U banjalučkom naselju Petrićevac na radost djevojčica, naročito onih najmlađih, predškolskog uzrasta, već 15 godina djeluje baletski studio "Allegro" u kome baletske korake uči više od 70 malih balerina.
Obučene u pripijene majice, helanke ili uske trenerke, sa tankim, lakim papučicama na nogama, nalik na one koje nose prave profesionalne balerine, mnoštvo djevojčica uzrasta od četiri do 12 godina odrasta u ovom studiju, plešući uz klasičnu muziku i gledajući svaki novi naučeni pokret u ogledalu.
S lakoćom koja mami uzdahe male balerine provode sate vježbajući i sanjajući da kada porastu nauče onaj najvažniji korak, po kome je balet prepoznatljiv, a to je stajanje i ples na prstima.
Ma koliko se činilo da je teško tako maloj djeci održati pažnju i naučiti ih plesne korake, njihova učiteljica Rene Starčević vrlo jednostavno uspijeva u tome. Starčevićeva je u Minhenu u Njemačkoj, gdje je živjela do početka rata u BiH, završila baletsku školu i kaže da su djevojčice do 12 godina najpogodnije za učenje baleta.
"Sve imaju dugu kosu, vole da plešu, a naročito da se ogledaju, tako da je ova umjetnost za njih u početku samo prelijepa igra", objašnjava Starčevićeva.
S obzirom na to da su roditelji još davno prepoznali kvalitete ovog sporta, koji pomaže djevojčicama da se razvijaju i zauzmu pravilan položaj tijela, baletska škola koja je na početku imala samo sedam učenica sada je već dostigla veliku popularnost.
Nezainteresovanost dječaka
"Godine 1993. u doba rata, zajedno sa profesoricom Snježanom Bjelić, otvorila sam ovu školu plesa s ciljem da se djeca okupe i zabave", kaže Starčevićeva. Danas plesnu školu zajedno s njom vodi njena učenica Maja Radonić. Kako Banjaluka nema baletsku tradiciju, otvaranje ove škole Banjalučani su rado prihvatili, te je broj malih balerina u stalnom porastu.
Šteta je, kaže Starčevićeva, što je kod nas takav mentalitet da se balet smatra isključivo ženskih sportom, tako da dječaci nikako nisu zainteresovani.
"Žao mi je što nemamo niti jednog dječaka. U svijetu se sada ipak razbija takva slika o muškarcu baletanu, a stvara se slika da je baletan, u stvari, jedan atleta, sportista", govori Starčevićeva.
Desilo se, čak, priča, da se jedan roditelj naljutio jer je njegovog sina pitala da li bi volio da se upiše na balet s obzirom na to da je često dolazio da gleda sestru. Ljuti otac čak je odmah i kćerku ispisao.
Nezainteresovanost dječaka ipak je ne čudi mnogo, s obzirom da ni njen sin nije baš ljubitelj plesa, dok je kćerka Ivana među najtalentovanijim balerinama.
Daleko od profesionalnog baleta
Kako u "Allegru" djevojčice uče samo klasični balet, one nemaju šanse da u Banjaluci postanu profesionalne balerine. Jedina šansa da one upišu srednju baletsku školu i ostvare svoj san moguća je ukoliko bi roditelji bili zainteresovani da ih pošalju da se školuju u Srednjoj baletskoj školi u Novom Sadu, sa kojom studio "Allegro" već godinama sarađuje.
Smilja Ilić, pedagog ove škole, kao neka vrsta mentora, dolazi često da provjeri znanje i uopšte situaciju u baletskom studiju "Allegro", te svaki put biva zadivljena znanjem i umijećem novih polaznika. Ipak, kaže Starčevićeva, bez obzira na povremenu zainteresovanost roditelja da djeci omoguće dalje školovanje, do realizacije tih planova još nikako nije došlo jer se na kraju uvijek ispostavi da je prevelik rizik poslati tako malu djecu na školovanje u drugu državu.
Iako je balet poznat kao jedan od najzahtjevnijih i najtežih sportova, program klasičnog baleta u ovoj školi prilagođen je mogućnostima malih djevojčica, tako da je to za njih više igra nego obaveza.
