SANSKI MOST - Fikret Mulalić (67) iz sanskog sela Donji Kamengrad jedan je od rijetkih zanatlija koji danas proizvodi sepete, što je u stvari turski naziv za korpu opletenu prućem, čija je osnovna namjena prenos tereta.
Mulalić kaže kako se sepet tradicionalno plete od mlade ljeskovine, drveta koje je poznato po izuzetnoj savitljivosti i čvrstoći.
"Ovoj vještini me naučio otac, a izrada sepeta u mom kraju je tradicija duga stotinama godina. Za pletenje jednog sepeta, u zavisnosti od njegove veličine, potrebno je između sat i dva", rekao je Mulalić.
Dodaje kako svoje proizvode donosi na gradsku pijacu u Sanski Most te njihovom prodajom pokušava zaraditi za život. Cijena jednog sepeta je, opet zavisno od veličine, od 10 do 30 maraka.
"Nažalost, kupaca je sve manje. Ljudi sepete kupuju najviše zbog ukrasa ili za prenos ogrevnog drveta", kaže Mulalić.
Zanimljvo je kako sepet u ovim krajevima ima i drugi naziv - rudnjak. On potiče iz davnih vremena, kada se uz pomoć drvene košare izvlačila željezna ruda iz rudarskih okana.
Ruda je u sepetima transportovana do rijeke Sane i potom lađama prevožena do metalurških centara, gdje je prerađivana.
"Zbog toga sepeti obično imaju jednu ručku uz pomoć koje se teret kačio za samare tovarnih konja, po jedan sa svake strane", kaže Mulalić. Dodaje da je danas posljednji u svom selu koji se bavi proizvodnjom sepeta, vještinom koja vremenom izumire.