Slobodan Uzelac ovih dana našao se u vrlo delikatnoj ulozi i još delikatnijim iskušenjima. Prvi, autentični Srbin u jednoj hrvatskoj vladi, i to još HDZ-ovoj, moraće da odgovori iskušenju i odluči šta će uraditi da zadovolji obje strane - i Vladu, kao član njenog tima, i svoje birače, ali i sebe, kao Srbina. Pred jednim od prvaka SDSS-a je, bez sumnje, težak posao - otvoreno pitanje stanarskih prava, na prvom mjestu, i politički nimalo osjetljivije pitanje priznavanja Kosova.
Dok sjedi u svojoj kancelariji na Markovom trgu u Zagrebu, Uzelac otvoreno govori šta od njega mogu očekivati hrvatski Srbi i nešto uzdržanije govori o osjetljivim političkim temema.
Ovog profesora defektologije Zagrebačkog univerziteta sa dugim političkim stažom, jednog od prvoboraca za povratak Srba na rodnu grudu ("nismo mi ovdje auslenderi", reći će), više od politike, kaže, zanimaju konkretne stvari - kako vratiti ljude i kako im pomoći da nađu posao. Od učešća Srba u Vladi, Srbi, tvrdi, mogu očekivati dosta, uključujući i više mjesta u državnoj upravi i rješavanje gorućih pitanja.
"Rezultati će govoriti o svemu", kaže ovaj potomak stare i ugledne srpske porodice sa obala Vranskog jezera. "Tada će se vidjeti jesmo li bili ikebane ili ne."
Ipak, nove okolnosti nameću nova iskušenja. Kosovo, jedno od najtežih. U otvorenom razgovoru s novinarom "Nezavisnih" posljednji sekretar zagrebačkog komiteta Saveza komunista, koji je u Sanaderovom timu dobio, za jednog Srbina, reklo bi se prirodno mjesto - potpredsjednika Vlade za regionalni razvoj, obnovu i povratak.
NN: I kakav je osjećaj biti prvi, "autentični Srbin" u hrvatskoj vladi, kao prvi predstavnik neke srpske partije?
UZELAC: Prije mene su, tijekom rata i u poslijeratnom periodu ministarske pozicije zauzimala još dva Srbina – Čedomir Pavlović i Živko Juzbašić. Istina, oni nisu bili iz reda srpskih stranki niti su ih Srbi delegirali u Vladu, ali eto, oni su ipak bili prvi. A ja sam primio dužnost uz osjećaj velike odgovornosti jer znam kako su velika očekivanja od mene i od Samostalne demokratske srpske stranke koju predstavljam.
NN: Kad smo kod očekivanja, mnogo je spekulacija okruživalo Vaš koalicioni sporazum sa Ivom Sanaderom. Govori se čak i o povratku ćirilice u hrvatske škole.
UZELAC: Naš sporazum je u potpunosti dostupan javnosti na web stranici SDSS-a pa je lako vidjeti o čemu se točno radi. Povratak ćirilice u hrvatske škole u ovom trenutku nije najvažnije pitanje za nas Srbe u Hrvatskoj. Tim prije što smo zadovoljni zakonima koji se odnose na upotrebu ćirilice. Nismo ni tražili, niti ćemo tražiti da se u hrvatske škole obavezno uvede ćirilica. Ko god je to kazao, nije govorio istinu. Pitanje upotrebe srpskog jezika i ćiriličnog pisma je riješeno u okviru hrvatskih zakona, koji reguliraju prava manjina na kulturnu autonomiju. Ono na čemu inzistiramo jeste dosljedna primjena tih zakona. Drugo je, naravno, pitanje ko je taj tobože naš zahtjev lansirao u javnosti i zašto. Mi svakako nismo, niti to namjeravamo činiti.
NN: Spekuliše se, ipak, da je to tajni dio koalicionog sporazuma?
UZELAC: Bilo je i uvijek ima raznih spekulacija oko toga i sličnih pitanja. Valjda je netko opet namjeravao uplašiti Hrvatsku sa Srbima. Ponavljam, Srbi ne žele nikom da nameću ćirilicu, već traže da imaju pravo na upotrebu ćirilice u skladu sa svojim pravima. To zakonsko pravo i danas formalno imaju, mada ga ne koriste onako i onoliko koliko je to potrebno i moguće. Zakoni o tome su dobri, ali njihova primjena još nije. Upravo insistiramo da se to popravi.
