Kao i većina ostalih hrišćanskih praznika, u današnje vrijeme je i Uskrs/Vaskrs prilično iskomercijalizovan, ali vaskršnji zec nije moderna novotarija. Hrišćanski vjernici slave Uskrs/Vaskrs kao spomen na dan Hristovog uskrsnuća.
Milioni će kao simbol ovog praznika bezrezervno prihvatiti sliku zeca koji ostavlja jaja u gnijezdo, bez da se zapitaju šta uopšte zec i jaja imaju zajedničko s Isusom.
Izvor najveće dječje radosti
Zec je još u prethrišćansko doba bio simbol plodnosti, a u anglosaksonskim narodima predstavljao je zemaljsko utjelovljenje boginje plodnosti Ister. Zečevi su tada bili znani kao životinje s najbržom mogućnošću razmnožavanja i bili su simbol novog rađanja života u proljećno doba, kada se slavio praznik dolaska proljeća. Za vrijeme tih proslava vjerovalo se da zec donosi jaja kao simbol novog proljeća.
Kao vaskršnji simboli, zečevi su se počeli koristiti u Njemačkoj, odakle potiču prvi zapisi o tome koji datiraju iz 16. vijeka. Izrada prvih jestivih kunića (od tijesta i šećera) - vaskršnjih poklona takođe započinje u Njemačkoj, početkom 19. vijeka. Iz Njemačke su se oba simbola proširila po cijelom hrišćanskom svijetu. Vaskršnji zeko, zajedno s malim Isusom, postaje izvor najveće dječje radosti. Djeca vjeruju da, ako su bila dobra, da će im zeko na vaskršnje jutro donijeti šarena jaja i poklone. Na skrivenom mjestu u vrtu, dvorištu ili u kući prave gnijezda od trave kako bi im zeko mogao ostaviti poklone.
Ko od nas nije kao dijete bar jednom zastao ispred izloga poslastičarnice da se divi velikom čokoladnom zecu, koji u korpici nosi jaja? Danas se u radnjama mogu vidjeti manji i veći zečevi u šarenom staniolu, uz korpu s jajima od čokolade. Na vaskršnjim čestitkama prikazani su zečevi na sve moguće načine, sa cvijećem, jajima, zečićima... Sve to nas podsjeća na Vaskrs.
I druge životinje odnose jaja
Kod drugih naroda nije samo zec onaj koji donosi jaja dobroj djeci. U Švajcarskoj to je kukavica, u Vestfaliji lisica, u Šlezvig-Holštajnu, Gornjoj Bavarskoj i Austriji je pijetao, u Tiringiji roda, u drugim krajevima druge životinje ili ptice. U hrišćanskoj simbolici, pak, uz Vaskrs ide jagnje, koje predstavlja Hrista, koji je uzeo grijehe svijeta.
U oblastima gdje ovčarstvo nije bilo razvijeno simbolika je s jagnjeta prenijeta na zeca. Od 17. vijeka u Gornjoj Rajni, Alzasu i Pfalcu predstavlja se zec sa vaskršnjim poklonima. Pominje se prvi put 1682. u opisu običaja u Alzasu. Uzrok nastanka nije poznat. Odatle je, preko Austrougarske, doseljavanjem Nijemaca i drugih naroda u današnju Vojvodinu stigao i do regiona.
Vaskrs pada uvijek u prvu nedjelju poslije punog mjeseca, poslije proljećne ravnodnevnice, dok se zec smatra lunarnom životinjom. Kod Rusa mjesec se u narodnim pjesmama izjednačuje sa zecom. Kod Bugara u jednom kolu dva igrača oponašaju zečeve, koji igraju na mjesečini. Vjeruje se da zečja kost ima ljekovito dejstvo na mladu nedjelju, što odgovara vjerovanju o njegovoj lunarnoj prirodi.
Kod Srba zec je, po narodnom vjerovanju, životinja s natprirodnim svojstvima. Zečja krv i dijelovi tijela smatraju se ljekovitim. Zečevi predskazuju i vrijeme. Naročita se moć pridaje zecu ubijenom u lovu na Veliki petak. Zec je dovođen u vezu i za proslavljanje Božića i još nekih praznika kroz godinu (Sveti Toma, Sveti Ilija).
Dok je u Starom zavjetu zec bio, divlji ili pitomi, nečista životinja jer preživa, a nema papke, u hrišćanskoj simbolici on je bespomoćan, predstavlja čovjeka koji očekuje spasenje od Hrista i njegove muke. U srednjoevropskim prethrišćanskim predanjima postojao je kult zeca i jaja, na primjer germanske boginje zemlje Holde. I u starogrčkoj tradiciji uz boginju plodnosti Afroditu slikan je zec.
