Borbe i sporovi za povratak vrijednih umjetnina, koje su proteklih vijekova i decenija otuđivane i dalje vode mnoge zemlje u svijetu, a vrijedni eksponati najviše su nestajali tokom ratova.
Poslije desetogodišnje pravne bitke Geti muzej iz Los Anđelesa početkom ove godine vratio je Grčkoj `zlatni vijenac` koji datira iz četvrtog vijeka prije naše ere. Geti muzej je navodno ovaj vijenac kupio 1993. godine od jednog švajcarskog kolekcionara za svega milion dolara, što svakako nije realna cijena ove umjetnine. Prošle godine, Amerikanci su konačno pristali da vrate vijenac, nakon što su Grci priložili nepobitne dokaze da su sporne umjetnine nezakonito iskopane i prokrijumčarene iz zemlje.
Kao ministar kulture Grčke Melina Merkuri, poznata grčka glumica, godinama se borila i vodila ličnu i kulturnu bitku da se njenoj zemlji vrati friz s Partenona i sve ono što su bivše kolonijalne sile, prije svih Engleska, odnijele sa Akropolja i mnogih arheoloških lokaliteta.
`Još to nije vraćeno Grčkoj, ali na neki način to pripada svima nama i kulturnoj baštitni svijeta`, smatra Slavka Mirosavljević, istoričar umjetnosti u Muzeju Republike Srpske.
Veliki lanac trgovine umjetninama
Mnogi muzeji u svijetu su takođe izloženi opasnostima od krađa, a nisu izuzetak ni muzeji u BiH.
Nada Puvačić, direktor Muzeja Republike Srpske, priča da se velika krađa desila u Muzeju RS u proljeće 2005. godine za mandata prethodnog direktora Ljubana Bajića. Iz zbirki Muzeja RS, uglavnom arheološke, antičke i najvećim dijelom istorijske zbirke, ukradeni su brojni eksponati velike vrijednosti.
`Tada su obaviješteni policija i javnost i pokrenuta je istraga. Činjenica jeste da se Muzej nalazi u neuslovnoj i nezavršenoj zgradi Doma radničke solidarnosti, koja nema obavezan sistem zaštite, alarma ili video nadzora. Vrijedno muzejsko i bibliotetsko kutlurno blago leži ispod njegovog krova i neophodno je investirati u sistem zaštite`, ističe Puvačićeva.
Kaže da je više puta stupala u kontakt sa inspektorima i nadležnim istražiteljima s molbom da ih u muzeju obavještavaju o toku istrage jer ta ustanova očekuje da joj ukradeni predmeti budu vraćeni.
Navodi da istraga još traje i da su neki predmeti pronađeni i vraćeni, ali da većina nije.
`Kako sam tokom razgovora sa inspektorima obaviještena najvjerovatnije da je riječ o lancu trgovine umjetninama koji nije ograničen samo na područje Banjaluke i Republike Srpske, nego mnogo šire, što vjerovatno otežava rezultate istrage`, kaže Puvačićeva i dodaje da vjeruje da će počinioci biti uhvaćeni, a predmeti vraćeni, jer muzejska praksa je pokazala da kad-tad predmet ili informacija gdje se on nalazi mora izaći na svjetlo dana.
Tokom ratova, prirodnih nepogoda, katastrofra i sličnih situacija, kako navodi Puvačićeva, iz Muzeja RS nisu otuđivane umjetnine.
`Čak vjerujem da ljudi u takvim situacijama imaju pojačanu svijest o čuvanju blaga i odgovornosti prema njima. Naravno, ima i onih koji upravo koriste takve situacije. Poznati su svjetski primjeri otuđivanja i potraživanja predmeta o čemu sudski sporovi traju decenijama`, dodaje.
Ljiljana Ševo, istoričar umjetnosti, kaže da su lako prenosivi predmeti bili predmeti ilegalnog prometovanja u cijelom prošlom vijeku, ali u kojoj mjeri nije poznato.
