Na hiljade studenata, mladih bračnih parova i radnika širom BiH žive kao podstanari. Cijene iznajmljivanja stanova posljednjih godina naglo su porasle, a mnogi su prisiljeni da plaćaju skupe kirije, često i za neuslovan smještaj. Studenti tvrde da su oni najviše na udaru jer su stanovi dostigli cijenu koja je mnogo viša od njihovog standarda.
Nisu zadovoljni ni onim što im se pruža za novac kojim plate stanovanje, tvrdeći da je nezahvalno biti "pod tuđim krovom" jer vlasnici znaju diktirati svakojake uslove kojima se oni moraju prilagođavati. Osobe koje su prinuđene iznajmljivati prostor za stanovanje tvrde i da stanodavci često preurede suvišne i neuslovne prostorije u sobe kako bi ih izdali i na njima zarađivali. Podstanari navode i da cijene nekretnina vrtoglavo rastu, što uzrokuje skuplje kirije.
U Sarajevu i Banjaluci jednosobne, ujedno i najtraženije stanovi, izdaju po cijeni od 300 do 400 KM, dvosobne od 400 do 700 KM, a najmanja potražnja je za trosobnim stanovima koji koštaju više od 600 KM. Cijene iznajmljivanja stanova isključivo zavise od lokacije.
Najskuplji stanovi u Sarajevu su u centralnim dijelovima grada, u naseljima Marindvor, Skenderija, Grbavica, dok su nešto jeftiniji u udealjenijim naseljima i padinskim dijelovima grada. Međutim, podstanari tvrde da se i ta razlika gubi i da cijene nelogično divljaju.
Cijene divljaju i previsoke su za naše ljude
Student Senad M. kaže da se za isti novac nude dobro uređeni stanovi na dobroj lokaciji i trošne podrumske sobe.
"Cijene stanova su skoro kao u evropskim glavnim gradovima. Većina studenata nema toliko novca i zato ih je više u jednom stanu. Studentski standard je mizeran, a stanodavci su nezasiti", ističe Senad.
Kirije za iznajmljene stanove nisu skupe samo studentima. Za mnoge zaposlene samce i mlade bračne parove stanovi su takođe preskupi.
Biljana H. živi kao podstanar u Sarajevu već deset godina. Kaže da su cijene stanova izuzetno visoke.
"Cijene divljaju i previsoke su za naše ljude. Problem je što se nekad znalo koliko koštaju stanovi za strance, koliko za domaće ljude, a sada se ta granica gubi. Sa druge strane, za 500 KM može se naći uređen dvosoban stan u stambenoj zgradi i trošan podrumski stančić. Znam da se čak i stranci žale na visoke cijene stanova", ističe Biljana.
Mesud Lakota, predsjednik Udruženja potrošača Kantona Sarajevo, smatra da da su visokim cijenama iznajmljivanja stanova najviše pogođeni studenti.
"Ova oblast nikad nije ušla u zakonsku regulativu. Pitanje je koliko su stanovi i sobe u privatnim kućama uslovni za izdavanje jer zna se da se izdaju svakakve šupe. Ako je najam za stan 350 do 400 KM, to je veliki udar na budžet studenta. To je segment koji sputava obrazovanje, a niko to nije doveo u pitanje. Znam ljude koji bi poslali djecu na školovanje ali zbog visokih cijena stanova ne mogu to priuštiti", naglašava Lakota.
Dodaje da stanove često kupuje ne onaj ko namjerava u njemu živjeti nego onaj ko će zarađivati na njegovom iznajmljivanju.
"To rade zbog investicije jer je ulaganje u nekretninu dobar biznis", dodaje Lakota.
Čedomir Lukić, ministar za stambenu politiku KS, kaže da ovo ministarstvo nema podatke o broju podstanara u Kantonu Sarajevu i da se do sada o ovom problemu nije raspravljalo. Tvrdi da Vlada Kantona Sarajevo projektom izgradnje stanova za mlade po povoljnim uslovima, pomaže podstanarima.
