Ljekarsko uvjerenje je prvi korak ka sticanju vozačke dozvole i sigurno je da treba voditi računa o tome kome i kako se izdaje.
Međutim, podatak da su od 5.955 saobraćajnih nesreća, koje su se dogodile u protekloj godini na području Banjaluke, 15 odsto njih izazvali psihički i fizički nesposobni vozači, prilično je zabrinjavajući.
Iz Udruženja za unapređenje bezbjednosti saobraćaja iz Banjaluke tvrde da su ovi alarmantni podaci posljedica nepoštivanja zakonskih propisa prilikom izdavanja ljekarskih uvjerenja.
Prema riječima Milenka Jaćimovića, predsjednika ovog udruženja, odgovornost za to snose zdravstvene organizacije koje su izdavale ljekarska uvjerenja, a da vozači nisu prošli sve zakonom propisane zdravstvene preglede, ali i nepoštivanje novog Zakona o bezbjednosti saobraćaja. Naime, novim zakonom je predviđeno da se vozači koji se liječe u nekim zdravstvenim ustanovama obavezno podvrgnu vanrednim zdravstvenim pregledima.
Uvjerenja i falsifikuju
"Imali smo slučajeve da su uvjerenja bila izdavana, a da lice nije ni prisustvovalo pregledima, kao i slučajeve falsifikovanih ljekarskih uvjerenja. Tako je u toku 2006. godine otkriveno najviše lica s falsifikovanim ljekarskim uvjerenjima. Tada je od strane CJB i procesuirano lice koje je falsifikovalo ljekarska uvjerenja i nudilo ih građanima koji su imali neke od anomalija ili zdravstvenih problema", navodi Jaćimović. Dodao je da se tako dešavalo da su ljekarska uvjerenja dobijali i vozači koji ne raspoznaju boje, liječeni alkoholičari i slično.
Veliki problem, ističe Jaćimović, predstavlja i kvalitet usluga koje čine zdravstvene organizacije koje su ovlaštene za vršenje ljekarskih pregleda za vozače motornih vozila.
"Prilikom zadnje kontrole od strane Republičke zdravstvene inspekcije došlo je do otkrića mnogih nepravilnosti kada je u pitanju nedostatak određenih kadrova koji moraju biti angažovani prilikom normalnog pregleda vozača. Takođe, u nekim od tih ambulanti koje izdaju ljekarska uvjerenja nije postojala određena i kvalitetna oprema kojom se vrše pregledi budućih vozača ili vozača koji već posjeduju određene kategorije", navodi Jaćimović.
Udruženje za unapređenje bezbjednosti saobraćaja obratilo se MUP-u RS i zdravstvenoj inspekciji sa zahtjevom da još rigoroznije nastave kontrolu tih zdravstvenih ustanova kako bi ljekarski pregled dobio jedan nivo koji je zakonom predviđen.
I iz Republičke uprave za inspekcijske poslove su potvrdili da je nedavna kontrola zdravstvenih organizacija, koja je izvršena po nalogu Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS, pokazala da određene nepravilnosti i rješenje za rad nisu imali neki domovi zdravlja u Gradišci, Doboju, Srpcu i Derventi.
"Neke od ovih ljekarskih ustanova nisu imale odobrenja za rad od Ministarstva zdravlja RS, dok neki nisu imali adekvatan kadar, kao i opremu kako bi mogli vršiti izdavanje ljekarskih uvjerenja. Navedenim ustanovama privremeno je zabranjeno da izdaju ljekarska uvjerenja dok ne ispune propisane uslove", kazao je Desimir Miljić, glavni republički zdravstveno-sanitarni inspektor.
Iako je novim Zakonom o bezbjednosti saobraćaja, koji se na nivou BiH primjenjuje od avgusta 2006. godine, predviđeno da se vozači koji se liječe u nekim zdravstvenim ustanovama obavezno podvrgnu vanrednim zdravstvenim pregledima, to je kod nas, tvrdi Jaćimović, još samo "mrtvo slovo na papiru".
"Novi Zakon o bezbjednosti saobraćaja je predvidio da, ukoliko zdravstvena ustanova prilikom liječenja vozača opravdano posumnja da zbog zdravstvenih razloga taj vozač više nije sposoban da bezbjedno upravlja motornim vozilom, dužna je da prilikom otpuštanja takvog pacijenta na kućno liječenje, u roku od osam dana, o tome obavijesti organ kod kojeg se vozač vodi u evidenciji ili u najbližu policijsku stanicu. Ti nadležni organi bi trebalo da obavijeste takvog vozača da se javi na vanredni zdravstveni pregled, gdje će se ustanoviti da li je on sposoban da upravlja motornim vozilom ili nije", objašnjava Jaćimović, dodajući da se to u praksi, nažalost, ne dešava.
Prema njegovim riječima, veoma česti su slučajevi kada osobe koje su doživjele neke od oblika infarkta, moždanog udara ili nekih drugih težih bolesti, odmah nakon otpuštanja iz bolnice upravljaju motornim vozilom, što je veoma opasno.
