Dobiti svojih pet minuta slave danas je lakše nego ikada. Najbolji recept za instant uspjeh posljednjih godina ima samo dvije riječi reality show. Amerika je već decenijama preplavljena najrazličitijim "američkim idolima", "budućim topmodelima", "preživljavanjima" i sličnim TV misijama svrstanim u kategoriju "rieliti šou" (reality show), čiji sam naziv govori o činjenici da se radi o određenoj vrsti "realnog", "stvarnog" ili "istinskog" šoua u kome "stvarni ljudi" koji nikada do tada nisu bili TV zvijezde, uz pomoć neke od navedenih emisija, dobijaju upravo tu šansu.
Nešto kasnije u poređenju s Amerikom, ovaj je TV trend zahvatio i Zapadnu Evropu, a kako smo u prilici da svjedočimo, u zadnjih nekoliko godina i našu BiH i njene susjede.
LAŽNA ISKRENOST
Traže se najbolje dadilje, mijenjaju se žene, biraju najtalentovaniji pjevači, oponašaju se najzanimljiviji sudski slučajevi i, kao apsolutni vrh na ljestvici - bira se najizdržljiviji stanar kuće Velikoga brata.
`Big Brother` nije američki proizvod. Prvo izdanje ove emisije prikazano je u Holandiji 1999. godine, a format šoua stvorio je Holanđanin Džon de Mol, te detaljno razradila ekipa njegove produkcijske kuće `Endemol`. Šou je emitovan u više od 60 zemalja širom svijeta, čime `Endemol`, koji ima ekskluzivno pravo na proizvod, ima solidne novčane beneficije. Ideja cijelog programa u punoj je podudarnosti s njegovim imenom koje zapravo potiče od Velikog brata, diktatora koji ima potpunu kontrolu nad svojim podanicima iz romana Džordža Orvela `1984`.
`Na svakom odmorištu, nasuprot ulazu u lift, sa zida je zurio plakat s golemim licem. 'Veliki brat te motri' stajalo je u legendi slike... U tom trenutku cijela je skupina ljudi stala duboko, polako, ritmički skandirati: 'Ve-Be! Ve-Be!'. Težak, dubok mrmor koji je djelovao čudno, divljački, a u njegovoj pozadini kao da se čulo tapkanje bosih nogu i bubnjanje tam-tama. Djelimično je to bila himna mudrosti i veličanstvenosti Velikog brata, ali još više je to bilo svojevoljno utapanje svijesti uz pomoć ritmičkog šuma`. (Džordž Orvel `1984`)
Svojevoljno utapanje svijesti? Zvuči poznato, zar ne? Uopšte ne čudi da je neupućena kolegica novinarka izazvala opšte iznenađenje kada je zaprepašteno upitala: `Ma nije valjda da to sad prikazuju i španski 'Big Brother'?!`, nakon što je na TV ekranu ugledala scenografiju `Big Brothera`, ali istovremeno i domaći titl, te učesnicu šoua koja je govorila na španskom jeziku. Pa svi znaju da je u kući hrvatskog `Big Brothera`, između ostalih živjela i Latinoamerikanka Jamejsi koja je baš u tom trenutku dobila šansu da razgovara s vanjskim svijetom, pa je telefonirala majci na Kubu. Sve se zna. Sve se gleda. I to, kako kaže srbijanska statistika - najviše noću, onda kad ukućani spavaju. Moglo bi se pretpostaviti da je razlog tome očekivanje intimnih odnosa među stanarima, ali, kako je nedavno napisala kulturolog Zorica Tomić, spavanje je jedina `stvarna` aktivnost u tom `stvarnom` svijetu, koji je inače, po njenom mišljenju, `lažan do svoje neprepoznatljivosti`. Radi se o, kako kaže, prikazivanju pseudo-stvarnog svijeta.
CUNI: NEOPISIVA SREĆA
Pa, ako je to istina, kako je onda moguće da ovakva emisija plijeni pažnju tako velikog broja ljudi i postiže istinski zavidnu gledanost? Šta je to što ljude tako privlači da pomno prate radnje njima nepoznatih ljudi?
Po mišljenju sociologa Siniše Marčića, osnovni razlozi uspjeha serijala kriju se u nekoliko aspekata.
`Radi se, prije svega, o tome da su učesnici u 'Velikom bratu' sasvim obični ljudi s kojima se gledaoci veoma lako mogu identifikovati. Na taj način u prosječnom gledaocu događa se proces jačanja nade. Običan čovjek bi mogao reći: 'Eto, ako je on mogao uspjeti, a nije ništa poseban niti je bolji od mene, onda možda i ja mogu biti popularan'. Osim toga, u toj kući u kojoj oni žive postoji čitav niz psiholoških profila s različitim pogledima na svijet i život, različitim stavovima i pristupima rješavanju problema. To omogućava praktično svakom gledaocu da pronađe za sebe nešto što će ga privući i s čim će se dodatno identifikovati`, objašnjava Marčić. Kako vidimo, Marčić govori o identifikovanju s učesnicima, koji su kako je poznato, pretežno mladi, njegovani, lijepo odjeveni, veseli ljudi. Pobjednik ovogodišnjeg hrvatskog `Big Brothera` Danijel Rimanić Cuni upravo je takav mladi čovjek.
`Nema jačeg osjećaja od - biti najbolji. Ne mogu vam ni opisati kakva je to sreća. To što sam dobio novac… Novac kao novac, nije da sam dobio milione evra, dobio sam neku nagradu od koje ću moći familiji i sebi da priuštim nešto malo više i eventualno kupim kakav stančić. Ali ja u kući nisam bio zbog para i ova nagrada s materijalne strane ne znači mi ništa posebno. Da ne pretjerujem, ali što se tiče para, isto mi je kao da sam otišao u kladionicu, dobio 100 evra i potrošio. Novac dođe i ode. Osjećaj da si bio najbolji - ne može da ode`, priča Danijel Rimanić.
