja nalaže sportski život i podređen je treninzima, dva puta dnevno.

Ovaj Afroamerikanac, koga prijatelji zovu Džej, kaže da se teže privikava na zimu i sve hladnije dane koji slijede, jer nije navikao na klimu koja vlada na ovim prostorima.

Vilijams je izuzetno disciplinovan sportista, a svoje slobodne vrijeme poslije treninga najradije provodi u stanu uz filmove i video-igre ili u šetnjama sa prijateljima.

`Banjaluka mi se izuzetno dopala, najviše zbog toga što je mali grad, pa se na većinu mjesta može stići pješice. Sve je na udaljenosti koju možete prepješačiti, dok vam se u Los Anđelesu može desiti da satima ostanete zaglavljeni u saobraćaju. Jako mi se sviđa to što je ovdje zrak mnogo čistiji, za razliku od Los Anđelesa i drugih velikih gradova, gdje ima dosta smoga i zagađenosti`, kaže Džej.

Voli akcione i horor filmove

Njegov dan počinje oko 7.30, kada ustaje i nakon doručka odlazi na prvi trening. Kako je Vilijams pravi filmofil, vrijeme između dva treninga najradije provodi gledajući filmove, uglavnom akcione i horor.

`Svaki dan mi je otprilike sličan. Ustajem oko 7.30, doručkujem, a zatim idem na prvi trening, koji počinje u 11 i traje do 69 časova. Poslije prvog treninga dođem kući, gdje se opuštam i malo odmorim, jedem i obavezno pogledam neki od američkih filmova na DVD-u. Pored filmova, vrijeme najradije provodim uz playstation`, priča nam Džej i dodaje da je film `300` jedan od najboljih koje je u posljednje vrijeme pogledao.

Poslije večernjih treninga koji počinju u 20.30 i traju do 22 časa Vilijams odlazi u stan, jer je navikao da ranije ide na spavanje. Za nepuna dva mjeseca, koliko boravi u Banjaluci, izašao je naveče u grad samo dva puta.

`Inače ne izlazim često. Više sam tip osobe koji voli ostati kod kuće, opuštati se, gledati filmove, igrati igrice ili eventualno u vremenu između treninga prošetati malo sa prijateljima po gradu i otići na neka mirnija mjesta`, kaže Vilijams.

Voli da se odmara slušajući muziku i to hip-hop, rap i D&B, a najradije sluša Jay-Z, 2 PAC, Beyonce i Snoop Dogg.

Džej nije ljubitelj knjiga, a i kada se odluči da neko vrijeme provede čitajući, uglavnom uzima knjige u kojima može naći nešto o košarci. Jedna od najboljih koje je pročitao je biografija Majkla Džordana `Vjerujem da mogu letjeti`.

Od kada je stigao u Banjaluku, Džej do sada nijednom nije odlazio svojoj porodici u Los Anđeles, a to neće biti u prilici da uradi do juna, kada je kraj sezone, pa mu porodica, kao i djevojka Kristel, već sada veoma nedostaju.

`Mnogo mi nedostaje porodica, ali sam shvatio da je košarka moj posao i već sam se navikao da zbog toga mnogo vremena nisam kod kuće. Po prirodi sam vezan za porodicu, ali sam do sada zahvaljujući košarci već upoznao mnogo zanimljivih ljudi i ovdje imam mnogo prijatelja, timskih kolega sa kojima igram i koji odlično govore engleski, što mi mnogo znači`, kaže Džej.

U Los Anđelesu ima veliku porodicu, roditelje Džona i Gloriju Vilijams, jednog mlađeg i jednog starijeg brata i dvije starije sestre.

Zahvaljujući košarci Džej je do sada imao priliku da proputuje mnogo.

`Košarka je definitivno predivno zanimanje koje mi je donijelo dosta lijepih trenutaka u životu i omogućilo da mnogo proputujem i obiđem mnoge zemlje. Bio sam na Bliskom istoku, u Aziji, u Kini, obišao sam cijelu Južnu Ameriku i cijele SAD. Ovo je prvi put da sam u Evropi i nadam se da ću u Evropi izgraditi uspješnu karijeru`, kaže Vilijams.

