U BiH se manjine bore za ravnopravno političko predstavljanje sa konstitutivnim narodima i očuvanje svog kulturnog nasljeđa, a samo se romska manjina mora boriti čak i za najosnovnija ljudska prava.
Začarani krug
Romi u BiH se danas nalaze u začaranom krugu: U institucijama sistema i na važnim pozicijama nemaju svoje pripadnike koji bi se zalagali za njihova prava, a nemaju ih zato jer nemaju izgledne mogućnosti da završe škole i steknu potreban nivo obrazovanja. I ovo onda doprinosi još većem osiromašenju i marginalizaciji Roma u spirali u kojoj Romi onda u očajanju i beznađu imaju samo dva izbora - ili da posegnu za kriminalom ili da se bave poslovima koje "većinski" narodi u BiH ne žele da rade, poput prikupljanja starog željeza i kopanja po smeću.
Upravo ova činjenica, kako smatra Nedžad Jusić, predsjednik Savjeta nacionalnih manjina BiH, najviše doprinosi diskriminaciji Roma.
"To su vam udžbeničke diskriminacije koje pravi država protiv Roma. Nemamo dovoljno uslova da završavamo određene škole, a poslije nam kažu: 'Kako da vas zaposlimo na neke pozicije kad niste obrazovani.' Mi imamo određeni broj Roma koji je završio srednje stručne spreme i u skladu sa Zakonom o namještenicima za te poslove je dovoljna srednja stručna sprema, ali, nažalost, nema ni takvih Roma ili ih je neznatan broj. I normalno da nemamo nekog tko bi se mogao zalagati za naša prava", ističe Jusić.
Diskriminacija nije slučajna
On upozorava na jednu neprijatnu činjenicu, koju bi većina građana BiH najradije zaboravila: diskriminacija prema Romima je svjesna i potiče od mentaliteta društva, a ne zbog "slučajnih" okolnosti.
Zbog ovih činjenica, statistika o Romima je poražavajuća: Prema podacima koje je Jusić dobio od nevladinog sektora koji se bavi pitanjima Roma, od stotinak hiljada, koliko ih živi, ili bolje rečeno životari, u BiH, više od 95 odsto ih nema stalnih primanja, više od polovine nema zdravstveno osiguranje, a skoro dvije trećine živi u uslovima nedostojnim čovjeka.
Jusić je pristao na razgovor za "Nezavisne" pod "uslovom" da ga ništa ne pitamo u vezi sa odlukom Evropskog suda za ljudska prava u slučaju "Sejdić i Finci".
O tome je želio reći samo ovo:
"I ta presuda je još jedan u nizu apsurda ove zemlje. Implementacija te presude se ponovo radi bez manjina čiji status navodno treba da riješi. Time se ponavlja ono što se desilo u Dejtonu, u kojem je napisan sadašnji Ustav BiH. Treba li nekog podsjetiti da ni u tim pregovorima nisu učestvovale manjine, niti ih je itko išta pitao", naveo je Jusić.
Jusić ističe da je diskriminacija Roma prisutna u svakoj oblasti - od obrazovanja, zapošljavanja, prava na zdravstvenu i socijalnu zaštitu, pa do skoro svih ostalih prava. Jedino im, barem zasad, još niko nije osporio pravo na život.
"Sistem u kojem živimo je stvorio te sistemske probleme jer je sve po nacionalnoj strukturi i ukoliko bi Romi dobili određena prava, onda bi se Srbi, Hrvati i Bošnjaci pitali da li bi njihovo mjesto bilo ugroženo ukoliko bi dali neka od tih prava Romima. Tako je sam sistem doprinio da Romi ne mogu biti na pozicijama na kojima mogu uticati na donošenje odluka i time su dodatno marginalizovani", ističe on.
Političke partije
Jusić nema ništa dobro reći ni za političke partije, i to iz reda sva tri naroda, a primjer licemjernog odnosa stranaka generalno prema manjinama Jusić vidi u načinu raspodjele odborničkih mandata iz reda manjina na lokalnim izborima.