`Tokom pedesetih godina došlo je do misterioznog nestanka nekih eksponata iz manastira Dečani, koji su se poslije javljali na nekim aukcijama u Evropi`, navodi kao primjer Ševo.
Ostaci mamuta najstariji eksponat
U prvoj vitrini Muzeja RS izložene su ogromne kljove i `skeletni ostaci mamuta`, slučajno nađeni 1977. i 1979. godine u koritu rijeke Save, na lokalitetu Donja Dolina, kod Gradiške, čija se starost procjenjuje na 60.000 godina prije nove ere.
`Mamut je bio rasprostranjen širom evropskog kontinenta. Na Balkanskom poluostrvu dopirao je do Solunskog zaliva. Kljove mamuta našle su primjenu i u umjetnosti u izradi gravura i ukrasnih predmeta. Mamuti na prostoru Panonije izumiru oko 30000. godine stare ere. To jeste najstariji eksponat arheologije, što ne znači da su i najvredniji jer je vremenska hronologija iznjedrila u kasnijim periodima vrlo značajne predmete, na primjer kameni natpis iz Kijevaca, gdje se prvi put nalaze tragovi glagoljice`, objašnjava Mirosavljevićeva.
Navodi da je to mnogo mlađi eksponat iz 11. vijeka, ali jedan od najznačajnijih u arheološkoj zbirci.
Bilo da se radi o predmetima svakodnevne ili izuzetne namjene ili porijekla, svi predmeti u muzeju imaju svoju vrijednost.
Stare knjige rukom pisane i ukrašene, knjiga ili zapis na kamenu ili sam kamen, isto su tako i toliko značajni i poučni dokumenti kao i stare povelje, arhivalije, spisi ili slike.
`Upravo zbog komleksnosti našeg muzeja svaka zbirka ima i svoj najvredniji predmet, ali je vrlo rizično praviti takvu komparaciju. Lako je to uraditi kad su u pitanju Luvr, Ermitaž, Britanski muzej i slično, gdje su pohranjeni najvredniji eksponati svjetske civilizacije, na primjer Leonardova Mona Liza, grčke skulpture ili kraljevske krune. Takvi muzeji su stvarani tokom kolonijalnih osvajanja velikih imperija`, navodi Mirosavljevićeva.
Dodaje da je pitanje procjenjivanja, odnosno valorizovanja zakonom određene ili naglašene posebnosti eksponata relativno, jer može za jedno vrijeme, epohu, umjetnost ili politiku biti značajno, dok za drugo ne toliko.
Obogaćivanje i dopuna muzejskih fondova, odnosno zbirki obavlja se terenskim istraživanjem lokaliteta, otkupom, poklonom, zavještanjem, ustupanjem ili razmjenom sa srodnim ustanovama.
`Ukoliko postoji duplikat, odnosno dva identična predmeta, što je često slučaj u etnološkoj zbirci, onda se može predložiti razmjena eksponata sa drugim muzejima. Naš muzej je vrlo dobar primjer kako animirati posjetioce da sami donose predmete kao donaciju. Tako je u stvari i formiran prvobitni fundus agilnošću prvog upravnika Špire Bocarića, koji je po Zmijanju sakupljao svu etnograđu i predmete narodne umjetnosti`, objašnjava Mirosavljevićeva.
Osiguranje putujućih izložbi
Da bi organizovanje putujućih izložbi bilo što sigurnije, budući da se radi o prenosu izuzetno vrijednih umjetnina, neophodna je velika procedura.
Priređivanje izložbi spada u osnovne zadatke muzeja, koju javnost najviše primjećuju, ali zahtijeva i značajne procedure. Priprema izložbe podrazumijeva timski rad različitih stručnjaka, kustosa, producenata, tehničkog rukovodioca, muzejskog pedagoga i stručnjaka za marketing.