NN: Za ljude su, ipak, mnogo važnija dva mučna pitanja - povratak i otvoreno pitanje stanarskih prava, koje je Hrvatska oduzela tokom rata. Šta ste, kao srpska stranka, uspjeli da izdejstvujete za Srbe sklapanjem saveza sa HDZ-om?
UZELAC: Mi nismo zadovoljni ni brojem povratnika, ni načinom na koji je to izvedeno. Jer, što ako se neki čovjek vrati, a nema uvjeta za život i rad? Nas ne zanima taj tip povratka. Mi želimo povratak u kojem se čovjek može vratiti, ali da radi i izdržava porodicu, da živi život dostojan slobodnog čovjeka.
Što se tiče stanarskih prava, Hrvatska je prije četiri godine iznašla političku i pravnu normu koja, kroz stambeno zbrinjavanje, zamjenjuje stanarsko pravo. Tada smo u sporazumu kazali - u redu, ako više formalno nema stanarskih prava, ali pred nama je realni problem - ljudi su imali krov nad glavom kojega su legalno stekli, a sada ga nemaju. Moramo im pomoći da riješe problem.
Do sada je u tom smislu dosta učinjeno za povratnike. Ali, samo za njih. Na područjima od posebne državne skrbi postoje takvi stanovi i državne kuće, ljudi ulaze i u njima počinju živjeti. Sporije nego mi to želimo, ali ulaze. Oni ih koriste, i nadam se s vremenom imaće i pravo povlaštenog otkupa takvih stanova.
Međutim, mnogo teže ide s ljudima koji se vraćaju na područja izvan područja posebne državne skrbi. To ide teže i iz razloga što su mnogi Srbi propustili rok u kojem su se trebali javiti, ali i zbog toga što, objektivno, nema tih raspoloživih stanova na tržištu. Kako to riješiti? Jedan od mogućih načina je da se ljudima koji imaju pravo na stan ponudi alternativno rješenje - da dobiju odgovarajući novac ili građevinski materijal, pa da grade stan tamo gdje žele, možda na nekom svome imanju. Dakle, nastojimo što fleksibilnije i dogovorom zainteresiranih riješiti to pitanje.
Ali, sasvim neriješen problem, koji teško da samo svojim sporazumom mogu riješiti SDSS i HDZ, i koji nije obuhvaćen koalicijskim sporazumom, jeste problem srpskih izbjeglica iz Hrvatske koji ostaju trajno živjeti izvan Hrvatske, a koji traže obeštećenje za izgubljeno stanarsko pravo.
NN: Ipak, upravo iz te kategorije je najveći broj ljudi koji su imali stanove u Hrvatskoj. Kako mislite uvesti Hrvatsku u EU, ako njihov problem nije riješen, za razliku od gotovo svih država bivše Jugoslavije? Upravo zbog toga je srbijanski predsjednik Boris Tadić nedavno u UN rekao da Hrvatska nije pravna država.
UZELAC: Stvar nije tako jednostavna i na vaše pitanje teško može uslijediti jednostavan odgovor. Zapravo, mislim da je stvar gotovo obrnuta. Vjerujem da je ulazak u EU i NATO upravo način da cijeli ovaj prostor postane pravniji i pravedniji nego što je danas. Osim toga, riječ je o pitanju koje ne treba izvlačiti iz ukupnog konteksta odnosa između država. A, taj kontekst, dakle, uz bilateralne odnose Hrvatske i Srbije, svakako čini i ulazak u EU i NATO.
NN: Postoji li uopšte neki model za rješavanje pitanja ovih ljudi?
UZELAC: Opće prihvatljiviji model još nije nađen. Vi mene pitate imam li ja način za rješavanje tog pitanja. Nemam. Ali, ne sjedim skrštenih ruku. Naprotiv. Prva stvar koju trebamo napraviti jeste da donesemo jasnu odluku da to počnemo uspješno zajednički rješavati u bilateralnom ali i u ukupnom regionalnom interesu. Podsjećam, za teška pitanja, a ovo je svakako teško pitanje, nema jednostavnih rješenja niti ih može ponuditi samo jedna strana ma kako bila uvjerena da je baš ona u pravu. Zato je važno da se rješenje traži zajednički i na obostranu ili višestranu korist.