"Imamo slučajeve da se iz bolnice otpušta lice koje, na primjer, ima izvršenu imobilizaciju noge, znači jedna od nogu mu je u gipsu. On se šalje na kućno liječenje i ima otvoren prostor da sjedne u vozilo i s takvim imobilisanim ekstremitetom upravlja motornim vozilom. Ili, na primjer, da se pacijent u nekoj zdravstvenoj organizaciji liječi od alkoholizma, otpušta se na kućno liječenje, ali on više ni izdaleka nije sposoban da upravlja motornim vozilom", navodi Jaćimović, ističući da takvi vozači ugrožavaju bezbjednost u saobraćaju.
Prema njegovim riječima, takvih vozača, koji nisu fizički i psihički sposobni da upravljaju motornim vozilima, je prilično veliki broj.
Minimalni uslovi
Stručnjaci iz Zavoda za medicinu rada i sporta, koji djeluje pri banjalučkom Domu zdravlja, ističu da novi Zakon o bezbjednosti saobraćaja na putevima BiH toleriše lakše oblike nesposobnosti, ali da za volanom nikako ne bi trebalo da budu teški duševni bolesnici, potpuni daltonisti, kao i vozači koji nisu u stanju da brzo odreaguju u određenoj situaciji.
Doktor Vlado Marković, direktor ovog zavoda, navodi da prema jednom od pravilnika novog zakona postoje elementarni, minimalni uslovi koji moraju ispunjavati vozači motornih vozila.
"Tim pravilnikom sposobnost kandidata obavezno mora da ocijeni specijalista medicine rada, psiholog, psihijatar i oftalmolog, a nakon komisijske ocjene ovih stručnjaka daje se mišljenje o vozačkoj sposobnosti.
Potom se izdaje uvjerenje na kojem se navodi da li je kandidat sposoban, nesposoban, privremeno nesposoban u slučaju da bolest ili nedostatak nije trajan, i privremeno sposoban, ako se ocijeni da će se bolest pogoršati", pojašnjava doktor Marković, dodajući da postoje dvije grupe vozača, vozači amateri i vozači profesionalci, gdje je razlika prilikom izdavanja ljekarskih uvjerenja u opštim kriterijumima.
Prema Markovićevim riječima, vozačka dozvola vrijedi deset godina nakon čega se obnavlja, dok se za osobe starije od 65 godina vozačke dozvole izdaju na period od tri do pet godina.
"S obzirom na to da nakon 65. godine dolazi do staračke slabovidnosti, koja se mora kontrolisati ovisno od pada oštrine vida, za ove osobe se izdaju ljekarska uvjernja ocjene privremene sposobnosti, koja se moraju produžavati svakih tri do pet godina", navodi Marković.
Objašnjava da po zakonu postoji i uslovna sposobnost, a ona se odnosi na izdavanje ljekarskih uvjerenja osobama bez određenih ekstremiteta, koje mogu upravljati samo onim motornim vozilima koja su im prilagođena.
"Što se tiče fizičkih nedostataka, oni nisu toliko opasni s obzirom na to da takvi vozači upravljaju posebno prilagođenim vozilima, tako da opasnost po druge učesnike u saobraćaju nije veća od uobičajene", kaže ovaj doktor.
I u zdravstvenim ustanovama se tezgari
Iako prema zakonskoj odredbi ljekarska uvjerenja za ocjenu vozačke sposobnosti mogu izdavati samo one zdravstvene ustanove koje ispunjavaju uslove po određenom pravilniku koji je na snazi, Marković tvrdi da se mnoge privatne ustanove toga ne pridržavaju.
"Zakon je predvidio da za kriterije izdavanja ljekarskih uvjerenja Ministarstvo mora dati saglasnost, a uslov je da, osim prostora i opreme, zdravstvene ustanove moraju imati četiri stručnjaka u redovnom radnom odnosu. Međutim, veliki broj tih privatnih zdravstvenih ustanova, ako nemaju stalno zaposlene te stručnjake, s njima sklope jednu vrstu oblika ugovornog rada. Onda u takvim ustanovama počinje sistem tezgarenja, gdje se otprilike za sat vremena izda po 30, 40 ljekarskih uvjerenja i normalno da u takvoj brzini nema ni pravilne ljekarske ocjene. S obzirom na to da ljekarsko uvjerenje košta 40 KM, mnogi u tome gledaju svoj interes", navodi Marković.
Objašnjava da se u većini slučajeva dešava da je veliki broj vozača, koji na taj način dobiju ljekarsko uvjerenje i vozačku dozvolu, praktično nesposoban za vožnju. Zbog toga, ističe, i imamo veliki broj saobraćajnih nesreća.
Zavod za medicinu rada i sporta, koja djeluje pri banjalučkom Domu zdravlja, je jedina banjalučka zdravstvena ustanova koja ispunjava sve zakonski propisane uslove za izdavanje ljekarskih uvjerenja za ocjenu vozačke sposobnosti. Međutim, tvrdi Marković, zbog bojazni da će im se ograničiti ljekarsko uvjerenje, mnogi odlaze da ga vade u druge ustanove. Navodi i primjer "Medicinske elektronike", koja od stručnjaka ima stalno zaposlenog samo oftalmologa, dok ostali dolaze samo po ugovoru.