`Planiranje jedne izložbe koja se pravi u saradnji sa drugim kućama mora biti usklađeno, odnosno mora se utvrditi vremenski okvir i neophodne mjere za realizaciju. Najprije treba utvrditi konačan popis djela koja će biti izložena i uraditi njihovu procjenu, a nakon toga upućujemo zahtjev za izdavanje odobrenja Republičkom zavodu za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa koji je nadležan za izdavanje odobrenja za privremeni izvoz kulturnih dobara`, navodi Puvačićeva.
Kada se okonča takva papirologija, eksponati se pripremaju za transport, preuzimanje i izlaganje. Na osnovu spiska i procjene od osiguravajuće kuće potrebno je dobiti polisu osiguranja od svih rizika u transportu i boravku izložbe.
`Dobar primjer za to je vrlo zahtjevna izložba slika Spiridona - Špire Bocarića, Budvanina, prvog upravnika Muzeja Vrbaske banovine koje smo prošlog novembra izlagali u Modernoj galeriji u Budvi. Slike su vrlo vrijedne, osiguranje je bilo skupo, ali uz pomoć Ministarstva prosvjete i kulture RS Budvani su prvi put vidjeli slike svog sugrađanina iz fundusa Muzeja RS`, ističe Puvačićeva.
Zavod za zaštitu spomenika i kulturnog, istorijskog i prirodnog nasljeđa RS izdaje dozvole za izvoz, registar pokretnog nasljeđa.
Kako navode iz Zavoda, nije dozvoljen samostalan izvoz umjetničkih vrijednosti ukoliko autor tog djela nije živ, nego su neophodne potrebne dozvole.
`Ukoliko je autor nekog djela živ, onda Zavod ne može odlučivati o njegovom kretanju. Naravno, ukoliko se utvrdi da djelo ne predstavlja kulturno dobro ili umjetničku vrijednost, onda je moguć njegov izvoz`, navode u Zavodu.
U muzeju `Luvr` oteto blago
Muzej `Luvr` u Francuskoj, jedan od najvećih muzeja, osnovan je zahvaljujući eksponatima koje je sa svojih pohoda donosio Napoleon III. Kad je 1933. godine vršen popis, u ovom muzeju je čuvano više od 173.000 eksponata.
`U muzeju 'Luvr' pohranjeno je blago oteto u pohodima Napoleona III. Znamo kako je pristizalo blago u evropske muzeje iz kolonijalnih osvajanja i mi to možemo osuđivati, ali je činjenica da je upravo to blago i sačuvano i danas je na uvidu cijeloj planeti`, ističe Slavka Mirosavljević, istoričar umjetnosti u Muzeju RS.
Pastir prodao 2.600 godina staru dvokolicu
Borbu za vlasništvo nad 2.600 godina starom etrurškom ratnom dvokolicom s njujorkškim muzejom Metropoliten vodi planinsko seoce iz italijanske oblasti Umbria.
Metropoliten je namjeravao da pažljivo restauriranu bronzanu dvokolicu koja potiče iz 530. godine p.n.e. postavi kao glavnu atrakciju u 155 miliona dolara vrijednom paviljonu novog krila ovog muzeja.
Antičku bronzanu kočiju prodao je pastir koji je pronašao na njivi kako bi za dobijeni novac kupio crijep za kuću. Mještani sela Montelione di Spoleto, kojih ima samo 651, odlučno traže nazad pomenuti predmet. Mještani tvrde da je dvokolica odnijeta iz Italije nelegalno i ohrabreni su Vladinom kampanjom da se antikviteti vrate iz inostranstva.
Kočiju je u Rimu kupio finansijer JP Morgan, koji je nekoliko puta bezuspješno pokušavao da je preveze u Njujork. Dvokolica je nakon toga nekako prokrijumčarena u Pariz, skrivena u vagonu koji je prevozio piljevinu i tamo je navodno bila zakopana u grobnici, sve dok Metropoliten muzej nije neimenovanom posredniku platio 250.000 lira i prebacio je u Njujork.