Nedovoljne zalihe krvi, manjak dobrovoljnih davalaca, a istovremeni porast potreba za tečnošću koja život znači predstavljaju veliki problem u BiH. Naime, zalihe krvi na odjelima za transfuziju krvi u većini bh. bolnica su minimalne, zbog čega dolazi i do odgađanja operacija pacijenata.
Doktori upozoravaju da je i pored mnogobrojnih apela, darivalaca krvi sve manje, a pacijenti koji dolaze na operaciju moraju da dovedu prijatelje ili rodbinu koji će za njega dati krv. Ipak, na odjelima za transfuziju krvi trude se da u rezervi imaju krvi za hitne slučajeve.
Alma Petrušić, šef Službe za transfuziju krvi u Kantonalnoj bolnici Zenica, kaže da krvi najviše nedostaje ljeti kada ima više saobraćajnih udesa i pucnjava.
"Krv treba da čeka": "Nema dovoljno akcija, a i što je bilo planirano nije ostvareno. Dešava se da odgodimo operaciju zbog nedostatka krvi. Minimalan je broj dobrovoljnih davalaca i interes opada. Mi nastojimo da imamo krvi za hitne slučajeve. Mladi treba da se angažuju da pomognu, međutim nema interesa, a krv treba da čeka, ne pacijent. Sada je u cijeloj FBiH zavladalo porodično davalaštvo, a to znači da kada čovjek dolazi na operaciju dovodi rodbinu koja će mu dati krv", kaže Petrušićeva.
U Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar zalihe krvi takođe nisu dovoljne.
Ružica Papoči, šef Odjela za transfuziologiju te bolnice, upozorava da zalihe krvi nisu problem odjela, nego problem cijele zajednice, porodice.
Kaže da ljudi sve manje dobrovoljno daju krv, te da se putem akcija obezbijedi oko 50 odsto potrebnih doza.
"Tjedno imamo akcije, ali to nije dostatno. Nama treba od 20 do 25 doza dnevno, a mi od akcija obezbijedimo pola potrebnih doza. Ostatak krvi dobijamo od takozvanog usmjerenog davanja krvi, kada rodbina dolazi da da krv svom srodniku. Na taj način obezbjeđujemo krv", kaže Papočijeva.
Trenutno toj bolnici najviše nedostaju nulta pozitivna, nulta negativna, B negativna i A negativna grupa krvi.
"Nekada imamo, a nekada nemamo te krvne grupe, tako da smo zbog nedostatka krvi nekada prisiljeni i odgoditi operaciju", kaže Papočijeva.
I u UKC Tuzla kažu da imaju veoma malo dobrovoljnih davalaca krvi.
Naime, iako Poliklinika za transfuziologiju UKC Tuzla tokom godine organizuje redovne akcije darivanja krvi, u tom centru kažu da je odziv loš, pa se za liječenje pacijenata uglavnom oslanjaju na krv ciljanih davalaca.
"I pored maksimalnog angažovanja nas, Crvenog križa i Civilne zaštite na animiranju dobrovoljnog davalaštva krvi, uspjeha nema i stanovništvo ostaje gluho na naše pozive", kaže Ajđa Đedović, organizator akcija darivanja krvi u Poliklinici za transfuziologiju UKC Tuzla.
Trenutno u UKC Tuzla imaju određen broj doza krvi u zalihama, uglavnom RH pozitivna, dok je tokom cijele godine prisutan deficit svih krvnih grupa sa predznakom RH negativna.
Zalihe promjenjive: U UKC Tuzla kažu da krv ima rok trajanja, te da su zalihe promjenjive. Ističu da je ljeti prisutniji nedostatak krvi za transfuziologiju, ali da se nije desilo da je pacijent umro zbog nedostatka krvi.
I iz većine bolnica u RS upozorili su da raspolažu sa minimalnim zalihama krvi, a iz nekih bolnica žale se na nedostatak rezervi pojedinih krvnih grupa.
Doktori upozoravaju da 80 odsto davalaca krvi čine porodični ili namjenski davaoci, dok je svega 20 odsto dobrovoljnih davalaca. Tako, ako pacijent za koga su namjenski davaoci darovali krv ne potroši cijelu dozu, u tom slučaju transfuziološkim centrima na raspolaganju ostaje jedan dio.
Prema riječima Ane Macure, doktora sa Odjela za transfuziju u bolnici u Prijedoru, u toj zdravstvenoj ustanovi zalihe krvi su minimalne, a zadnju akciju dobrovoljnog davanja su imali u junu.
"Nedostaju nam sve negativne krvne grupe. Problem je što se sa 80 odsto snabdijevamo od članova porodice i prijatelja oboljelog kojem treba krv, a samo njih 20 odsto je dobrovoljnih davaoca koji ne uslovljavaju kome će njihova krv biti data", kaže Macura.