"Na lokalnim izborima su opet i ta mjesta koja pripadaju manjinama pokupile političke partije koje sa pitanjima manjina nemaju veze, pogotovo ne u vezi sa pravima Roma, a dobile su ta mjesta kojima bi trebalo da štite interese manjina. U stvari, ti ljudi štite isključivo interese političkih partija koje su ih tamo postavile. Ako to nije klasični primjer zloupotreba sistema, onda ne znam šta jeste", rekao je Jusić.
Jusić je poručio predstavnicima BiH da ne treba da se raduju nagradi koju su Danis Tanović i Nazif Mujić dobili na Berlinskom filmskom festivalu za film "Epizoda u životu berača željeza", istinitoj priči koja govori o diskriminaciji Roma u BiH.
"Taj 'Zlatni medvjed' jeste nagrada za Tanovića i Mujića, ali ta nagrada je ujedno i osuda državi BiH za kršenje ljudskih prava. Nažalost, nema BiH razlog da se ovoj nagradi raduje", naveo je on.
Govoreći generalno o manjinama u BiH, on je rekao da je Zakon o nacionalnim manjinama usvojen 2003, kojim je priznato pravo statusa 17 manjina, a Savjet za nacionalne manjine, kojim on trenutno predsjedava, formiran je 2008. godine.
Diskriminacija nije samo bh. problem
Prema podacima koje nam je iznijela Meri En Henesi, šef Kancelarije Savjeta Evrope u BiH, vidljivo je da marginalizacija Roma nije samo "specijalitet" BiH. Kako kaže Henesijeva, u mnogim dijelovima Evrope Romi su i dalje i socijalno i ekonomski marginalizovani, i to, kako upozorava, potkopava poštivanje njihovih ljudskih prava, sprečava njihovu punu uključenost u društvo i doprinosi jačanju predrasuda prema romskoj zajednici.
Ona je istakla da društvo na ovaj izazov mora odgovoriti u kombinaciji i socijalnih i ekonomskih mjera.
"Ali taj proces mora u potpunosti biti prihvaćen od strane cijelog društva. Preduslov da u tome uspijemo je iskreno i efektivno učešće naših evropskih sunarodnika romskog porijekla", istakla je ona.
Program Savjeta Evrope
Ailincai Aurora, koordinator "ROMED Programme" u Savjetu Evrope, ističe da su zemlje članice Savjeta Evrope 2010. godine na ovim principima usvojile Strazburšku deklaraciju, a jedan od najvažnijih programa izrađen na osnovu ove deklaracije je, kako je navela, "ROMED Programme", čiji je cilj postizanje jednakih mogućnosti za Rome u korištenju javnih usluga. Takođe, kako je navela, ovim programom je predviđeno i poboljšanje dijaloga između romskih zajednica i javnih institucija, a posao medijacije bi sprovodili Romi.
"Takođe, cilj je demokratsko učešće i omogućavanje Romima da se popravi poštivanje institucija prema Romima", navela je Aurora.
Program se, kako je navela, implementira u 20 zemalja članica, i to u Albaniji, Belgiji, Bugarskoj, Češkoj, Francuskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Italiji, Grčkoj, Portugalu, Moldaviji, Rumuniji, Ruskoj Federaciji, Srbiji, Slovačkoj, Španiji, Bivšoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji, Turskoj, Velikoj Britaniji, Ukrajini i Kosovu po Rezoluciji UN-a 1244.
Aurora je istakla da se BiH ovom programu priključila tek prošlog mjeseca.
"Angažovanje Roma kao medijatora ima mnogo prednosti: Oni su direktno upoznati sa problemima koje Romi imaju, često znaju jezik i mogu lako prihvatiti dinamiku same zajednice. A sam ovaj proces ohrabruje Rome da učestvuju u programa koji se tiču njihovih problema, stvara nova radna mjesta i pruža pozitivan model koji bi mogao i druge navesti da se angažuju na sličnim projektima", istakla je ona i dodala da ovo doprinosi i drugačijem odnosu prema profesionalcima, ne samo u romskim zajednicama, nego i prema njihovim ostalim partnerima u društvu.
