Poštovani, Moje ime je Saša Vidović i želio bih putem vaših novina i portala uputiti javnu zahvalu herojima iz Kantonalne bolnice Zenica koji su mi spasili život u trenucima kada mi je srce radilo sa svega 20% kapaciteta.
Prošao sam kroz izuzetno težak period od 28. februara do 13. marta, uključujući boravak na intenzivnoj njezi pod aparatima i hibridnom pumpom, te oporavak na kardiologiji.
Dugujem ogromnu zahvalnost doktorima, sestrama i tehničarima koje sam poimence naveo u tekstu ispod.
Vjerujem da ovakve priče o našim medicinarima zaslužuju da se čuju, pa vas molim da moju zahvalu objavite.
Najveća zahvala Bogu, a odmah zatim i osoblju Kantonalne bolnice Zenica koje me vratilo iz mrtvih. Moja borba protiv teškog infarkta pluća i predinfarktnog stanja srca (čija je funkcija bila svega 20%) bila je borba za svaki udah.
Od 28. februara do 9. marta ležao sam na Intenzivnoj njezi pod aparatima, priključen na hibridnu pumpu, uz ogromne doze Heparina (60 hiljada), infuzije i injekcije.
Bio sam potpuno nepokretan, u pelenama i s kateterom, a punih 13 dana nisam imao stolicu, što je dodatno komplikovalo moje ionako kritično stanje. Nakon toga, od 9. do 13. marta, oporavak je nastavljen na Kardiologiji.
Sve je počelo u drugoj smjeni Centralne ambulante zahvaljujući sestri Zineti i njenoj doktorici, koje su nakon EKG-a odmah alarmirale Hitnu. Stigli su doktor i moj heroj tehničar Sanel Š., koji su me hitno transportovali.
Posebno hvala Koronarnom odjelu na Internom - za mene najboljem odjelu s najboljim osobljem: dr. Selimoviću, dr. Ekremi, dr. Maliku, dr. Šutu i načelniku Rošiću. Hvala tehničaru Avdiji i cijelom timu: Semiru, Aladinu, Šehidi, Vahidi, Mireli,
Sari, Semri, Nati, Ineli, Matei, Edini i ostalima. Također, veliko hvala osoblju Kardiologije, posebno sestrama Nermani, Aidi, Amini, Ajli i tehničaru Anelu.
Hvala vam što ste me pitali, pazili i njegovali u mojim najtežim trenucima. Neka vas dragi Allah nagradi na oba svijeta.
Moram da spomenem i dvojicu ljudina iz Kaknja koji su sa mnom dijelili bolničke dane i muku na Koronarnom odjelu.
Veliko hvala Midhatu Škulju i posebno Zijadu Kubatu!
Zijad je bio sa mnom u sobi i na Kardiologiji u trenucima kada sam bio potpuno nepokretan. Taj čovjek mi nije dozvoljavao ni čašu vode da sam sebi naspem - pazio me je i pomagao mi kao da smo najrođeniji.
Hvala vam, prijatelji moji, što ste u onim najtežim trenucima pokazali šta znači biti pravi čovjek i prijatelj. Takva dobrota i solidarnost se nikada ne zaboravljaju! Bog vas NAGRADIO!