Ratni vojni invalid Darko Pajić (40) iz banjalučkog naselja Zalužani po načinu života, obavezama i hobijima ne razlikuje se od većine bh. građana. U stanu koji je dobio zbog trajnog invaliditeta, živi sa suprugom Dušankom i kćerkom Milicom.
Međutim, ono što ga razlikuje od drugih jeste da je prije 18 godina preživio ranjavanje, pogodio ga je snajperski metak koji mu je prošao kroz lijevu stranu čela, a izašao na istoj strani potiljka.
Bilo je to u proteklom ratu, 30. jula 1992. godine, na pravoslavni praznik, Ognjenu Mariju, u Sarajevu, gradu u kojem je tada živio.
Darko, kojem su ljekari tada davali minimalne šanse za potpuni oporavak, danas ima sina iz prvog braka, sedamnaestogodišnjaka, kojem je dao ime Ognjen, te osmogodišnju kćerku Milicu, koju je dobio sa sadašnjom suprugom Dušankom.
Četiri operacije: Dok se prisjeća ranjavanja, koje mu je život istovremeno i ugrozilo i promijenilo iz korijena, Darku drhti glas, a sa čela mu lije znoj. Ipak, pogled ne spušta.
Kaže da mu nije problem rezimirati doživljeno, ali i priznaje da posljedice rane, koja mu je ostavila ožiljak na čelu, i danas ima.
"Malo je kome jasno kako sam se 'izvukao'. Čak i medicinari u Čikagu, koji su pregledali snimke operacija, kojih sam imao četiri, rekli su jednoglasno: njegov slučaj spada u fenomene", priča ovaj Banjalučanin.
Ljekari su se složili da je, samim tim što je preživio, opovrgao nauku, koja za one koji ovako budu ranjeni ne daje dobre prognoze.
Oporavak je bio podjednako i dug i mukotrpan. Godinama se Pajić liječio, izvjesno vrijeme jedna strana tijela bila mu je, navodi on, "oduzeta", ali je, ipak, svojom borbom dokazao da optimistični i jaki ljudi, koji vjeruju u život, uvijek trijumfuju.
"Nakon ranjavanja, u bolnici, u komi, bio sam dva mjeseca. Odjednom, budim se, ništa mi nije jasno. Mislio sam da sam zarobljen. Doveo sam tada sebe u opasnost, iskopčao sve aparate sa sebe, pa čak i cijev koja je čistila ranu", prisjeća se Pajić.
Muke i strah: Medicinske sestre Vojnomedicinske akademije u Beogradu tada su mu dale injekciju za smirenje. Medicinari su znali da je njegovo buđenje bio pozitivan pomak u liječenju, ali istovremeno i samo mali korak na putu ka oporavku.
Operacije koje su uslijedile je teško podnosio. Teže psihički, nego fizički. Prije svakog "odlaska pod nož" zaokupljala ga je briga, a nakon zahvata, bolovi.
"Anestezije su me izmučile. Po tri dana sam se osjećao čudno, kao da to nisam ja, bilo je to nešto neopisivo, slično mamurluku. Sve to vrijeme, bilo me je strah da ne ostanem nepokretan, na milost i nemilost drugih. Želio sam da sam sebe uzdržavam, da se krećem. Strahovao sam da će me drugi morati doživotno paziti", prisjeća se.
Nekoliko puta, od ranjavanja do danas, Darko je doživljavao teško objašnjive situacije.
Scene kao iz filmova: "Dešavale su mi se često čudne stvari, kao u filmovima, nešto već viđeno. Ponekad me obuzme i određeni strah, pogotovo kad se podsjetim šta mi se sve dešavalo. Znalo se desiti čak i da, kada krenem u grad, zaboravim gdje sam pošao. Izgubim se, i kasnije se probudim, kod kuće, a oko mene doktori, dovezla me hitna pomoć", priča stoodstotni invalid druge grupe.
Oporavak Darku, očigledno, nije bila jedina želja. Hoće da bude koristan i drugima, tako da, iako bi trebalo da čuva zdravlje, noću obezbjeđuje jedan ugostiteljski objekat. Zadovoljan je, kaže, što može da zaradi, ali i što mu je vlasnik tog kafića pomogao ponudivši mu zaposlenje. Muči ga i danas nesanica, tako da mu noćni posao i odgovara, a radi, kaže, kako porodici ništa ne bi nedostajalo.
"Redovno sada idem doktoru, držim se terapije, i, Bogu hvala, sve ide na bolje", zaključuje svoju ispovijest Pajić.
Četiri nesreće za godinu dana
Kako se sudbina ponekad može poigrati sa čovjekom najbolje ilustruje podatak da je Darku Pajiću, za njega nimalo srećne 1992. godine, poginuo otac, od tuge sa njim mu je umrla i majka, a on i brat iste te godine su ranjeni.
"Majka nije mogla podnijeti očevu smrt. Bila je jaka, zdrava, ali je umrla od tuge. Brat je ranjen u nogu, a ja u glavu. Možete misliti kakva slučajnost da se sve to dogodi", priča Pajić.
Drama
- Dok se prisjeća ranjavanja, koje mu je život istovremeno i ugrozilo i promijenilo iz korijena, Darku drhti glas
- Medicinari u Čikagu, koji su pregledali snimke Pajićevih operacija, rekli su da njegov slučaj spada u fenomene
- Prije svakog "odlaska pod nož" zaokupljala ga je briga, a nakon zahvata, bolovi
- Plašio se da će ostati nepokretan, kako kaže, "na milost i nemilost drugih"
- Pajić sada redovno ide doktoru i osjeća se sve bolje