Jednako za sve
Aurora je istakla da je jedna prednost programa u tome da romski posrednici mogu pomoći lokalnim vlastima da budu još više odgovorne prema čitavoj populaciji, bez ikakvog izuzetka ili isključivosti.
"Iako ROMED ne može odgovoriti na sve izazove sa kojima se romske zajednice suočavaju, romski medijatori zaista jesu veoma bitan pragmatičan alat u pomaganju javnoj administraciji da pruži građanima romskog porijekla usluge u istom obimu i kvalitetu kao i prema ostalim građanima koji nisu Romi", navela je Aurora.
Medijatori, kako je navela, mogu ohrabriti građane romskog porijekla da pristupe javnim službama i pridonijeti da lokalne vlasti isporuče te usluge, ali, kako je upozorila, ne mogu prisiliti vlasti da uđu u dijalog prema romskim liderima kako bi odgovorile njihovim izazovima.
"Program je samo jedan od elemenata, mada svakako značajan, ali potrebna je mnogo složenija i kompleksnija strukturalna promjena. Rezultati moraju biti ojačani i kombinovani sa drugim elementima demokratskog učešća manjina i ostalih građana. Participacija znači strukturalne šanse za efektivno učešće Roma u procesima odlučivanja, a znači i omogućavanje Romima da preuzmu odgovornost za vlastitu budućnost", istakla je ona.
Finansijska podrška EU
S obzirom na to da je uključivanje Roma u društvo utvrđeno kao prioritet u zemljama u procesu proširenja, povećana je finansijska pomoć, posebno za stambeno zbrinjavanje i realizaciju akcionih planova za zdravlje, školovanje i zapošljavanje.
Finansijska pomoć EU je znatno povećana u proteklih nekoliko godina i oslikava punu političku opredijeljenost EU da poboljša društveno-ekonomsku integraciju Roma u Evropi i zemljama u procesu proširenja.
Iz sredstava IPA 2008, EU je finansirala projekat na podršci efikasne realizacije nacionalnih akcionih planova, koji je realizovao "CARE/EuroRom".
Iz sredstava IPA 2011, projekat u vrijednosti 3,6 miliona evra, koji se bavio promovisanjem ljudskih prava i zaštitom manjina u jugoistočnoj Evropi u 2010, realizovao je Savjet Evrope.
EU je, takođe, pokrenula regionalni projekat u vrijednosti od tri miliona evra, čiji je cilj upis Roma u matične knjige.
Pet miliona evra je predviđeno iz sredstava IPA 2011. i IPA 2012. za unapređenje stambenog zbrinjavanja i sprovođenje održivih mjera sa ciljem uključivanjem Roma u društvo - uglavnom kroz školovanje i zapošljavanje. U toku su dva projekta koja se bave školovanjem romske djece u Sarajevu uz uključivanje u društvo i bez diskriminacije i podrškom licima iz reda manjina čija su ljudska prava ugrožena.
Obilježavanje
Svjetski dan Roma obilježava se od 1971. godine, kada je 8. aprila u Londonu održan prvi svjetski kongres Roma, i ovaj dan je prilika da se iskaže solidarnost i podrška najvećoj nacionalnoj manjini u Evropi.
Iako Deklaracija o ljudskim pravima UN-a navodi da se sva ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i da pravima i sviješću jedna prema drugima treba da postupaju u duhu bratstva, brojni incidenti svjedoče da Romi i dalje trpe nepravdu u brojnim zemljama svijeta. Uprkos brojnim nastojanjima i naporima, njihov se položaj nije bitno promijenio, jer se i dalje radi o marginalizovanoj grupi kojoj treba pomoć jer je slabijeg obrazovnog i imovnog stanja, i to sve samo zato što pripadaju jednoj određenoj nacionalnoj grupi.
Sve svjetske statistike pokazuju da romska djeca imaju bitno slabije šanse da postignu uspjeh u životu, a predrasude prema Romima dovode do njihove sistemske diskriminacije u svim područjima društvenog života. Činjenica je da se brojni Romi ne žele izjašnjavati kao Romi, već kao pripadnici većinske nacije, kako bi na taj način pokušali poboljšati svoj položaj i popraviti šanse za uspjeh njihove djece.