Amar Mistrić (23) iz Sarajeva ubijen je prije desetak dana u pucnjavi u kafiću "Očo Rios" u sarajevskom naselju Čengić vila. Ubijeni mladić bio je s Emirom Hujićem i Alenom Pašićem suvlasnik kafića u kojem je došlo do pucnjave. Hujić, koji je bio svjedok te tragedije, rekao je da je u njegovog prijatelja Mistrića, samo zato što je htio zatvoriti svoj kafić, smrtonosni hitac ispalio Edin Vuk (22).
"Rekli smo im da moramo zatvoriti. Anel Herak (23), koji je bio u kafiću s Vukom, tražio je opet piće i muziku i prišao Amaru pitajući ga da li zna ko je on i prijetio je da će pucati. Udario je Amara pesnicom i pištoljem po glavi. Amar mu je uspio oteti pištolj. I Herak i Vuk su tražili da im vrati pištolj i rekli da mu neće ništa. Amar im je vratio pištolj i onda mu je Vuk pucao u glavu", ispričao je Hujić.
Hitna pomoć i policija došli su ubrzo, odvezli Mistrića u bolnicu, ali mu nije bilo spasa.
Ogorčeni građani Sarajeva, prijatelji i rodbina ubijenog Mistrića protestovali su u naselju Čengić vila, gdje se dogodio gnusni zločin.
Zbog sumnje da su Mistriću ispalili smrtonosni hitac iz pištolja u glavu uhapšeni su Vuk i Herak iz Sarajeva.
Nekoliko dana prije tog ubistva dogodio se krvavi obračun lica s podebljim kriminalističkim dosijeima u restoranu "Maredo" u mjestu Perin Han, kod Zenice, a završio je ubistvom Emira Valjevca (28) i ranjavanjem još šest osoba.
U kolikoj mjeri su građani naoružani pokazuje i primjer dvojice devetnaestogodišnjaka iz Kneževa/Skender Vakufa, koji su nedavno uhapšeni u Banjaluci nakon što im je u putnoj torbi pronađena automatska puška.
Oružje skoro niko ne predaje: Česta ubistva vatrenim oružjem šokiraju javnost, a nadležni se pravdaju da čine sve kako bi sigurnost građana podigli na viši nivo. Ono što posebno zabrinjava je činjenica da su mlade osobe fascinirane oružjem. Osim toga, zabrinjava i podatak iz policijskih izvora da je većina ubistava počinjena oružjem koje ubica ne posjeduje legalno.
Neophodnost odlaganja oružja koje građani još imaju u kućama malo ko uzima kao ozbiljno upozorenje, iako njihovo korištenje često ima smrtni ishod.
Teško je procijeniti koliko se oružja danas nalazi u domovima bh. građana i prijeti da ubije. Građani su saglasni da je alarmantna činjenica to što se sve češće dešavaju oružani obračuni s fatalnim posljedicama.
U Federalnoj upravi policije (FUP) kažu da je tokom prvog polugodišnjeg perioda u upravnom postupku oduzeto 357 komada vatrenog oružja.
Osim ubistava, oružje je često i predmet kojim se služe osobe koje sebi oduzmu život.
U MUP-u RS kažu da je u prvoj polovini ove godine izvršeno 690 samoubistava, od čega su bila 43 ubistva vatrenim oružjem i četiri aktiviranjem ručne bombe. Samoubistvima su skloni i mladi ljudi, tako da je njih šest između 18 i 30 godina na ovaj način okončalo život.
"Zbog nedozvoljenog korištenja, držanja ili preprodaje oružja ili eksplozivnih materija izvještaji su podneseni protiv 218 lica. Oduzeto je 179 pušaka, 693 pištolja, 30 eksplozivnih naprava, oko 6.000 komada municije", navode u MUP-u RS.
Alarmantan je podatak, međutim, da su, iako je poznato da je broj pušaka, pištolja i drugog oružja u bh. domaćinstvima izuzetno velik, građani u prvi šest mjeseci ove godine, prema podacima MUP-a RS, dobrovoljno predali samo 54 puške, 22 pištolja, 55 minsko-eksplozivnih sredstava i preko 3.000 komada municije.
Puške primamljive od djetinjstva: Stručnjaci navode da bi, osim što nelegalno oružje treba udaljiti od osoba koje bi ga mogle upotrijebiti, bilo dobro već od rane mladosti djecu upozoravati na opasnost koju ono donosi.
Kažu da bi to dopinijelo da adolescenti rjeđe oružje nose u školu i mjesta za izlaske. Naglašavaju da bi u tom slučaju bilo manje upotrebe oružja.
Tatjana Mihajlović, psiholog pedagog iz Banjaluke, kaže da je oružje izuzetno primamljivo čak i djeci.
"Već kod učenika osmog i devetog razreda prisutna je radoznalost i znatiželja u vezi s eksperimentisanjem. Ta njihova radoznalost kada je u pitanju vatreno oružje prosto ih navodi na takve situacije da ga uzmu, vide i okušaju se. Osjećaju se tu više važnim od ostalih i na taj način žele da se pohvale drugu i drugarici kako imaju ili su bili u prilici da rukuju nekim od vatrenih oružja", pojašnjava Mihajlovićeva.
Naglašava da skoro pa nema minuta kada na nekom TV kanalu nema nasilja, što takođe utiče na građane.
"Nažalost, ponašanje 'junaka' na televiziji je često model za ponašanje djece kada gledaju filmove. Djeca ne mogu izbjeći nasilje jer je ono svuda oko njih i same situacije gdje se upotrebljava vatreno oružje često prouzrokuju da to oni primjenjuju i u životu. Nije riječ samo o vatrenom oružju, nego i o raznim vrstama hladnog oružja koje djeca donose u školu", kaže Mihajlovićeva.