NN: Dobro, ali neće valjda Srbija rješavati pitanje koje se tiče isključivo odgovornosti hrvatske vlade?
UZELAC: Da, ne bi trebalo da je tako. Ali, i nije tako. To je problem obje države, naravno ne na isti način i ne u istoj mjeri, a sudeći po interesu za njega to je i problem šire međunarodne zajednice.
NN: Vjerujete li Vi, lično, da li Hrvatska može ući u EU, ako do kraja i potpuno ne riješi pitanje stanarskih prava?
UZELAC: Mislim da se svako otvoreno pitanje, pa i ovo, može riješiti. Ima načina da se i to riješi i treba ga rješavati. Osobno mislim i nadam se da to pitanje neće biti prepreka ulasku u EU. Moji suradnici koji su do sada radili na rješavanju ovog problema uvjeravaju me da je problem, koji je vezan za nekoliko desetaka hiljada stanova, ipak moguće riješiti na način o kojemu sam prethodno govorio.
NN: Ali, kako se može govoriti o pravičnom rješenju ako ti Srbi, kojima se da na korištenje takav stan, u zamjenu za svoje stanarsko pravo, praktično, nemaju ništa s tim stanom. Oni ne mogu ni da ih otkupe niti ih neko njihov može naslijediti?
UZELAC: Mi nastojimo da nijedan građanin Hrvatske ne bude diskriminiran i da bude riješen kroz stambeno zbrinjavanje. Zalagat ćemo se i za mogućnost otkupa. Ipak, mora se znati da taj program, koji treba da se završi 2010. godine, ne obuhvaća sve povratnike.
Imajmo na umu i to da je dobar dio ljudi stambeno zbrinut obnovom ili izgradnjom oko 30.000 kuća. Ne možemo osporiti te napore ukupne hrvatske politike. U naredne dvije godine planiramo riješiti sve zahtjeve vezane za područje pod posebnom državnom brigom, a do kraja treće godine i zahtjeve izvan toga područja.
NN: Šta Srbi, generalno, mogu očekivati od učešća SDSS-a u Sanaderovoj vladi?
UZELAC: Mogu očekivati određene pozitivne pomake i poboljšanje njihovog statusa. Mogu očekivati bolji tretman Srba, u smislu izostanka elemenata politike negativne diskriminacije, u dostupnosti ljudi državnim i naročito lokalnim institucijama, da potpunije mogu biti štićena njihova ljudska prava i slično. Mogu očekivati i da se dobar dio njih može početi zapošljavati u državnim službama i institucijama, pogotovo u dijelovima tih institucija gdje ih po logici stvari mora biti, a danas ih nema - sudstvu i drugim državnim organima. Mogu se nadati i daljem razvoju kulturne autonomije, gdje stvari i danas ne idu sasvim loše. Mogu očekivati, nadam se, i bolje odnose između Hrvatske i Srbije, što je nama Srbima u Hrvatskoj jako važno i što je također dio koalicijskog sporazuma između HDZ-a i SDSS-a. Ukratko, mogu očekivati da će se SDSS i ja osobno zalagati da to što radimo za sebe i Srbe u Hrvatskoj, ne bude protivno Hrvatima u Hrvatskoj, kao većinskom narodu, već u interesu svih nas.
NN: Osjećate li se ugodno u HDZ-ovoj vladi? Imate li, možda, nekad osjećaj da ste ikebana u stvaranju slike Vlade sa srpskim potpredsjednikom, što je, sigurno, vrlo poželjen prizor za Brisel?
UZELAC: Dobio sam puno takvih pitanja. Ali, moram vam krajnje iskreno reći da nemam takav osjećaj. A hoću li ja na kraju ispasti ikebana ili ne, to će se vidjeti tek kad se bude podvlačila linija pod račun i vidi od čega smo krenuli i što smo mi napravili. Naravno da ću se zalagati za poželjni konačni saldo. U protivnom, može biti i gore od ikebane, može ispasti i trn u nozi vlastitim nastojanjima, a ja sam toga sasvim svjestan već danas.
NN: Kazali ste da su Vam posebno važni dobri odnosi sa Srbijom. Pa, da pređemo na vrlo konkretne stvari u vezi s tim odnosima - imate li naznaka od Sanadera da li će i, u stvari, kad će Hrvatska priznati Kosovo?
