Mladim ljudima koji žele da osjete duh Evrope, upoznaju različite kulture, dožive avanturu i pri tome sve to za malo novca, san se ostvario još daleke 1972. godine kada je osnovan popularni "InterRail".
Riječ je o vrsti, isprva voznih, a kasnije i trajektnih karata, koje se prodaju po povoljnoj cijeni za mlađe od 26 godina, a s kojima je moguće putovati po cijeloj Evropi, odnosno po teritoriji zemalja članica "InterRaila". Od osnivanja, članica je bila i Jugoslavija, međutim, 1991. godine zajedno sa SSSR je isključena. Devedestih godina, nove države nastale raspadom starih ponovo se uključuju u članstvo "InterRaila", sve osim Bosne i Hercegovine, koja je na tu privilegiju čekala sve do 2005. godine.
Karte ove vrste već tri godine je moguće kupiti i na šalterima naših željezničkih stanica. Potrebno je da samo imate manje od 26 godina i da ste državljanin BiH.
Najpopularnija karta je takozvana global pas karta, koja omogućava vožnju cjelokupnom mrežom 29 evropskih željeznica, željeznicama Maroka i brodovima pomorske kompanije HML i ATTICA. Kupovinom ove karte moguće je praktično obići cijelu Evropu. Global pas prodaje se u tri varijante. Karta za mlađe do 26 godina, koja važi deset dana košta 159 evra, za dvadesetdvodnevnu kartu potrebno je izdvojiti 309 evra, dok karta koja važi cijeli mjesec košta 399 evra.
I dok, studenti i mladi ljudi širom Evrope koriste sve pogodnosti "InterRaila", a mnogi svoja iskustva pretoče u knjige (kao Bil Brajson čije je djelo o iskustvima sa putovanja "Ni ovdje, ni tamo" jedan od najčitanijih bestselera u svijetu), mladi u BiH većinom nikada nisu ni čuli za "InterRail".
Oni koji su, pak, čuli ne mogu koristiti ove pogodnosti, jer nemaju ili vizu ili novac, a ako ipak sticajem okolnosti imaju i jedno i drugo, nailaze na prepreke druge vrste.
Službenici ne znaju ispuniti kartu
Dajana Vranješ, student fizike na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banjaluci, koja je ljetos s kolegama sa fakulteta išla u Krakovo na konferenciju studenata iz fizike, na željezničkoj stanici u Banjaluci nije uspjela kupiti "InterRail" kartu, iako su ih na stanici imali.
Vranješova kaže da radnik na šalteru nije znao da ih ispuni, niti je želio da taj posao prepusti nekom od svojih kolega.
"U avgustu ove godine išla sam s troje kolega na konferenciju studenta iz fizike u Krakovo u Poljskoj. Pošto smo saznali da nam je najpovoljnije da putujemo 'InterRailom', za koji se karta može kupiti u Banjaluci, mislili smo da nema potrebe da se dodatno raspitujemo o kupovini, jer se podrazumijevalo da službenici znaju da ih ispune", kaže Vranješova.
Na željezničkoj stanici, kaže ona, na dan putovanja radio je službenik koji nije znao ispuniti karte, a na njihovo insistiranje da to prepusti nekom od svojih šefova uopšte nije reagovao.
"To je bilo strašno. Čekamo u redu da nam čovjek ispuni karte, a on ne zna i neće nikoga da pita. Pošto je voz za Zagreb, kojim smo putovali, uskoro trebalo da krene, molili smo ga da pozove nekoga od kolega kako bismo ih kupili na vrijeme. On je samo gledao u nas i češkao se po glavi", govori Vranješova.
Vidjevši da su im karte hitno potrebne, govori ona, počeo je polako da ih ispunjava, mršteći se i češkajući po glavi, tako da se vidjelo da mu ništa nije jasno. U strahu da ne kupe pogrešno ispunjene karte, zbog kojih bi ih vratili na prvoj granici, odustali su od toga, rekli mu da ne ispunjava i kupili obične karte za Zagreb, a tamo kartu za "InterRail".
"Gore od toga što nije znao da ispuni kartu bila je ta njegova nekultura i drskost i činjenica da nikoga neće da pita da mu pomogne. Mi pričamo s njim i on se usred naše priče javlja na telefon, češka se i ignoriše nas, iako smo u očitoj žurbi. U Zagrebu smo te četiri karte kupili za četiri minuta, bez ikakvih problema", kaže razočarana studentkinja.
Za razliku od Vranješove, koja iako je pokušala da iskoristi pogodnosti "InterRaila" u tome nije uspjela kod nas, većina studenata u RS nije nikada ni čula za "InterRail".
Studenti ne vjeruju da "InterRail" postoji
Vanja Šušnjar, studentkinja druge godine političkih nauka na Banjalučkom univerzitetu, kaže da nikada nije čula za "InterRail" niti čak može da pretpostavi o čemu je riječ.