"Možemo pomoći tako što ćemo podstaknuti izgradnju stanova. Ove godine biće završeno 250 stanova, a u naredne dvije godine planiramo izgradnju 1.700 stanova. Izgradnjom stanova spustili smo cijenu nekretnina u Sarajevu do 20 odsto. Ove stanove mladi do 35 godina moći će kupiti po cijeni stvarnog utroška uvećanog za samo deset odsto", navodi Lukić.
Zbog rasta kamata mladi će sve duže biti podstanari
Spaho Ljajić, direktor Agencije za nekretnine "Sigen X", kaže da treba razlikovati tri grupe podstanara: studente, mlade bračne parove i strance.
On tvrdi da su cijene stanova za iznajljivanje u Sarajevu trenutno realne.
"Stanovi koji se iznajmljuju studentima su preskupi. Mladi bračni parovi se kao podstanari zadržavaju kratko vrijeme i oni podižu stambene kredite. Stranci iz raznih organizacija nisu dobri klijenti jer se kratko zadržavaju u stanovima. Službenici ambasada i velikih kompanija iznajmljuju luksuzno opremljene kuće koje mjesečno koštaju od 3.000 do 10.000 KM. Te cijene za njih nisu previsoke jer oni imaju odobreni budžet za stanovanje od svojih vlada", objašnjava Ljajić. Samir Mujagić, direktor Agencije za nekretnine "Prostor", procjenjuje da će zbog rasta kamata u bankama mladi sve duže biti podstanari.
"Nepovoljni krediti će sigurno mnoge natjerati da budu podstanari duže nego što su planirali. Mislim da cijene stanova za zaposleni bračni par nije visoka.
Cijene ovise od mnogo faktora. U ovisnosti od lokacije i opremljenosti kirija za dvosoban stan može koštati od 300 do 3.000 KM", kaže Mujagić.
Šupe i podrume oglašavaju kao stanove
Slađana N. iz Modriče, koja preko oglasa potražuje stan u Banjaluci, kazala nam je da se za sedam godina boravka u gradu na Vrbasu "svačeg nagledala".
"Krajnje je vrijeme da se neko pozabavi problemima koje imaju lica koja iznajmljuju stanove. Iznajmljuje se sve, pa i šupe, podrumi, te barake pune vlage", kaže ona i dodaje:
"Jednom prilikom, kada sam se javila na oglas i otišla da vidim stan, toliko sam bila razočarana i ljuta da sam njegovom vlasniku svašta izgovorila. Ono što sam zatekla nije ni približno onome što mi je rekao čovjek koji je dao oglas na koji sam se javila. Pojedini stanodavci nude prostore u kojima su apsolutno nehumani uslovi za stanovanje."
Dodaje da se vlasnici prostora koje iznajmljuju služe svačim, a prema njenim riječima, jedna od klasičnih "obmana" je mjesto gdje se stan nalazi.
"Napišu u oglasima da je stambeni prostor blizu centra a ispostavi se da je na periferiji grada. Tako mi je jedna gospođa koja je dala oglas da iznajmljuje kuću blizu centra, kada sam je pozvala rekla da se ona zapravo nalazi na periferiji Banjaluke, u naselju Lauš, te mi ponudila da dođem taksijem, koji će, ako budem njen podstanar, ona platiti", kaže Slađana N.
Stanodavci izbjegavaju plaćanje poreza
Mesud Lakota tvrdi da veliki broj stanodavaca ne plaća porez na iznajmljeni stan i da bi inspekcije trebale više da o tome povedu računa.
"Prihodi nisu oporezovani. Ova oblast nikad nije ušla u zakonsku regulativu, a mnoge stvari trebalo bi iz temelja postaviti. Tu bi trebala lokalna zajednica da povede više računa, šta se sve izdaje, je li to uslovno, kakve su cijene i da li se plaćaju porezi", kaže Lakota.
Spaho Ljajić dodaje da mnogi stanodavci ne plaćaju porez od 17 odsto za iznajmljivanje luksuznih kuća.
"Porez plaća možda 50 odsto stanodavaca. Od plaćanja poreza fino se puni državni budžet. A kada bi inspekcije radile, to bi bilo i više", ističe Ljajić.