UZELAC: Ja sa Sanaderom ne komuniciram u naznakama, već su to pitanja o kojim raspravljamo na sjednicama Vlade, u kolegijalnoj i otvorenoj atmosferi. Priznanje Kosova, ako ga bude, bit će posljedica procjene nakon takvih rasprava. To se odnosi kako na vrijeme, tako i na sadržaj odluke. Dakle, i kad i zašto. Pritom ćemo se rukovoditi s nekoliko ključnih elemenata. Rukovodit ćemo se prvenstveno interesima Hrvatske, a to uključuje i interes Srba u Hrvatskoj, u što svakako spada i suradnja sa Srbijom pa u tom smislu i sa interesima Srbije. O tim elementima računa vodi Vlada kao tim a i ja osobno. Uostalom, Srbija je matična zemlja mog naroda. I dosadašnji javni istupi premijera Sanadera nadam se da govore upravo o tome.
Također, rukovodimo se interesima svih ljudi na Kosovu i cijele regije. Ako nam je stalo do stabilnosti i mira, što je Hrvatskoj potrebno kao zrak koji dišemo, onda će nam to i biti cilj. Ako bi nam pak, ne daj bože, cilj bila nestabilnost ovog prostora, onda je to potpuno druga stvar i nešto u čemu ja ne želim niti ću sudjelovati. Naprotiv, suprotstavljat ću se tome.
NN: U kojem roku bi Vlada mogla donijeti takvu odluku?
UZELAC: Na to pitanje vam ne mogu i ne želim odgovoriti jer ne vidim korist odgovora na to pitanje. Štoviše, vidim štetu od njega. Procjenjujem da vam na to pitanje, iz istog razloga, ni premijer ne bi htio odgovoriti.
NN: Jeste li razgovorali s njim o tome?
UZELAC: Naravno. Redovito razgovaramo o svemu važnom pa tako i o tome.
NN: I kakvo je Vaše mišljenje o tajmingu?
UZELAC: Još nije došlo to vrijeme, jer da je došlo vrijeme za tu odluku, ona bi bila i donesena.
NN: U slučaju priznavanja Kosova, može li to ugroziti odnose sa Srbijom?
UZELAC: Potencijalno da, naročito ako bi bila donesena u pogrešno vrijeme i na pogrešan način. Imajmo, na primjer, na umu da se i ne radi o bezuvjetnoj nezavisnosti Kosova, već je riječ o nadziranoj nezavisnosti. A taj, po mome mišljenju bitan atribut se u javnosti, ne samo u Hrvatskoj nego inače, u potpunosti zanemaruje. Jedna od stvari o kojima se nedovoljno govori jeste karakter tog nadzora, kao i uvjeti koji moraju biti ispunjeni. Što je, na primjer, s povratkom ljudi na Kosovo i slično.
NN: Kao da govorite pod uslovom "priznaćemo Kosovo ako ispune sve te uslove".
UZELAC: Ne, ja to nisam rekao, makar se i tako stvar može postaviti. Ne govorim ja samo o odgovornosti Kosova, već i odgovornosti svih koji se bave ovim pitanjem.
NN: Sanader je prije koji dan rekao da će, pri odluci o tome, paziti na interese Srbije, ali i da će postupiti kao većina članica EU. Neće valjda Hrvatska priznati Kosovo samo da bi lakše ušla u Uniju, a da niko to i ne postavlja kao uslov.
UZELAC: Hrvatska ima nekoliko ciljeva u tom smislu. Približavanje EU nije jedini cilj Hrvatske. Ima na primjer, još jedan jako važan cilj - dobri odnosi sa Srbijom. To se često zaboravlja.
NN: Mislite li Vi, lično, je li vrijeme za takvu odluku?
UZELAC: Da je vrijeme, već bi bila donesena.
NN: Ako dođete u tu situaciju, hoćete li Vi, kao Srbin, dići ruku za priznavanje Kosova?
UZELAC: O tom potom. Svoj glas ću dati ili ne, imajući u vidu sve elemente o kojima smo govorili.
NN: Hoćete ili nećete?
UZELAC: Kažem vam, o tom potom. I vrijeme u kojemu ćemo o tome raspravljati, kao i okolnosti, bit će važan element moga ponašanja u datoj situaciji.
NN: Kako ćete se, kao Srbin, osjećati u tom trenutku, s obzirom da su iz vaše stranke već kazali da "neće smetati ulasku Hrvatske u EU", a jasno je šta to znači?