"Ne mogu da vjerujem da kod nas postoji tako nešto, a da baš niko ne govori o tome. Sve što je namijenjeno studentima i što za njih predstavlja neku novu mogućnost trebalo bi da bude promovisano na fakultetima. Zašto na željeznicama RS ne rade na promociji toga", pitala je mlada studentkinja.
Jednako zbunjen pri pomenu "InterRaila" bio je Dalibor Jokić, student na Geodetskom fakultetu u Banjaluci.
"Nikada nisam čuo, ni od starijih kolega, da je neko nekad putovao tako. Stvarno ne znam šta je to, niti kakve mogućnosti pruža. Zvuči nevjerovatno da nešto tako korisno može biti potpuno nepoznato ljudima kojima je namijenjeno", rekao je Jokić.
Za malu zainteresovanost studenata i uopšte mladih za putovanje "InterRailom" u "Željeznicama RS" najzaslužnijim smatraju vizni režim, zbog kojeg mali broj ljudi može da dobije vizu.
Plavšić: Nema interesovanja
Braco Plavšić, direktor "Željeznica RS" kaže da "InterRail" karte mogu da se kupe na željezničkim stanicama u Doboju, Prijedoru, Novom Gradu i Banjaluci, kao i putem internet portala www.eurail.com, ali da bez obzira na mnoge pogodnosti koje "InterRail" nudi mladima, zbog nemogućnosti dobijanja vize mnogi nisu u prilici da idu na ovakva putovanja.
"Jedino studenti koje fakultet šalje na neka stručna putovanja mogu da dobiju vizu i da putuju, a ostali, koji nemaju nikakav garant od nekoga iz inostranstva, teško mogu da dobiju vizu, pa je to, vjerovatno, najveći razlog ovako male zainteresovanosti za 'InterRail'", kaže Plavšić.
Prema njegovim riječima, "InterRail Pass", vozne karte za odrasle i djecu, izdaju se za prvi i drugi razred, a za mlade isključivo za drugi razred, s tim da u kategoriju "djeca" spadaju djeca uzrasta od četiri do 12 godina, uz uslov da na prvi dan roka važenja karte nisu napunila 12 godina.
U kategoriju "mladi", govori Plavšić, ubrajaju se putnici starosti od 12 do 26 godina, s tim da, isto tako, ta lica u prvi dan roka važenja karte nisu napunila 26 godina.
"U zavisnosti od ponude, karte se mogu izdavati za 'neprekidno' putovanje, odnosno 'InterRail Global Pass' za 22 dana i mjesec dana, ili 'flexi' putovanje, koje podrazumijeva da korisnik može da koristi izabrani broj dana putovanja u okviru određenog perioda važenja karte, dakle pet dana u roku od 10 dana, ili 10 dana u roku od 22 dana. Neprekidna karta omogućuje imaocu da putuje dnevno u okviru perioda važenja karte", navodi Plavšić.
Sa druge strane, dodaje, imaoci "InterRail Global Pass" karte ne mogu da koriste kupljenu kartu u svojoj zemlji boravka, ali imaju pravo da kupe povratnu kartu po sniženoj cijeni od svog mjesta boravka do pogranične granice, ili najbližeg aerodroma u svojoj zemlji boravka kada napuštaju zemlju. Prema njegovim riječima, karte po sniženoj cijeni mogu se nabaviti samo u zemlji boravka.
Pored toga, govori Plavšić, djeca od četiri do 12 godina dobijaju popust od 50 odsto na cijenu karte za odrasle, te dodaje da je važno istaći da putnik ne može da kupi "InterRail One Country Pass" za zemlju u kojoj živi.
U ponudi za putovanje "InterRailom" nalaze se 53 zemlje, od kojih su, kako kažu na željezničkim stanicama u RS, najposjećenije Francuska, Italija i Njemačka.
Iz Doboja otputovao samo jedan putnik
Na željezničkoj stanici u Dobiju kažu da su "InterRail" karte malo tražene, tako da je prošle godine njima otputovao samo jedan putnik, a ove godine tek tri. Slično stanje zatečeno je i na banjalučkoj željezničkoj stanici, gdje su tokom ove godine prodate samo dvije karte i to u ljetnom periodu, u vrijeme godišnjih odmora.
"Ne postoji interesovanje mladih za ovu vrstu putovanja. Mnogi možda nisu ni čuli za to", smatra Jagoda Šukalo, putnički blagajnik na željezničkoj stanici u Banjaluci. Na prijedorskoj željezničkoj stanici kažu da im do sada nikada niko nije ni tražio takvu kartu.
Milan Grubor, predsjednik Studentskog parlamenta u Banjaluci, kazao je da ne poznaje nijednog studenta koji je želio da putuje "InterRailom", ili je to već činio.