Iz Porezne uprave FBiH proteklih dana nismo uspjeli dobiti odgovor na pitanje u kojem procentu se plaćaju porezi na iznajmljivanje stanova i da li je bilo tužbi protiv onih koji izbjegavaju tu obavezu.
U Poreskoj upravi RS kažu da je u prošloj godini ukupno 3.046.353,61 KM naplaćeno poreza na prihod od kapitala – izdavanje u zakup nepokretne i pokretne imovine. Ovaj porez plaćaju fizička lica ukoliko izdaju u zakup stambene površine fizičkim licima, te pravna lica ukoliko im u zakup stambene površine izdaju fizička lica.
"Sankcije za nepodnošenje poreske prijave kod izdavanja u zakup stambenih površina su prekršajne i iznose deset odsto od iznosa koji je trebalo platiti za svaki mjesec nepodnošenja poreske prijave sve dok ne podnesu prijavu, ali maksimalno do 15 odsto od iznosa poreza koji je trebalo platiti", rekao je Mile Banika, zamjenik direktora Poreske uprave RS.
Dodaje da porez na prihode od izdavanja u zakup stanova stanodavci plaćaju u periodu dok imaju podstanara.
"Međutim, nisam siguran da svi stanodavci prijavljuju prihod", kaže Banika.
A, vlasnici iznajmljenih stanova na temu prijavljivanja postanara nerado govore. Većina njih priznaje da ne plaća porez na ovu vrstu prihoda, ali i dodaje da bi plaćanje ovakve dažbine dodatno povisilo cijenu stanarine.
"Nije problem u nama. Suština je u tome da smo mi taj stan koji izdajemo isto tako 'papreno' platili i bilo bi ekonomski neisplativo da njihova cijena izdavanja bude niža", kaže Banjalučanin koji stan od 35 metara kvadratnih za 480 KM izdaje u naselju Borik. Kaže da nikada nije prijavljivao postanare i dodaje:
"Pravo da vam kažem, ne znam ni na koji način to mogu učiniti i da li to zaista moram." Ovaj stanodavac ne krije da će obavezu pokušavati izbjeći dok god to bude moguće.
Ugovore ne potpisuju
Milana Savić podstanar je u najvećem gradu RS četiri godine i za to vrijeme je promijenila tri kuće.
"Nijedan gazda stana nije mi spominjao ugovor, niti sam nekad nešto potpisivala. Da stvar bude gora, u kući u kojoj sam prije dvije godine stanovala gdje su prijavljena dva lica, odnosno vlasnici, bile smo nas četiri studentkinje i isto toliko nas je plaćalo vodu", kaže ona.
Savićeva dodaje da je često pomišljala da se žali na gazde kuće u kojoj je živjela, ali se svaki put pokušala "smiriti" jer je to teško dokazati. Tvrdi da ima onih koji ne dozvoljavaju uključivanje bojlera i drugih većih potrošača električne energije, iako je prvobitno usmeno dogovorila da su u cijenu stanovanja uključene režije.
U Udruženju potrošača RS kažu da su podstanari jako slabo zaštićeni. Dragovan Petrović, sekretar ovog udruženja, rekao je da nije posebno analizirana tematika u vezi sa iznajmljivanjem stanova, ali na osnovu onog što se svakodnevno može vidjeti, podstanari se ne nalaze u zahvalnoj situaciji.
"Suština je u tome što je malo podstanara prijavljeno, odnosno rijetko potpišu i ovjere ugovor sa stanodavcem. Iako je od opštinskih organa traženo da etažni vlasnici odnosno predsjednici upravnih odbora dostave podatke o broju podstanara, ne znam koliko je ova inicijativa uspješno realizovana, ali vjerujem da je riječ o veoma malom broju", kaže Petrović.
Dodaje da Udruženje potrošača RS, osim javnim putem, ne može u značajnoj mjeri djelovati da zaštiti podstanare.
"Riječ je o vrlo specifičnoj problematici. Građani se ne žale, jer ako to učine, mogu proizvesti kontraefekat ili dobiti otkaz. I sam često vidim da postanari mijenjaju stanove, što znači da im nešto ne odgovara, najvjerovatnije cijena", kaže Petrović koji tvrdi da su podstanari u odnosu na stanodavce u podređenom položaju.
