TRAVNIK - Vlašić je jedna od planina za koje se kaže da ima dušu i koja će vas osvojiti svojom ljepotom, raznolikošću i mnoštvom prirodnih čudesa.
Poput nekog gorostasnog čuvara, smješten u srcu srednje Bosne, Vlašić dominira ovim prostorom spuštajući svoje padine prema više gradova: Travniku, Zenici, Vitezu, Kneževu, Dobretićima i Kotor Varošu.
Planina se prostire između rijeka Vrbas i Ugar, s najvišim vrhom Paljenikom, koji se uzdiže na impresivnih 1.943 metra nadmorske visine. Konfiguracija planine je takva da se smjenjuju talasasta uzvišenja sa brojnim zaravnima i proplancima, a takva raznolikost krajolika čini je savršenim odredištem za planinarenje, biciklizam, izlete i opuštanje u nedirnutoj prirodi.
Vlašićke visoravni su bogate livadama prepunim raznobojnog cvijeća i ljekovitog bilja, a raskošna flota i fauna čine ovu planinu još privlačnijom. Niže padine obrasle su šumom, preovladavaju crnogorične jelove i borove šume, a u višim predjelima travnati pejzaži sa siromašnim rastinjem.
Vlašić je premrežen planinarskim stazama koje su dobro markirane, a na samoj planini izgrađeno je više planinarskih domova.
Planinarenje i šetnja vlašićkim bespućima posebna su atrakcija za sve istinske ljubitelje prirode, a Vlašić je takav da na njemu istovremeno možete osjetiti svu pitomost i okrutnost jedne planine.
Smještena na geografskoj lokaciji gdje se sudaraju vjetrovi i klimatski uticaji, ova planina je poznata po čestim i iznenadnim promjenama vremena, pa nije rijetkost da se samo u nekoliko sati izmijenjaju sve četiri godišnja doba.
Vrhovi Vlašića skoro da nikada nisu bez vjetra, što u zimskim okolnostima zna biti vrlo neugodno. Iako postoji više planinarskih smjerova, izdvaja se onaj koji od Galice preko Devečanskih stijena vodi do Paljenika, najvišeg vlašićkog vrha. Krećući se ovom rutom može se doživjeti sve ono što planinarstvo čini lijepim i uzbudljivim, a naročito impresivan pogled je na veličanstvene stijene koje se uzdižu iznad doline rijeke Lašve.
Sa ovoga mjesta se kao na dlanu vidi Travnik i sva njegova naseljena mjesta. Za planinare koji žele da osjete adrenalinski zov tu je ferata, koja od podnožja Paklarskih litica okomitim putem vodi do Devečana, a za kretanje tim "željeznim putem" obavezna je alpinistička oprema, te se ne preporučuje onima lošije fizičke spreme ili osobama koje imaju fobiju od visine.
Planinarski put se sa stijena potom preusmjerava u srce Vlašića, prema Paljeniku, preko talasastih planinskih pašnjaka na kojima se mjestimično mogu vidjeti katuni i pastirske kolibe, dok se na najvišem vrhu planine nalazi grandiozni televizijski toranj visok 96 metara.
Zbog njega je vrh Vlašića uočljiv i karakterističan kada se gleda sa drugih planina, a treba reći kako je ovdje dan bez vjetra rijetkost. Toranj je izgrađen šezdesetih godina prošlog vijeka, a dugo vremena je služio i kao važno relejno čvorište za potrebe vojske, pa je poznato da se ispod željeznog kolosa nalaze labirinti tajnih hodnika koje je izgradila nekadašnja JNA.
Za lijepog vremena, sa Paljenika se prostire veličanstven pogled na planinske lance koji se nižu dokle ljudsko oko doseže, što je impresivan prizor za koji se vrijedi pomučiti.
Brojne su prirodne ljepote i čudesa Vlašića, a posljednjih decenija sve više se razvija planinski i sportski turizam, pa je tako skijaški centar Babanovac jedno od najpoznatijih i najposjećenijih zimskih odredišta u cijeloj Bosni i Hercegovini. Godinama je na ovom lokalitetu nikao čitav gradić od hotela, vikendica i objekata koji nude ugostiteljske i druge usluge, a Babanovac oživi čim padne snijeg, koji se na Vlašiću zna zadržati i duže od pet mjeseci.
Ono što je uočljivo jeste da se na ovom prostoru i dalje odvija intenzivna izgradnja i urbanistički razvoj. Mnogo je toga po čemu je Vlašić prepoznatljiv, a svi su čuli za čuveni vlašićki sir, jedan od najbolje spremljenih ovčjih sireva u salamuri.
Legenda kaže da su ga nomadski Vlasi, potomci starih Rimljana i antičkih naroda Ilira i Tračana, nekada donijeli sa svojih beskrajnih putovanja i ostavili u amanet vlašićkim pastirima. Izvorno se spravlja od svježeg ovčjeg mlijeka, ali i od kravljeg, a nakon toga zrije dva do tri mjeseca.
Pored sira, još su dva zaštitna znaka planine Vlašić, a to su pas tornjak i ovca pramenka. Pastirski pas tornjak na tom području živi duže od hiljadu godina, vjerni je pratilac i branilac nomadskih stada, dok se pramenka smatra autohtonom pasminom ovce.
U podnožju Vlašića izvire rijeka Ugar, te se sa svojim vodopadima i pritokama, Ilomskom i Kobiljom rijekom, smatra jednom od najljepših planinskih rijeka u Evropi.
O Vlašiću se može nadugačko i naširoko pisati, ali Vlašić treba doživjeti, a svako ko ga jednom posjeti, uvijek će mu se vraćati da uživa u njegovim čarima.
