Bosna i Hercegovina je izuzetno bogata pitkim, ljekovitim, mineralnim i termalnim vodama, ali se taj resurs, kao i mnogi drugi zanemaruje. Od oko 350 ležišta ovih voda koristi se 16 odsto ili 45 pojava, ali ni one u punoj mjeri, tvrdi geolog Neven Miošić.
Kaže da je to rezultat naše nesnalažljivosti, neznanja i nepovjerljivosti.
"Da bih slikovito objasnio kazaću da uvoziti u našu zemlju obične pitke vode, mineralne ili bilo kakve druge koje se mogu ovdje flaširati, je isto kao kada bi Saudijska Arabija uvozila naftu od Kuvajta. Sve države nastoje da zaštite svoju proizvodnju osim nas", ukazuje Miošić.
Naglašava da smo po raznovrsnosti, količini i kvaliteti vode bogatiji od naših susjeda.
"Sve ove vode koje imamo su obnovljive, znači nema im kraja, nećemo ih popiti. Jedan od odgovora zašto ne koristimo takvo bogatstvo je možda i silna papirologija, projekti koji se moraju prethodno uraditi. Treba dobiti odobrenje za istraživanje, uraditi projekat, monitoring, elaborat, zaštitu, čak na kraju i glavni rudarski projekat. Po našem zakonu kada dobijete mineralnu vodu bušotinom ili izvorom, to se tretira kao rudnik uglja", pojašnjava Miošić.
Čedomir Crnogorac, profesor hidrologije na Prirodno-matematičkom fakultetu, smjer geografija u Banjaluci, navodi da je istraživanje izvorišta ljekovitih voda i pravljenje bušotina poduhvat koji iziskuje velika finansijska sredstva.
"Samo za jednu bušotinu neophodno je obezbijediti i do 15.000 KM za te radove", kaže Crnogorac.
Topla voda i zagrijavanje objekata
Natalija Samardžić, stručni saradnik u Federalnom zavodu za geologiju, smatra da je problem što, i kada se pokrene neki projekat čiji je resurs termalna ili mineralna voda, isti nije u potpunosti iskorišten.
"Recimo, za Termalnu rivijeru na Ilidži koju čini niz otvorenih i zatvorenih bazena se koristi voda sa bušotine IB2, koja ima 78 litara u sekundi i 58 stepeni Celzijevih. Iskorištava se samo voda do 44 stepena, a neiskorištena odlazi u Željeznicu", navodi Samardžićeva.
Geolog Miošić naglašava kako se ti preostali stepeni mogu i te kako iskoristiti.
"Neka su iskoristili do 44 stepena, ali onda poslije toga idu staklenici, podno grijanje sa toplinskim pumpama, pa uzgoj gljiva. To bi bila prava iskorištenost", objašnjava Miošić.
Crnogorac kaže da je smiješno da se najviše sredstava u zimskom periodu troši na energiju za zagrijavanje banja, a temperature vode u nekim banjama su veće od 70 stepeni.
Naglašava da je svima jasno da su ljekovite vode nedovoljno iskorištene.
"Koriste se samo za banjsko liječenje, a ima puno načina na koji se mogu iskoristiti te vode kao što su izgradnja velnes centara za antistresna liječenja, flaširanje mineralnih voda, zagrijavanje stambenih objekata i drugo", navodi Crnogorac.
Pozitivan primjer je banja "Dvorovi" kod Bijeljine koja već duže vrijeme koristi termalne vode za zagrijavanje vlastitih prostorija i Doma kulture u Dvorovima.
Svetislav Lopandić, direktor banje "Dvorovi", kaže da ova banja već dugo koristi prirodne vode sa svog izvora za zagrijavanje prostorija i vode za tuširanje u hotelu.
Kako se nekad izvozilo
Govoreći o kvalitetu voda kod nas, Miošić podsjeća da se u vrijeme Austrougarske na ovim prostorima flaširala voda crni guber iz Srebrenice, koja je brodovima otpremana u Ameriku i Kanadu, a da se danas ne flašira.
"Crni guber je najviše za poboljšanje krvne slike, povećanje crvenih krvnih zrnaca, ženske bolesti, anemije, pomanjkanje željeza u krvi, a ima i vrsta vode u Srebrenici koja je za liječenje kožnih bolesti, reumatskih. Na Ilidži u Sarajevu voda koja izvire je liječila sifilis jer ima arsena. Može se piti u manjim količinama, mislim na sumpornu vodu. Ni ona nije dovoljno iskorištena. Takođe, šezdesetih godina je muška voda za potenciju kod Kladnja flaširana, a danas se to ne radi", ukazuje Miošić.
Prof. dr Amir Mešković sa Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta u Tuzli kaže da što se tiče muške vode danas se na dva lokaliteta rade istraživanja kako bi se počelo s flaširanjem.
"Ne znam, u onom sistemu nekako se Kladnju nije dozvoljavalo da napreduje, a sada, poslije rata, i ovdje je ljudska zavist došla do izražaja, tako da na kraju i u ovom projektu imamo strane investitore", dodaje Mešković.
Ističe da je mnogo lokaliteta u BiH gdje naši resursi propadaju.
"Nemamo državnog projekta. Ne postoji svijest o kapacitetima koje posjedujemo, ali zaista nema ni stimulacije onih koji žele nešto ovdje da promijene", kaže Mešković.