"Balet je težak kada se njime bavite profesionalno, ali mi ovdje ipak radimo s tim uzrastom klasični balet, prije svega s ciljem da se oni fino razvijaju i steknu neku osnovnu fizičku disciplinu", navodi Starčevićeva.
Profesionalno bavljenje baletom je, kaže, izuzetno zahtjevno, kao i svaki drugi profesionalni sport jer iziskuje velika odricanja i svakodnevne treninge po nekoliko sati.
"Puno balerina u svijetu završava baletske škole, ali mali broj njih uspijeva da se time profesionalno bavi i da se probije u karijeri balerine", dodaje Starčevićeva.
Po kostime u Zagreb i Beograd
Kostime, kao i baletske cipelice u kojima djevojčice vježbaju, nabavljaju roditelji u specijalizovanim radnjama, najčešće u Beogradu i Zagrebu, ili u drugim većim gradovima gdje postoje baletske škole.
Kod balerine je, govori, bitno i da je kosa uvijek vezana i podignuta, da se noge obnaže kako bi se mogao vidjeti rad nogu, ruku, te gracioznost pokreta. Iako se običnim laicima čini da je za odličan ples najneophodnija dobro uvježbana koreografija, Starčevićeva navodi da je mnogo bitnija interpretacija jer tu dolazi do izražaja talenat, kao i sposobnost da se glumi.
Najstarija grupa ovog plesnog studija probe ima četiri puta nedjeljno, početnici dva puta, dok je optimalno da srednja grupa vježba tri puta nedjeljno, po jedan čas. Kada su u toku pripreme za nastupe, starija grupa, koja jedina ide na nastupe, tih dana ima nešto duže probe jer je neophodno da se rad intenzivira. Iako su do sada nastupali samo na banjalučkim manifestacijama, s obzirom na uzrast, nisu u planu gostovanja po drugim gradovima.
"Djeca su jako mala, a i balet je takav sport koji zahtijeva zatvoren prostor, posebnu podlogu i uslove. Ne želim eksperimentisati i voditi djecu u nepoznato. Nastupi na Nikoljdanskom i Đurđevdanskom festivalu za nas, a i za cio grad su veliki uspjeh jer u Banjaluci do sada nije bilo baletske škole, niti postoji ikakva baletska tradicija", govori Starčevićeva.
Najtalentovaniji maštaju o karijeri
Iako već ima puno sljedbenika u baletskom poslu, među najtalentovanijim djevojčicama ističe Unu Vujičić, Isidoru Rajnović, Anju Milošević, svoju kćerku Ivanu Starčević, Branku Cvijanović i Teu Vicanović. One se već godinama bave baletom i dio su tima koji ide na nastupe. Prema riječima Maje Radonić, njene koleginice koju je takođe iznjedrila ova baletska škola, bavljenje ovom umjetnošću izuzetno je važno za zdravlje i razvoj djeteta, bilo da je u pitanju dječak ili djevojčica. Kada se prije 15 godina upisala u baletsku školu, doživljavala je te sate kao zabavu i druženje sa vršnjakinjama, dok sada kada je već odrasla shvata koliko joj je to pomoglo u razvoju i koliko za dijete znači redovna fizička aktivnost.
Ivana Starčević, kćerka Rene, kazala je da jako voli da pleše, te da se time ne bavi radi toga što baletsku školu vodi njena mama. Jedna od najstarijih, ali i najuspješnijih balerina studija "Allegro" je Anja Milošević, koja se baletom bavi već 10 godina.
"Ovdje mi je super. Stekla sam puno prijateljica, a zabavno je i plesati. Vidjevši koliko se meni svidjelo i moje dvije mlađe sestre su se učlanile, tako da već nekoliko godina vježbamo zajedno", kazala je Anja. Njeno mišljenje dijeli i koleginica Branka Cvijanović, koja se baletom bavi već šest godina, a koja mašta da jednog dana završi baletsku školu i postane poznata i uspješna balerina.
Iako do sada niti jedna od malih banjalučkih balerina nije uspjela da se otisne dalje i pronađe put do ostvarenja svog sna, sama činjenica da balet postaje sve popularniji pruža nadu da će se naći među njima ona najhrabrija, koja će uz podršku roditelja napraviti korak više i pokazati da zahvaljujući istrajnosti i iscrpnom radu ništa nije daleko i nedostižno.