Bliže fakultetu znači i skuplje
A, stanodavci najvećeg grada RS u poređenju sa drugim gradovima ovog entiteta za jedan mjesec stanovanja traže najviše novca.
Tako, na primjer, za sprat kuće koju smo našli u oglasima, za koju vlasnik tvrdi da je u centru, u Srpskoj ulici, trebate izdvojiti 550 KM. Kod Rebrovačkog mosta u stanu udaljenom oko tri kilometra do centra, stanovanje u sobi uz korištenje kuhinje i kupatila za mjesec dana koštaće vas 170 KM, što ne uključuje režijske troškove. Visoke cijene neki vlasnici kuća podigli su čak iako su im objekti na periferiji Banjaluke. Za stanovanje u jednosobnom nenamještenom stanu kod Poljoprivredne škole u naselju Lazarevo, udaljenom više od šest kilometara od centra potrebno je izdvojiti 500 KM mjesečno.
Prema riječima naših sagovornika koji iznajmljuju stanove u najvećem gradu RS, najveća je potražnja stanova uz fakultete, tako da su i cijene stanarine u njima više.
"Izdajem stan koji se nalazi u Boriku, nekoliko minuta udaljenom od Filozofskog fakulteta, površine 34 metra kvadratna. Riječ je o namještenom stanu i za njega sam tražio 400 KM mjesečno. Međutim, s podstanarima sam dogovorio da cijenu spustimo tako da sam ga izdao za nešto manje novca", kaže naš sagovornik.
Iako je Starčevica banjalučko periferno naselje, cijene stanova zbog blizine Ekonomskog i Pravnog fakulteta ne odskaču mnogo od prosjeka u gradu. Tako ćete, na primjer, za jednosoban stan, udaljen oko tri kilometra od centra, u ovom naselju izdvojiti 300 KM mjesečno.
Student Milan K. dvosoban stan zajedno sa još dva studenta u naselju Obilićevo plaća 150 KM, a na ovu cijenu mjesečno treba dodati i režijske troškove. U naselju Paprikovac, nenamješten stan, prema riječima njegove vlasnice, udaljen petnaestak minuta hoda od centra, mjesečno će vas bez režijskih troškova koštati 200 KM.
Zorana Đurić, studentkinja iz Mrkonjić Grada koja je u Banjaluci podstanar četvrtu godinu, kaže da je osjetno da je cijena iznajmljivanja stanova uprkos sve slabijoj kupovnoj moći građana u porastu.
"Kada sam, 2004. godine upisala fakultet, za po 120 KM cimerka i ja na Starčevici, oko dva kilometra od fakulteta, mogle smo naći solidnu garsonjeru. Ove godine, pošto sam apsolvent i ne moram ići na predavanja, pozvala sam istog gazdu da mi izda stan, ali mi je on rekao da je njegova cijena sada 150 KM po osobi", kaže Đurićeva.
Ispaštaju i oni koji ne studiraju
Prema riječima jedne od osoba koju smo u oglasima pronašli da traži stan za iznajmljivanje, vlasnici stambenih prostora iskorištavaju činjenicu da je Banjaluka univerzitetski grad.
"Zbog toga ispaštaju i studenti i oni koji ne studiraju. U ovom gradu nema dovoljno smještajnih kapaciteta za studente i đake u domovima, tako da su oni prinuđeni tražiti privatni smještaj. To stanodavci koriste i dižu cijene, jer oni koji studiraju a žive u daljim mjestima nemaju izbora već da stanuju u Banjaluci", kaže gospođa s kojom smo razgovarali, koja već dva mjeseca traži jednosoban stan i dodaje:
"Većina stanova i kuća prilagođeno je za studente, jer po njih tri do četiri živi na prostoru od nekoliko desetina kvadrata, tako da svaki od studenata i đaka plaća po 690 do 180, pa i 200 KM s troškovima za vodu, struju i grijanje."
Milenko Šajić, portparol Administrativne službe grada Banjaluka, kaže da Gradska uprava nema podatke o broju podstanara u ovom gradu.