Džej priznaje da mu učenje srpskog jezika i ne ide baš od ruke, ali ističe da se pretjerano i ne trudi da nauči jezik. Na srpskom je prvo naučio da kaže `šta ima`, što veoma zanimljivo zvuči kada on to izgovara. Kako su to bile riječi koje je Džej najčešće imao priliku da čuje ovdje, interesovalo ga je da sazna njihovo značenje. Uz riječi pozdrava, razumije i govori nekoliko riječi, koje se najviše koriste na treningu.

Ovdje, u BiH, mu se sviđa mentalitet ljudi koji su dosta gostoprimljivi i dobri prijatelji, a u Banjaluci mu se dopala i hrana. Kaže da mu se domaća kuhinja izuzetno sviđa, naročito pljeskavice i ćevapi, koje je već nekoliko puta jeo.

`Probao sam mnoga jela ovdje i jako su mi se dopala. Omiljena hrana su mi tjestenina, lazanje i špageti, a slatkiši su moja slaba tačka. Svaki dan idem u prodavnicu da kupim nešto za grickanje`, dodaje.

Iako kaže da voli gledati filmove, Džej do sada nikako nije bio u kinu u Banjaluci. Bio je veoma iznenađen kada je čuo kolike su cijene kino-karata ovdje, jer su karte u Los Anđelesu daleko skuplje i koštaju od 15 do 20 dolara.

Kao što su razlike u cijenama velike, Džej kaže da je i situacija u saobraćaju neuporediva ovdje i u Americi. Inače, u Los Anđelesu vozi automobil lend rover.

Oduševljen Divcem

Džej je rođen u Teksasu, odakle se poslije nekoliko godina sa porodicom preselio u Los Anđeles. Košarka je njegova najveća ljubav, što dokazuje činjenica da se ovim sportom bavi od svoje pete godine. U Sjevernoj Karolini Džej je završio studije na Šarlota koledžu, jednom od deset najboljih koledža u Americi, naročito za košarku.

Vilijams, koji igra na pozicijama krilnog centra, jedno vrijeme je igrao u Argentini. Igrao je poluprofesionalne američke lige ABDL i CBS.

`Veoma rano sam zbog košarke morao naviknuti na odricanje od izlazaka i zabava, naporne treninge, da ranije idem na spavanje i da često mijenjam mjesto boravka`, kaže.

Dodaje da mu to danas, nakon toliko godina bavljenja ovim sportom, ne predstavlja nikakav problem.

`Košarka zahtijeva dosta discipline, ali to je moj san, uživam da igram košarku i to je jedan vid satisfakcije. Ne može mnogo ljudi reći da ustaje ujutru u 7.30 i ide na posao da radi ono što voli, a ja to volim od kada sam kao dječak igrao košarku. Drago mi je da sam ispunio taj svoj san i jednostavno uživam u svakom trenutku koji provedem na terenu, igrajući pred publikom utakmice`, kaže Džej.

U Košarkaški klub Borac došao je nakon što ga je iz Slovenije kontaktirao njegov agent i objasnio mu kakav je klub u pitanju.

`Rekao mi je da bi to bilo dobro za moju karijeru, a uopšte sam bio upoznat sa košarkom u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni, prvenstveno zato što sam čuo i za mnoge srpske igrače Stojakovića, Divca i Jarića. Vladu Divca sam upoznao dok sam studirao na jednom od ljetnih kampova u Los Anđelesu, gdje su dolazili NBA igrači. Divac mi se svidio kao sjajan košarkaš koji je spreman dosta pomoći mlađim igračima`, priča Džej i dodaje da ga je to najviše motivisalo da dođe da igra na ove prostore.

Za deceniju će biti menadžer

Od zemalja u Evropi kaže da bi najviše volio igrati u nekom vrhunskom klubu u Srbiji, a zatim i u Španiji ili Grčkoj.

Omiljena nagrada koju je kao košarkaš osvojio je medalja sa takmičenja na nivou univerziteta SAD, kada je igrao za prvi tim lige koledža u Sjevernoj Karolini.

`Takođe mi je draga medalja koju sam sa timom Alaba Mobile osvojio pobjedom u NBBL ligi, koja je ispod NBA prvenstva. To je bilo na prvoj godini školovanja`, priča Džej.

Otkrio nam je i razmišljanja i planove o tome kako sebe vidi za desetak godina.

`Za deset godina mislim da ću već biti penzionisan i da ću ostati u košarci kao menadžer. Želja mi je da imam svoju agenciju u kojoj ću raditi za igrače kao što sam ja sada, odnosno biti posrednik prilikom njihovog odlaska da igraju u Evropu`, kaže.