Naglašava da bi oružje trebalo da bude bolje sakriveno od onih koji bi ga mogli upotrijebiti.
"Domovi, kuće i stanovi još su puni oružja i roditelji nisu ni svjesni te opasnosti koja vreba, jer misle da ga, ako su ga sklonili negdje, dijete neće pronaći", kaže Mihajlovićeva.
Prikupljeno svega 70.000 komada: Amna Berbić, menadžer kontrole lakog oružja i municije UNDP-a u BiH, kaže da, prema nezavisnom istraživanju koje je UNDP sproveo u 2004. godini, oko 495.000 domaćinstava u BiH nelegalno posjeduje oružje.
Ona naglašava da taj broj može biti i veći, s obzirom na to da jedno domaćinstvo može posjedovati i više komada vatrenog oružja.
Dodaje da je od 1999. godine putem operacija "Žetva", koju je sprovodio SFOR, a potom i MUP-ovi, prikupljeno oko 70.000 komada oružja, što predstavlja oko 15 odsto od procijenjenog broja nelegalnog oružja.
"Ovim tempom BiH treba oko 80 godina da prikupi sve nelegalno oružje", upozorava Berbićeva.
Osim rigoroznijih kazni, ističe Berbićeva, treba stvoriti preduslove koji bi olakšali sprovođenje zakona i kaznenih odredaba.
"UNDP u okviru svog projekta kontrole oružja takođe može pružiti podršku MUP-ovima u sprovođenju akcija prikupljanja i predaje nelegalnog oružja. Jedna takva kampanja na prostorima entiteta i Brčko distrikta bi uveliko doprinijela smanjenju količine nelegalnog oružja u BiH", zaključila je Berbićeva.
"Zakazuje kaznena politika": Ohrabruje saznanje da će Vlada Kantona Sarajevo pokrenuti inicijativu za izmjenu zakona kojim bi bila povećana kazna za nedozvoljeno držanje oružja te će izdvojiti dva miliona KM da se poluotvoreni zatvor na Igmanu pretvori u zatvor zatvorenog tipa.
To je zaključeno na sastanku premijera Kantona Sarajevo Besima Mehmedića s glavnom kantonalnom tužiteljicom Nives Kanevčev, predsjednikom Opštinskog suda u Sarajevu Goranom Salihovićem, ministrom unutrašnjih poslova KS Željkom Mijatovićem i policijskim komesarom Himzom Selimovićem.
Na sastanku, koji je bio posvećen sigurnosti u Sarajevu nakon ubistva Mistrića, istaknuto je da je najveći problem za sigurnost građana Sarajeva nedostatak smještajnih kapaciteta u zatvorima. Zbog tog problema Sarajevom slobodno hoda 415 osuđenika.
Ministar unutrašnjih poslova KS Željko Mijatović naglasio je da će biti podnesen zahtjev da minimalna kazna za nošenje oružja bude jedna godina zatvora.
On je u intervjuu za naše novine rekao da umjesto zatvorskim kaznama, sudovi nedozvoljeno nošenje oružja kažnjavaju uslovnim kaznama.
"Zbog toga imamo situaciju da policija često iste osobe hapsi zbog posjedovanja nelegalnog oružja, a oni su stalno na slobodi", rekao je Mijatović.
Dodao je da policija stalno privodi osobe zbog nezakonitog držanja oružja, ali je u tom segmentu kaznena politika potpuno zakazala.
"Zakonom je precizirano da je kazna za nezakonito posjedovanje pištolja do dvije godine zatvora. U praksi se za to djelo dobija uslovna kazna. Imamo situacije da uhapsimo nekog danas jer ima pištolj, a on je već sutra na ulici i ponovo ima pištolj. Imamo veoma stroge kazne za ova djela, ali kaznena politika je loša. Ne znam zašto sudije ne izriču ove kazne", rekao je Mijatović.
Nema opravdanih razloga: U MUP-u RS kažu da oružje i municiju mogu nabavljati fizička i pravna lica koja ispunjavaju zakonske uslove. Navode da Zakon o oružju i municiji ne poznaje izraz "opravdani razlozi za nabavku oružja".
Zainteresovano fizičko ili pravno lice podnosi zahtjev za izdavanje odobrenja za nabavku oružja i municije nadležnoj organizacionoj jedinici MUP-a RS na čijem području ima prebivalište.
Uz zahtjev za izdavanje odobrenja za nabavku oružja i municije podnosilac prilaže dokaze o ispunjavanju određenih uslova zakona. U postupku po zahtjevu nadležni organ vrši provjeru dokumentacije priložene uz zahtjev, a vrši i određene službene provjere (provjera u kaznenoj i prekršajnoj evidenciji). Nakon toga se donosi rješenje kojim se zahtjev stranke usvaja ili odbija.
Legalno oružje nije lako dobiti. Ipak, mnogo veći problem čini nelegalno oružje, kojim su građani naoružani "do zuba".
Ubistva vatrenim oružjem su česta, a građane najčešće zabrinjava što u tim ubistvima učestvuju mladi ljudi.
Sa druge strane, alarmantna je činjenica koja se odnosi na spor tempo prikupljanja nelegalnog oružja.
Građani smatraju da bi nadležni trebalo intenzivnije da rade na prikupljanju, jer je to, kako ističu, jedna od najučinkovitijih mjera kojima bi se smanjio bilans ubistava vatrenim oružjem.