Kako kaže, još se nije potpuno navikao, velika je gužva oko njega, prebukiran je i on i njegova porodica koja mu je, jednako kao i prijatelji i njegov grad Zadar, pružala konstantnu podršku. Danijel nam priča da je najsrećniji onda kada mu prilaze mališani da ga upoznaju.
`Išao sam u vrtiće, a i srećem ih po gradu, djeca su tako iskrena i njihova želja da me upoznaju, da se slikaju sa mnom, to mi je nešto najdragocjenije. A, naravno, strašno mnogo je i onih velikih koji prilaze, čestitaju, upoznaju se sa mnom, a naročito je to slučaj s curama`, objašnjava Cuni i dodaje da on do sada definitivno nije pronašao svoju ljepšu polovinu. Na pitanje da li bi Jamejsi možda mogla biti baš ona prava, Danijel odgovara da su njih dvoje u kući postali jako dobri prijatelji. Ali tu se priča završava.
`Evo, u četvrtak sam s Jamejsi i Tomom išao da gledam Milan i stvarno smo se dobro zabavili, ali Jamejsi je samo moja prijateljica. Ne daj bože s nekom djevojkom iz kuće da sam započeo vezu. Sve su to fantastične cure i moje jako dobre drugarice, ali tako se ljubav ne započinje. Pred kamerom čovjek ne može da zavoli onako kako bi to trebalo. Ili bar ja tako osjećam. Ljubav pred milionima gledalaca nije u mom stilu`, kaže Danijel Rimanić i za kraj pozdravlja sve čitatelje `Nezavisnih`, te poručuje da će rado ugostiti bilo koga ko nekad posjeti njegov Zadar. I dok Cuni traži onu pravu, mnoge djevojke, kako Hrvatice, tako i one iz susjednih zemalja, mogu samo da se nadaju da će neka od njih biti baš ta. Njima ne smeta ni Danijelova hipohondrija, ni njegov neobični temperament ili rječnik. Prisjetimo se samo šta se dogodilo kada je Danijel dobio zadatak da objasni značaj vitamina B?
`Vitamin B5, to ti imaš kod Zadra, ono… Znaš ono? Za kožu mazati se onim… Kako bi vam reka'? Pijeskom, blatom… Imaš ono blato, mulj i onda to staviš na sebe i onda se to drži, suši. Onda je to zdravo za rak, za jačanje kože…`, objasnio je Danijel sustanarima.
A, `beznačajni razgovori` i `prilično oskudan rječnik` dvije su oznake koje je kulturolog Zorica Tomić pridala konverzaciji koja se odvija u srbijanskom domu Velikog brata. Ukućani, smješteni u ad-hok izgraćenoj kući bez pristupa televiziji, radiju, telefonu, Internetu, knjigama, novinama ni bilo kakvom drugom obliku komunikacije sa spoljašnjim svijetom, prepušteni su sveopštoj dosadi koju publika pomno prati. A stanovnici naše BiH, budući da njihove televizije nemaju licencu na ovaj šou pri tom su duplo okupirani `motrenjem`. Istovremeno se u Bosni aktivno prate radnje stanara u Zagrebu u kući Big Brothera i u Beogradu, gdje se ovaj, po Vuku, zove Veliki brat.
Inače, u Srbiji je princip isti kao i svuda u svijetu, ali se u svemu izdvaja nešto novo. Najslavniji nije onaj koji će eventualno da pobijedi, nego svoju slavu već uveliko stiče onaj koji je u samom startu, bez ičije nominacije, sam izašao iz kuće. Miki. Neobrazovani gorostas koji već danima snima reklame, gostuje u najrazličitijim emisijama i, što bi se u narodu reklo, žari i pali Srbijom. Je li to neka laka identifikacija tamošnjeg stanovništva s pobunjeničkim, ignorantskim stavom ove nove zvijezde? Identifikacija s njegovim blistavim umom kome je obrazovanje izostalo? To svakako ne možemo znati. Znamo jedno - u narodu je Miki postao omiljen. Priča o obrazovanju tu se, međutim, ne završava. Ni pojedine Hrvatice sa svojim nepoznavanjem skraćenice PDV i izjavama tipa `ja imam 33 zuba` nisu daleko odmakle.
OBARANJE REKORDA
Da ponovimo još jednom - `Veliki brat` je oborio rekorde u gledanosti u žanru rialiti programa u zemljama u kojima se prikazivao. Po riječima Kristijana Gržetića, voditelja Pres-službe RTL-a, treća sezona prikazivanja `Big Brothera` apsolutno je postigla sva očekivanja.
`Finalna emisija dostigla je nivo od 72 odsto gledanosti, a u trenutku proglašenja pobjednika gledanost se popela na nivo od cijelih 92,8 odsto, što je definitivno najbolji pokazatelj pažnje koju je ovaj šou privukao`, kazao je Gržetić.
I opet se pitamo - zašto je to tako?
`Meni je 'Big Brother' stvarno zanimljiv. Stanari su normalni, simpatični, nisu slavni, nisu nikakve zvijezde, već obični ljudi. Jako su mi zanimljive njihove ljubavne priče, uglavnom su iskrene i ti ljudi se stvarno zaljubljuju. Naravno, ja nikada ne bih učestvovala u takvoj emisiji, ne želim da neko gleda moj život. Inače, mnogo više volim hrvatsku verziju nego srpsku, zato što su ljudi tamo nekako kulturniji. Srbijanci samo psuju, tračaju i svađaju se. Ali, eto, sad kad je hrvatski završen, gledam srbijanski`, priča Marina č