Biciklisti, uz pješake i motocikliste, spadaju u grupu ranjivih učesnika u saobraćaju, tako da saobraćajne nesreće u kojima učestvuje i biciklista često završe fatalno.
Infrastruktura za odvijanje biciklističkog saobraćaja u većini bh. gradova, tvrde stručnjaci, nije na zadovoljavajućem nivou. Zbog toga, ali i zbog nepoštovanja saobraćajnih propisa, veći broj biciklista svake godine nastrada u saobraćajnim nesrećama.
Policijski izvori kažu da biciklisti najčešće stradaju zbog nepoštovanja saobraćajnih propisa od strane drugih učesnika u saobraćaju, neprilagođene brzine, oduzimanja prvenstva prolaza i slično.
S druge strane, iz nevladinih organizacija, koje su orijentisane ka zdravom načinu života, tvrde da je sigurnost biciklista upitna i zbog nedostatka staza za odvijanje tog vida saobraćaja.
U policiji potvrđuju da biciklisti nerijetko učestvuju u saobraćajnim nesrećama, često ne svojom krivicom. Tako su od ukupno 38 saobraćajnih nezgoda, koliko se prošle godine dogodilo na području Unsko-sanskog kantona, samo u dvije nezgode krivci bili biciklisti.
Broj tih nesreća bio bi, kako kažu stručnjaci, manji da su biciklisti imali posebno odvojen prostor za kretanje.
Crni bilans na putevima: Iz MUP-a USK su rekli da je u prvih šest mjeseci ove godine bilo 12 saobraćajnih nesreća u kojima su učestvovali biciklisti.
Prošle godine je povrijeđeno čak 38 biciklista na području tog kantona.
Prema podacima iz MUP-a RS, u prvih šest mjeseci ove godine poginula su tri vozača bicikla, a čak njih 57 je teže ili lakše povrijeđeno.
U CJB Istočno Sarajevo kažu da je prošle godine takvih saobraćajnih nezgoda bilo pet. U jednoj je biciklista teško povrijeđen, dok su u ostale četiri biciklisti lakše povrijeđeni.
Crni bilten nerijetko upozorava da su biciklisti ugroženi, a najviše njih pogine nakon kontakta sa drugim učesnicima u saobraćaju.
Tako je Veljko Kuzman (50) iz Bratunca, poginuo krajem prošlog mjeseca, vozeći bicikl na lokalnom putu u semberskom selu Crnjelovo kod Bijeljine.
Kuzman je podlegao od povreda zadobivenih u saobraćajnoj nesreći, u kojoj je na njega naletio automobil BMW, koji je vozio S. M. (31) iz Donjeg Crnjelova.
Mjesec dana ranije, šesnaestogodišnji biciklista iz okoline Gradiške preminuo je od povreda koje je zadobio, kada ga je na regionalnom putu Nova Topola - Čatrnja, u gradiškom mjestu Elezagići, udario automobil, kojim je upravljao LJ.M.(36).
Izvori iz policije navode i da se biciklisti nisu pokazali kao dobri poznavaoci saobraćajnih propisa. Na primjer, iako su u obavezi koristiti zaštitne kacige, biciklisti uglavnom ne poštuju tu obavezu.
"Na osnovu dosadašnjih iskustava, pripadnici saobraćajne policije su tokom kontrole saobraćaja uočili da biciklisti uopšte ne obraćaju pažnju na saobraćajne znakove, niti dovoljno poznaju saobraćajne propise, osim što se pridržavaju pravila da se kreću ivicom desne strane ulice i pravila pri prelasku ulice", kaže Danka Tešić, portparol CJB Istočno Sarajevo.
Dodaje da su biciklisti, kao i vozači bicikla sa motorom i motocikla, dužni da nose zaštitne kacige, ali, kako ističe, "velika većina ne poštuje to pravilo ili pak uopšte ne zna da treba da ih nose".
Opasna vožnja: U nevladinim organizacijama tvrde da se izgradnjom biciklističkih staza može povećati bezbjednost tih učesnika u saobraćaju.
Tihomir Dakić, koordinator u Centru za životnu sredinu Banjaluka, kaže da u Banjaluci, po studiji biciklističkog saobraćaja koja je urađena ove godine, postoji svega 7.500 metara staza za bicikliste.
"Zbog nedostatka dovoljnog broja biciklističkih staza ili traka u sklopu saobraćajnica, veliki broj biciklista vozi po ulicama, gdje je još uvijek veoma opasno voziti, što zbog velikog broja motornih vozila, što zbog nekulture vozača", kaže Dakić i dodaje:
"Anketa koju smo sproveli na Univeriztetu u Banjaluci u skopu projekta 'Biciklom na fakultet' na uzorku od 2.020 studenata, pokazala je da je veliki broj njih izrazilo strah da vozi na ulicama, te da je to jedan on razloga zašto ne koristi bicikl kao prevozno sredstvo".