Tajne izvora Svetinja
Primjer neiskorištenosti postojeće ljekovite vode imamo i u Sanskom Mostu, koji je bogat mineralnom vodom. Banja "Sanska ilidža" ima tri bazena, od kojih su dva zatvorena, ali se koriste samo u ljetnom periodu jer nema smještajnih kapaciteta izuzev auto-kampa.
"Svjesni smo bogatstva koje imamo, ali trenutno nema projekata kojim bi se proširili barem kapaciteti banjskog liječenja, a da ne govorimo o istraživanjima. Planiramo nešto uraditi, ali sve će zavisiti od investitora", kaže Mevlida Deuvić, šef Odjela za privredno-komunalnu djelatnost i ekologiju u opštini Sanski Most.
U opštini Bužim su ponosni na svoj izvor ljekovite vode koji su nazvali Svetinja, ali problem je što ta voda nikada nije istražena.
"Kada su ljudi otišli da uzmu uzorak, voda se nikako nije pojavila, pa su se vratili praznih ruku. Jako je čudan izvor. Iznebuha se pojavi voda, teče velikim mlazom, a onda presuši kao da vode tu nikada nije ni bilo. To je svojevrstan fenomen. Zna da ne teče po dva-tri dana, a onda se pojavi na pet minuta. Za nas je značajna jer je pokazala svoja ljekovita svojstva", priča Mujaga Namić iz Službe za finansije opštine Bužim.
On kaže da je voda nekada ljekovita za bolesti očiju, a nekada za potomstvo, pa nije rijedak slučaj u tim krajevima da se rađaju dvojke ili trojke.
"Voda nije vezana za oborine, godišnja doba, pa je nema više zimi ili u proljeće kada se otapaju snijegovi. Mi nemamo novca za ispitivanja, istraživanja, ali imamo za uređenje tog izletišta oko izvora, što ćemo i uraditi. Valjda i država treba da pomogne", navodi Namić.
Ko lovi u mutnom
Samardžićeva ističe da u našim zakonskim okvirima vladaju apsurdi.
"Vi kada dobijete koncesiju možete da koristite izvorište, ali je na primjer koncesija nepravilno urađena. Trebalo bi prije istražiti i time dokazati šta dobijate koncesijom. Ne možete reći da se može koristiti recimo 20 litara vode u sekundi, a nije istraženo da li može i 40 litara, ili da možda ne može ni tih 20 litara", kazuje Samardžićeva.
Miošić navodi da odobrenje za istraživanja i korištenje mineralnih voda u Federaciji BiH daje Federalno ministarstvo energetike, rudarstva i industrije.
"U svakoj državi, pa i u našoj, ima ljudi koji žele uvoziti. Njih ne zanima domaća proizvodnja, pa je ove godine za uvoz flaširane vode, koje imamo i u Bosni, potrošeno 120 miliona KM. Budući da imamo sve vrste voda, kojih nema u Evropi, rijetke i ljekovite i kisele i superkisele, hiperalkalne, a možemo želje svih konzumenata u BiH zadovoljiti, nelogično je da se uvozi, ali politika, lobiji, čine svoje", kaže Miošić.
Vahid Hećo, federalni ministar energetike, rudarstva i industrije, ističe da oni daju dozvole za istraživanja voda, ali što se tiče vlasti nažalost sa te strane nema inicijativa.
"Sve koncesije do sada koje su date su na osnovu samoinicijativne ponude. Nijedna nije bila organizovana od strane Vlade FBiH. Mi imamo katalog mineralnih sirovina, napravljen od Geološkog zavoda. Na terenu općenito najveći kamen spoticanja jeste podijeljenost nadležnosti između Federacije i kantona i to se zloupotrebljava", kazuje Hećo.
Hećo tvrdi da mnogi ne žele da se te oblasti urede i da love u mutnom.
"Imamo slučajeva da kada hoću da donesem zakon o rudarstvu, geologiji, moram da konsultujem kantone, a oni kada donose zakone nas ne konsultuju, a morali bi", kaže Hećo.
Obavezna konsultacija sa ljekarima
Profesor Čedomir Crnogorac upozorava na pojavu koja se javlja kod mještana koji u blizini svojih kuća posjeduju izvore mineralne vode i piju je bez konsultacija sa ljekarima.
"Moram da upozorim građane da kiseljaci, kako ih narod zove, mogu da gode pojedincima, a nikako cijeloj porodici ili selu. Recimo, suludo je da pojedine kiseljake piju ljudi koji imaju zdrav želudac jer to onda samo pospješuje brže varenje", kaže Crnogorac.
Novi zakon o banjama
U RS postoji devet banja s izvorima termalnih, mineralnih voda koje se koriste u svrhe liječenja.
Prema riječima Jadranke Stojanović, pomoćnika ministra za turizam i ugostiteljstvo RS, Nacrt zakona o banjama je trenutno u skupštinskoj proceduri, a prema njemu će biti odvojena lječilišna i turistička komponenta. Ovim zakonom pokušaće se, kaže, riješiti pitanja koja se tiču banja, banjskog turizma i što efikasnijeg iskorištavanja ovih voda.
Profesor Čedomir Crnogorac smatra da su Hrvatska i Slovenija dobar posao uradile jer su svoja banjska lječilišta pretvorila u velnes centre koji daju ljudima puno širi spektar usluga.