Sav život dolazi iz jajeta
Upotreba jaja kao simbola ide u daleku prošlost. Jaje je u Mesopotamiji bilo simbolički povezano s boginjom plodnosti Astarte. Vijekovima prije pojave hršćanstva ljudi su u proljeće međusobno izmjenjivali jaja, opet kao simbol novog života, obilja i rađanja. Bogataši su poklanjali jaja prekrivena zlatnim listićima, dok su obični ljudi bojili jaja travama i lišćem. Još su Egipćani stavljali jaja u grobove svojih pokojnika. Kasnije to čine i stari Grci. Rimska poslovica kaže: "Sav život dolazi iz jajeta."
Posebno su običaji darivanja jaja bili rašireni među germanskim i slovenskim narodima. Darovana pisanica na Vaskrs, prema narodnom vjerovanju, donosi sreću, a taj običaj počeo se širiti oko 1000. godine. U većini kultura jaje predstavlja simbol rađanja, mladosti, zdravlja, plodnosti i vaskrsnuća. Kada je Crkva u 2. vijeku počela slaviti vaskrsnuće, jaje je već dugo bilo popularan simbol. Hrišćanski misionari iskoristili su i ukomponovali tradicije u hrišćanske praznike, kako bi na najbezbolniji način proširili svoju vjeru. Kako su se svetkovine proljeća poklapale vremenski s Uskrsom/Vaskrsom, bilo je logično da se iskoriste stari običaji.
Vaskrs "oslobađa" čovjeka, kao što jaje simbolizuje rađanje, stvaranje živog iz neživog. Tako su jaja postala znak Isusovog vaskrsnuća, upravo po toj svojoj usmjerenosti novom i probuđenom životu. Vjernici, ili oni koji drže do običaja, tradicionalno će ukrašavati jaja za Vaskrs, a na stolu će se naći pregršt crvenih, zelenih, plavih, žutih, šarenih pisanica. Pisati je staroslovenska riječ koja znači i slikati, pa su pisanice - oslikana jaja. Pisanica je simbol Vaskrsa. Može predstavljati izraz ljubavi, poslužiti za dječju igru, a po nekim vjerovanjima zaštitiće od zlih sila.
Pisanice
Pisanice su obavezan element vaskršnjih dekoracija, jer nema ukrasa koji pruža snažniji praznični osjećaj, a istovremeno ne gube na značaju zbog pojave modernih i inovativnih načina dekorisanja. Umijeće šaranja pisanica danas se oživljava kroz porodičnu tradiciju, prenošenjem starih načina ukrašavanja na mlađe generacije, u školama kroz likovne radionice, a nerijetko se izrađuju i kao suveniri.
Ornamenti pisanica najčešće su povezani s tradicijom kraja iz kojeg potiču, ali motivi mogu biti raznovrsni - od tradicionalnih do apstraktnih. U jestivom ili čisto dekorativnom obliku važan su element prazničnog ambijenta, a najviše im se raduju djeca, koja rado učestvuju u njihovoj izradi.
Pored zeca i jaja, simboli Uskrsa/Vaskrsa su još i: zvona, krst, ljiljan, cvijeće, janje, pilići, grančice palme i masline, svijeće, hljeb i vino.
Boje
Boje na pisanicama imaju bogato simboličko značenje.
- Crvena - duhovna budnost, djelotvornost, milosrđe, radost života i ljubavi.
- Bijela - čistoća, svjetlost, rođenje, djevičanstvo i radost.
- Žuta - svjetlost, žetvu, mladost, čistoću.
- Zlatna - duhovnost i mudrost.
- Crna - vječnost, smrt, strah i neznanje.
- Plava - istina, nebo, dobro zdravlje i vjernost.
- Zelena - plodnost, zdravlje, nadu, svježinu i bogatstvo.
- Ružičasta - uspjeh i zadovoljstvo.
- Smeđa - velikodušnost, žetvu i tlo.
- Ljubičasta - vjera, povjerenje, strpljivost i post.
- Narandžasta - izdržljivost, snaga, ambicioznost.
- Bijela i crna - žalost, poštovanje pokojnih.
- Crvena i crna - neukost koja proizlazi iz strasti.
- Crvena i bijela - poštovanje.
Motivi
Na pisanicama se mogu naći različiti motivi, ornamenti i uzorci.
- Trougao - Presveto trojstvo, tri elementa: vazduh, vodu i vatru, muškarca, ženu i dijete kao cjelinu itd.
- Tačke - suze blažene djevice Marije i zvijezde.
- Spirala - vječnost, besmrtnost, misteriju života i smrti.
- Cvijeće - ljepota, elegancija i mudrost.
- Voće - prijateljstvo, snažna, odana ljubav i božja ljubav.
- Klas pšenice - blagostanje.
- Hrastova grančica, list i žir - snaga, dugovječnost, muževnost.
- Životinje - snaga i zdravlje, dug i plodan život.
- Srce - ljubav.
- Sunce - snaga.
- Sidro - nada.
- Valovi - bogatstvo.
- Korpa - majčinstvo.