Dakić ističe da Banjaluka ima, od svih gradova u BiH, najidealnije uslove da taj vid saobraćaja razvije što bolje i što prije.
"Divljom gradnjom i nedovoljno dobrim planiranjem grada, gubi se sve više prostora namijenjenog pješacima i biciklistima... Mislim da je pitanje sigurnosti i pješaka i bicilista veoma upitno u Banjaluci", kaže Dakić.
Ne poznaju propise: Saša Jasnić, diplomirani saobraćajni inženjer, ocjenjuje da biciklistička infrastruktura u RS ne postoji, ili je u lošem stanju.
On ističe i problematiku nepoznavanja propisa i kaže da se, kada su biciklisti u pitanju, taj problem uglavnom pojavljuje kod mlađe populacije (ispod 16 godina starosti), i kod onih starijih građana, koji nemaju položen vozački ispit.
"Može se reći da biciklisti ne spadaju u grupu učesnika u saobraćaju koji dovoljno dobro poznaju saobraćajna pravila i propise da bi mogli bezbjedno učestvovati u saobraćaju. Kako bi se takav nedostatak otklonio neophodno je, pored zakonski određenog starosnog ograničenja kretanja biciklista na kategorisanim putevima, propisati i obavezu polaganja nekog vida ispita u ustanovama osnovnoškolskog sistema", kaže Jasnić, koji je i sekretar Savjeta za bezbjednost saobraćaja RS.
Dodaje da bi se na taj način najmlađim učesnicima u saobraćaju, kroz poznate i priznate pedagoške metode prilagođene njihovom uzrastu, prenijela osnovna znanja koja će ih pripremiti za sve složeniji i dinamičniji saobraćaj.
Jasnić naglašava da biciklisti, uz pješake i motocikliste, spadaju u grupu ranjivih učesnika u saobraćaju i ističe da vrlo često saobraćajne nezgode u kojima učestvuje i biciklista, završe fatalno.
On, takođe, upozorava da je evidentno da se biciklisti odredbe o nošenju kacige ne pridržavaju u većoj mjeri.
Policija tolerantna: "Odgovornost za takvo stanje snose biciklisti, jer zaštitna kaciga služi isključivo njihovoj zaštiti. Međutim, i zakonodavac snosi dio odgovornosti, jer je upoznavanje građana sa novim zakonskim rješenjima, koja su propisana zakonom, bilo izuzetno loše, ali i policija koja represivne aktivnosti provodi prilično selektivno, te neka protivpravna postupanja toleriše, a neka ne. Jedan od prekršaja prema kojem je policija izuzetno tolerantna, jeste i obaveza nošenja zaštitne kacige kod biciklista", zaključuje Jasnić.
Stručnjaci upozoravaju da nadležni u gradovima još nisu uvidjeli značaj i važnost biciklističkog saobraćaja, a dokaz za to je, kako pojašnjavaju, činjenica da biciklistička infrastruktura u mnogim urbanim sredinama ne postoji.
S druge strane, prema njihovom mišljenju, odgovorni bi trebalo da informišu bicikliste o obavezama koje se odnose na poštovanja pravila, poput nošenja kaciga.
Stručnjaci ističu da u razvijenim evropskim zemljama iz više razloga rade na popularizaciji tog vida saobraćaja, dok u BiH biciklisti nemaju adekvatne uslove za kretanje, niti su dovoljno sigurni u saobraćaju.
Biciklom, umjesto autobusom
Stručnjaci iz oblasti saobraćaja kažu da gradovi u razvijenim zapadnoevropskim zemljama, u posljednje vrijeme, insistiraju na razdvajanju pješačkih i biciklističkih tokova od motorizovanog saobraćaja, te promociji i unapređenju zdravih vidova saobraćaja, poput biciklizma.
Prednosti bicikla kao prevoznog sredstva su evidentne. U gradskim sredinama, u trenutnim okolnostima sve češćih gužvi i zakrčenja, vožnja biciklom traje, ako ne kraće, onda bar isto kao i vožnja javnim gradskim prevozom.
"Bicikl je ekološki prihvatljivije prevozno sredstvo jer zauzima veoma malo prostora, a emisija štetnih gasova je jednaka nuli. Pored svega toga, korištenje bicikla je i zdravije, budući da podstiče jačanje psihofizičkog zdravlja kroz poboljšanje kondicije", kažu stručnjaci.
Ističu da bi nadležni u bh. opštinama trebalo da više pažnje posvećuju promociji biciklističkog saobraćaja, ali i stvaranju uslova za njegovo efikasnije odvijanje.