"Znam za 'InterRail', ali mislim da mnogi studenti za to nisu nikada ni čuli. Kod nas se to premalo promoviše. Poznajem mnogo studenata koji su preko fakulteta putovali u evropske zemlje na neka stručna usavršavanja ili seminare, ali nisam čuo da je iko od njih išao 'InterRailom'", kaže Grubor.
Pošto se trenutno zalažu za uvođenje ISIC kartice, kojom bi studenti mogli u RS da putuju i kupuju s velikim popustom, kaže da će nakon njenog uvođenja na sajtu promovisati i putovanje "InterRailom", iako tu ne bi imali nikakav popust.
Stanko Stanić, rektor Banjalučkog univerziteta, kazao je da ne zna ništa o "InterRailu" niti o njegovim pogodnostima za mlade, te da ne zna da li njime studenti putuju.
U Sarajevu prodaju na hiljade karata - strancima
Za razliku od Banjaluke, Doboja i Prijedora, na željezničkoj stanici u Sarajevu kažu da "InterRail" karte prodaju normalno.
"Već dvije ili tri godine moguće je kupiti ovakve karte. Upoznati smo i prodajemo ih normalno. Bolje je za putnike da karte ranije rezervišu, ali to nije neophodno. Ranije rezervacije su dobre da bi se mogla rezervisati mjesta u vozovima i da ne bi bilo sitnih problema prilikom putovanja", kazala je Amra Gica, službenica na željezničkoj stanici u Sarajevu.
Istakla je da je najpopularnija karta takozvana global pas, ali da ih domaćim ljudima, iako je izuzetno povoljna, rijetko prodaju. Kupuju je uglavnom stranci koji su u posjeti našoj zemlji.
"Imali smo jednu organizovanu ekskurziju od četrdesetak mladih koji su putovali i to je uglavnom to. Skoro da nikome od državljana BiH više nismo prodali 'InterRail' kartu. Uglavnom preko 'InterRaila' dolaze stranci. To je sve omladina koja putuje Evropom. Tih stranaca koji se koriste 'InterRailom' ljetos je bilo na stotine, ako ne i hiljade. To je studentarija koja koristi mogućnost jeftinog prevoza", kazala je Gica, istakavši kako naša omladina "ili nema npvca za putovanja ili ne zna da može i jeftino putovati".
"Idemo i sljedeće godine"
Sarajlija Ermin Numić, ljetos je sa "InterRail" kartom obišao više od pola Evrope. Numić je zajedno sa još 37 najboljih studenata iz BiH mjesec dana koristio usluge vozova širom Evrope. Grupa studenata krenula je iz Sarajeva, a prvo odredište im je bio Berlin. Kasnije su išli u Amsterdam, Bordo, Lisabon, Madrid, Valensiju, Barselonu, te proputovali južnom Francuskom da bi na kraju završili u Italiji i vratili se u BiH.
"Uglavnom nemam zamjerke. Vozovi odlično funkcionišu. Potrebno je obratiti pažnju na male detalje poput rezervacije mjesta u vagonu. U većini vozova to nije potrebno, ali sam ja platio kaznu od 90 evra jer sam imao peh, pa su me uhvatili u jednom od rijetkih vozova gdje je potrebna rezervacije", kazao je Numić.
On tvrdi da je ovo idealan način da se jednom u životu doživi pravi "roud trip".
"Ne znam kako bih inače obišao ovolike zemlje. Postoje neke 'cake' koje se tokom putovanja same iskristališu. Ja sam obično putovao noćnim vozovima tako da sam štedio na hotelskom smještaju. Po noći putuješ, a po danu razgledaš gradove. Malo je naporno, ali isplati se", kazao je Numić.
Prema Numićevim riječima najvažnije za ova putovanja je da se ranije organizuje put, da se sve isplanira i tada je i najmanje problema.
"Moj savjet bio bi da se putuje u manje mjesta, jer je onda manje naporno, a i gradove možete upoznati. Koliko ja znam, niko od ovih što su samnom putovali nije se razočarao, čak smo planirali iduće godine da samoinicijativno idemo", kazao je Numić, istakavši da ga ne čudi što puno mladih ne koristi ovu mogućnost.
"Mladi ne znaju da postoje ovakve pogodnosti. Uđi u bilo koju kafanu i pitaj za 'InterRail' niko ti neće ni znati šta je to, al će svako znati i najsitnije detalje sportske kladionice. Uz to dodatni problem je i dobijanje viza", kazao je Numić.
Problemi sa dobijanjem viza, nedovoljna promocija pogodnosti ovih putovanja, te neinformisanost, dovodi do toga da mladi ljudi kod nas uglavnom i prekorače tu starosnu dob od 26 godina, a da ne saznaju da "InterRail" postoji. Oni koji su i čuli često ne uspiju tu šansu da iskoriste.
I dok je hiljade studenata iz inostranstva samo proteklog ljeta "InterRailom" posjetilo i našu zemlju, iz BiH je srećne korisnike ove tarife, od kada ona postoji, moguće nažalost prebrojati na prste.