Dodaje da su potrebe krvnih grupa različite od mjeseca do mjeseca, zavisno od stanja pacijenata i krvne grupe koju taj pacijent može primiti.
I u dobojskoj Opštoj bolnici kažu da se ne mogu baš pohvaliti sa trenutnim zalihama krvi.
"Što se tiče zaliha krvi situacija nije baš tako sjajna, ali ipak se nekako snalazimo. Dobrovoljnih davaoca ima veoma malo i određenu potrošnju pokrivamo uglavnom se oslanjajući na namjenske davaoce, koji krv daju za rodbinu i prijatelje", kaže Božidar Slavujević, doktor na Odjelu za transfuziologiju u dobojskoj bolnici.
Dodaje da im najviše nedostaje AB i nulte negativne krvne grupe.
Nezadovoljavajući stav društva: Slavujević smatra da stav društva nije zadovoljavajući kada su u pitanju dobrovoljni davaoci krvi, te da bi ih sigurno bilo više kada bi se više vodilo računa o njihovim pravima.
"Imamo zakon gdje je oslobođen participacije davalac krvi koji je dao krv najmanje deset puta, ali da od zadnjeg davanja nije prošlo godinu dana. To znači da, ako neko sada ne može da daje više krv zbog godina ili bolesti i posljednju godinu nije dao krv, gubi sva prava", pojašnjava Slavujević.
Beneficije za darivaoce krvi koje su nekada, između ostalog, podrazumijevale dva slobodna dana, te povremena druženja sa darivaocima iz drugih država danas se više ne priznaju, ali prema Slavujevićevim riječima, to nije primarni razlog nedostatka dobrovoljnih davalaca.
"Kada bi društvo povelo više računa o ovim ljudima koji često spasavaju mnoge živote, mislim da bi situacija što se tiče dobrovoljnih davalaca bila mnogo bolja", smatra Slavujević.
U gradiškoj Opštoj bolnici kažu da uglavnom imaju problem sa manjkom negativnih krvnih grupa 0 i B i da sada imaju zadovoljavajuće zalihe ostalih krvnih grupa.
Ranka Jerković, medicinska sestra na Odjelu za transfuziju u dobojskoj bolnici, kaže da je mjesečni priliv krvi u njihovoj bolnici oko 200 doza, ali nije ravnomjeran raspored krvnih grupa.
"Krv se ne troši ravnomjerno. Problem je što imamo krvi koja stoji, dok druge nedostaje. Na to se ne može uticati. Krv traje 35 dana, pa se u tom okviru moramo i snalaziti", navodi Jerkovićeva.
Iz Zavoda za transfuzijsku medicinu RS kažu da, zahvaljujući medijskim kućama koje su u toku ljetnih mjeseci redovno informisale javnost o zalihama krvi, taj zavod trenutno raspolaže dovoljnim zalihama ove dragocjene tečnosti.
Krv dali oko 100 puta: "To je doprinijelo da smo imali veći odziv dobrovoljnih davalaca koji su dolazili pojedinačno u Zavod da daruju krv. Zahvaljujući angažovanju svih uspjeli smo da ljetne mjesece prebrodimo bez većih problema", kaže primarijus doktor Gordana Guzijan, direktor Zavoda za transfuzijsku medicinu RS.
Iako je darivalaca sve manje, situacija u Sarajevskom kantonu je znatno bolja nego u drugim kantonima u FBiH.
"U toku godine u opštini Vogošća organizujemo sedam do osam akcija dobrovoljnog davanja krvi i u svakoj akciji prikupimo oko 30 doza, što je za ove uslove više nego dobro. Nekada su radnici dobijali slobodan dan kako bi dali krv i nagradne dane, a danas od poslodavca ne mogu dobiti ni slobodno vrijeme da daju krv. Mi ni ne možemo ni ući u privatne firme", kaže Selim Kurtagić, sekretar Crvenog križa opštine Vogošća.
Ističe da u njihovoj opštini živi nekoliko starijih ljudi koji su dali oko 100 puta krv.
"Međutim, to se kod nas malo cijeni, a vrednije je kad neko da krv nego kada neki privatnik da 100 KM nekom. I ja sam dao 51 put krv i žao mi je što nisam više. To je humana gesta, volim pomagati i primjer sam dao djeci koja su takođe davala krv. Međutim, rijetkost je danas da mladi daju krv i zato nas svaki mladi čovjek obraduje", kaže Kurtagić.
Pedesettrogodišnji Fadil Zeničanin iz Vogošće krv je dao 79 puta. Kaže da je danas drugačije vrijeme, da su ljudi sebičniji i da zato nema davalaca krvi.
I u Zavodu za transfuzijsku medicinu FBiH kažu da je svijest građana o važnosti darivanja krvi slabo razvijena.