UZELAC: Ako je to vama unaprijed jasno, meni nije. Ja vam ponavljam da danas nemam niti mogu unaprijed imati sve buduće važne elemente na raspolaganju.
NN: Dobro, Vlada može i bez Vas da odluči?
UZELAC: To nije sporno. Ja se nadam da se to neće trebati dogoditi. Ja ću nastojati slijediti tri interesa – ponajprije interes Hrvatske ali i Srbije, kao i interes ljudi na Kosovu.
NN: Osjećate li Vi, kao hrvatski Srbin, Srbiju svojom drugom domovinom?
UZELAC: Kod nekih ljudi izvan Hrvatske postoji pogrešna percepcija naših osjećanja i našeg ponašanja u Hrvatskoj. Ja imam jednu jedinu domovinu i jedno jedino državljanstvo - a to je Hrvatska. Mogao sam, kao i mnogi drugi, imati neka druga državljanstva. Nisam ga uzeo, niti ću ga tražiti a niti mi to treba. Ali, ja imam i matičnu državu mog naroda - Srbiju. A, vaše pitanje 'osjećam li je kao domovinu', možete i okrenuti, 'osjećam li je kao prvu domovinu'. To su stvari koji se ne daju rangirati - tko je prvi, a tko drugi. To egzistira paralelno a ne tako da je jedno nadređeno drugom.
NN: Niste nikada razmišljali o tome da uzmete srbijansko državljanstvo?
UZELAC: Ne treba mi. Ja sam i na taj način, neuzimanjem nekog drugog državljanstva, i ne samo srpskog a imao sam priliku za to, htio pokazati da ima smisla da mi Srbi u Hrvatskoj gradimo svoju budućnost ovdje. Mi, Srbi, nismo ovdje od jučer. Pa, nismo mi ovdje na privremenom radu.
Pravedno rješavati pitanja imovine
NN: Parlament RS je krajem prošle godine obustavio deložacije u RS, sve dok Hrvatska i BiH ne riješe pitanja vezana za probleme sa uvođenjem u imovinu Srba iz Hrvatske koji su mijenjali kuće s Hrvatima iz RS, a koji su došli u situaciju da ostanu bez sve imovine. Šta ćete učiniti u vezi s tim?
UZELAC: Uskoro ću pokrenuti cjelovitu obradu ovog pitanja. Iniciraću i bilateralnu komunikaciju sa ljudima iz RS i vidjeti o čemu se točno radi i što je sve potrebno i moguće napraviti. Moramo pravilno i pravedno rješavati ta pitanja i zatvoriti prostor svim vrstama eventualnih nečasnih i protuzakonitih radnji. U svakom slučaju u konačnom ću ishodu nastojati zaštititi interese ljudi i elementarno pravo, ma na čiju korist ili štetu ono bilo. Uostalom i to je dio programa moje Vlade koja, u svome pristupu Europskoj uniji, ističe jasno opredjeljenje za beskompromisnu borbu protiv korupcije.
Nikad nije razmišljao o odlasku iz Hrvatske
NN: Jeste li u onim teškim trenucima, početkom devedesetih, razmišljali o odlasku iz Hrvatske?
UZELAC: Da sam slušao one koji su me zvali, ili da sam bježao pred onima koji su me tjerali, onda bih bio davno otišao. Nisam uradio ni jedno ni drugo, niti bih to ikada uradio.
NN: Ko Vas je zvao i ko Vas je tjerao?
UZELAC: Možete lako pretpostaviti tko bi to mogao biti.
NN: Jeste li došli u situaciju da odete?
UZELAC: Bilo mi je teško, ali nijednog trena nisam mislio da idem. Mislim da bih time prestao biti to što mislim da jesam, dakle, Srbin u Hrvatskoj, i što mi je osobno jako važno. Uz to, imam i ja, kao i svi drugi ljudi, pored nacionalnog i nekih drugih važnih elemenata svoga identiteta, koji učestvuju u donošenju odluke o tome gdje i kako želim živjeti. Kod mene su, čini mi se, jako izražena još najmanje tri takva elementa: tradicionalni - svi su moji preci živjeli ovdje, zavičajni - dalmatinski i profesionalni, pošto sam dugogodišnji profesor Zagrebačkog univerziteta. Svi oni me baš snažno vežu za Hrvatsku.