"Dešava se da mi u Zavodu odbijemo nekoga da je nesposoban za upravljanje motornim vozilom, a ta ista osoba ode u 'Medicinsku elektroniku', ili u neku drugu zdravstvenu ustanovu, i tamo za deset minuta izvadi ljekarsko uvjerenje. Tako praktički imamo bijeg u druge zdravstvene ustanove, gdje bez ograničenja u ocjeni i procjeni sposobnosti mogu dobiti ljekarsko uvjerenje", navodi Marković.
Zbog toga, ističe, imamo slučajeve da osobe koje su se liječile na psihijatriji, na odjeljenju za duševne bolesti, voze čak i autobuse.
Nema striktnih sankcija
Marković, takođe, navodi da se ne poštuju zakonski propisi ni kada su u pitanju vanredni ljekarski pregledi.
"U ovu redovnu proceduru, koja je predviđena zakonom, bi trebalo da se uključe svi, od porodičnog ljekara, do invalidske komisije, dakle svi koji se bave ocjenom vozačke sposbnosti. Zatim bi izvještaj o tome da se pokrene postupak za vanrednu ocjenu sposobnosti trebalo dostaviti MUP-u", navodi Marković, dodajući da se to ne sprovodi u djelo.
Problem, ističe, predstavlja što ne postoji striktna odredba koja je jasno naglasila sankcije.
"Kod nas važi pravilo da kad nema striktnih sankcija, onda je to teško sprovesti u djelo. Taj koji ne prijavi nema posebne odgovornosti, jer ne postoji paragraf po kojem je on odgovoran za sudbinu učesnika u saobraćaju. Zakon se još nije uskladio, još djeluje po nekim starim pravilima i principima. Nažalost, sve je to još 'na klimavim nogama' i mi jednostavno danas imamo anarhiju u ocjeni vozačke sposobnosti", ističe Marković.
Ozbiljniji pristup ovom pitanju podržavaju i u Ministarstvu unutrašnjih poslova RS. Prema riječima Zorana Sredića, glavnog republičkog inspektora za bezbjednost saobraćaja, trebalo bi više voditi računa kome i kako se izdaje ljekarsko uvjerenje.
"U pitanju je bezbjednost svih učesnika u saobraćaju, jer vozilo nije nikakva igračka, već opasna mašina koja može da izazove veću katastrofu nego oružje", ističe Sredić.
Stariji od 65 godina često nastradaju
Jaćimović navodi da se, prema statističkim podacima, broj saobraćajnih nesreća koje su izazvali psihički i fizički nesposobni vozači najviše odnosi na ciljne grupe vozača koje imaju najveće sklonosti ka bolestima i liječenjima.
"To su prvenstveno osobe pod dejstvom opojnih sredstava, droge i alkohola. Njihovo tijelo nije fizički i psihički sposbno da upravlja vozilom. Zatim su to osobe starije od 65 godina, kao i osobe koje su liječene od neke teže bolesti", kaže Jaćimović.
Prema njegovim riječima, takvih saobraćajnih nesreća je u 2006. godini bilo 353, dok se u 2007. godini povećao na 396.
Prema statističkim podacima, najviše stradalih u ovim saobraćajnim nesrećama bile su osobe preko 65 godina. Tako je, prema statističkim podacima u toku 2006. godine, poginulo 14 lica preko 65 godina, dok ih je 41 bilo teže povrijeđeno. Prošle godine je taj broj saobraćajnih nesreća porastao, poginule su 23 osobe preko 65 godina, a 52 su teže povrijeđene.
"Saobraćajne nesreće u kojima učestvuju lica starija od 65 godina kod nas su veoma česta, a jedno takvo se nedavno desilo i u Novoj varoši kada je jedan osamdesetšestogodišnjak zbog nesposobnosti da upravlja vozilom udario u drugi auto", navodi Jaćimović.
Nataša Aleksić, portparol Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite, navodi da je ovo ministarstvo, upravo u cilju sprečavanja zloupotrebe zajedno s republičkom Upravom za inspekcijske poslove, u avgustu pokrenulo akciju kontrole zdravstvenih ustanova u RS.
"Akcija je sprovedena s ciljem jedne kontinuirane aktivnosti, ali i da se spriječe zloupotrebe nekih zdravstvenih ustanova u svrhu prevencije negativnih posljedica silnih saobraćajnih nesreća koje se dešavaju", navodi Aleksićeva.
A, koliko se ozbiljno treba pristupiti problemu bezbjednosti saobraćaja na našim putevima govori i podatak da se na teritoriji RS samo u prvih sedam mjeseci ove godine desilo 5.900 saobraćajnih nesreća u kojim je smrtno stradalo 99 lica, dok je teže ili lakše povrijeđenih bilo dvije hiljade.