Maida Šalaga-Baždar, šef Odsjeka za animaciju u Zavodu za transfuzijsku medicinu FBiH, kaže da mnogi nisu svjesni činjenice da je za veliki broj operacija potrebno dvije i više doza krvi kako bi se iste mogle realizovati, kao i to da se krv ne može proizvesti na umjetan način te da upravo od građana zavise životi bolesnih i povrijeđenih.
Svaka doza spasi život: "Svaka doza krvi spasava jedan život i toga bi trebali biti svjesni svi oni koji su u stanju pomoći drugome. Da bi krv bila dostupna onima kojima je potrebna neophodno je animirati dovoljan broj dobrovoljnih davatelja krvi koji su spremni humanošću pomoći drugima u nevolji", kaže Šalaga-Baždareva.
Dodaje da Zavod u saradnji sa MUP-om Kantona Sarajevo, Oružanim snagama BiH, Ministarstvom obrazovanja Kantona Sarajevo i Crvenim križom organizuje akcije darivanja krvi tokom godine, a takođe je uspostavljena saradnja i sa nevladinim sektorom i preduzećima.
"Zavod za transfuzijsku medicinu FBiH kada su u pitanju krv i krvni pripravci trenutno uspijeva zadovoljiti potrebe Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu i Opće bolnice u Sarajevu. Bolnice iz drugih kantona pomažemo u hitnim slučajevima", kaže Šalaga-Baždareva.
Transfuziolozi iz bolnica i klinika ističu da krvi nikada nema viška, te apeluju na građane da se u što većem broju odazovu akcijama dobrovoljnog davanja ove dragocjene tečnosti, kako nijedan život ne bi bio ugrožen.
Iz banjalučke Gradske organizacije Crvenog krsta, čiji je zadatak animiranje, provođenje i planiranje akcija dobrovoljnog davalaštva krvi kažu da je u saradnji sa Zavodom za transfuziju krvi uloga Crvenog krsta u tome da se obezbijede i popune zalihe krvi.
"Odaziv nije zadovoljavajući. Veoma je bitno da se apeluje na građane i da se probudi svijest stanovništva, kako bi ih se što više uključilo u ove humane akcije. Nažalost, kad zatreba nekome krv, tek onda se shvati značaj šta je dobrovoljno davanje krvi", ističe Koviljka Vlaški, saradnik za zdravstvenu djelatnost u Gradskoj organizaciji Crvenog krsta.
Međutim, veliki problem predstavlja to što se građani u BiH zbog nesređenosti zakonskih akata u oblasti dobrovoljnog davalaštva krvi sve rjeđe odlučuju za dobrovoljno davanje.
Davaoci nemaju isti status: Iz Saveza dobrovoljnih davalaca krvi RS kažu da svi dobrovoljni davaoci krvi u RS nemaju isti status, te da ne ostvaruju beneficije i prava koja bi trebalo da budu donesena podzakonskim aktom, a na čije regulisanje čekaju više od godinu dana.
"Aktivni dobrovoljni davaoci ostvaruju beneficije koje je Fond zdravstvenog osiguranja propisao, ali stav Saveza i udruženja na nivou RS je da tražimo beneficije za dugogodišnje dobrovoljne davaoce koji zbog zdravstvenih razloga više nisu u mogućnosti da daruju krv, koji su ostali bez radnih mjesta i slično", kažu u tom savezu.
Ističu da bi potpisivanje pravilnika o pravima i beneficijama dobrovoljnim davaocima donijelo priznanje statusa istog kao i aktivnim davaocima.
U Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS kažu da je pravilnik o pravima i beneficijama dobrovoljnih davalaca krvi završen i da je u proceduri usvajanja.
Darivanje krvi
U Zavodu za transfuzijsku medicinu FBiH kažu da darivalac krvi može postati svaka osoba dobrog opšteg zdravstvenog stanja starosne dobi od 18 do 65 godina. Muškarci mogu darivati krv svaka tri mjeseca, odnosno četiri puta godišnje, dok žene mogu darivati krv svaka četiri mjeseca.
Prije darivanja krvi darivaocu se odredi krvna grupa i RH faktor, te se odredi nivo hemoglobina u krvi, nakon čega slijedi ljekarski pregled gdje ljekar nakon uzete anamneze darivaoca i izmjerenog krvnog pritiska može procijeniti da li osoba može darovati krv.
"Kada je u pitanju sigurnost darivanja krvi, treba napomenuti da se za postupak darivanja koriste zatvoreni, sterilni sistemi za uzimanje krvi, te ne postoji mogućnost od zaraze krvlju prenosivim bolestima, a darivanje krvi je apsolutno sigurno", pojasnili su u Zavodu.
U okviru dobrovoljnog davanja krvi uzorak svakog dobrovoljnog davaoca se testira na krvlju prenosive bolesti (hepatitis B, hepatitis C, sifilis i AIDS), te na taj način davalac dobija dragocjene podatke o svom zdravlju.