PRIJEDOR - Prijedorčanka Radmila Srdić /53/, borac Vojske Republike Srpske prve kategorije, ovogodišnji Dan Vojske dočekuje pitajući se: ima li igdje neravnopravnosti više nego u kategoriji kojoj i sama pripada, odnosno ima li kraja poniženjima kada si žena borac u svijetu muškaraca.
"Da sam muškarac, sigurno bih danas bolje živjela. Sigurno bih lakše ostvarila svoja prava. Sigurno bih bila pošteđena brojnih poniženja. I ovo mi je poniženje što za javnost govorim o sebi", kaže ona.
Rat je od prvog do posljednjeg dana provela u sanitetu u 11. dubičkoj brigadi, budući da je prije rata radila u tekstilnoj industriji "Knežopoljka" u Kozarskoj Dubici. Komandant joj je bio današnji predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske Pantelija Ćurguz.
"Rijetko koji muškarac je imao hrabrosti koliko ona. Toliko je ta žena imala istančan osjećaj za pomoć povrijeđenima i ranjenima da je nas bilo strah pustiti je na zadatak, jer je ona bila potpuno bez straha i jer je svaki put svoj život rizikovala, ali je i svaki zadatak obavila neustrašivo, profesionalno i pedantno", rekao je Ćurguz.
On najavljuje da će zbog žena kao što je Radmila Boračka organizacija Republike Srpske inicirati izmjene Zakona o pravima boraca kako bi se u njemu definisala posebna prava žena boraca koje su rat provele u borbenim sastavima.
"Svako učešće u ratu i svaki doprinos značajan je na svoj način, ali se niko i ništa ne može porediti sa učešćem u operativnim sastavima", istakao je Ćurguz i dodao da uz ovu inicijativu ide i potreba da se sačini posebna baza podataka o ženama Vojske Republike Srpske učesnicama u borbenim sastavima.
Ćurguz je prošle godine od Investiciono-razvojne banke Srpske tražio hitno rješavanje Radmilinog zahtjeva za dodjelu kredita za samozapošljavanje demobilisanih boraca.
"Ko god da je samo jedan dan proveo sa Radmilom na ratištu, taj kredit bi joj potpisao žmireći, a ne bi je izvrgavao čekanju, neizvjesnosti, peripetijama i maltretiranju", rekao je Ćurguz.
Radmila je po osnovu samozapošljavanja demobilisanih boraca vlasnica ugostiteljskog objekta u naselju Urije na početku puta Prijedor - Kozarska Dubica. Na ovom mjestu kompletan ručak - od supe, preko glavnog jela do salate i hljeba svakodnevno se može dobiti za samo četiri KM.
"Ovaj lokal se zove 'Utjeha', a trebalo bi da se zove - narodna kuhinja. Ili, u najmanju ruku, humanitarna", kaže jedna od mušterija Nada Barović.
Mušterija je i Jasmin Delkić, koji se zajedno sa svojim ocem ovdje redovno hrani.
"Hrana je uvijek svježe pripremljena i ukusna, a i najjeftinija", kaže Jasmin.
Radmili je povratnica Bošnjakinja ustupila prizemlje svoje kuće za ovaj lokal besplatno. Osim komšija, najredovnije mušterije su radnici prijedorskog javnog preduzeća "Vodovod" i penzioneri koji žive sami.
"Htjela bih proširiti djelatnost, za šta mi treba samo malo podsticaja. Mogla bih ovdje imati terasu s nekoliko stolova, stolica i suncobrana, a onda bih mogla zaposliti još jednu radnicu, pored sebe i pored radnice Nade koju sam dovela sa Biroa za zapošljavanje. Ali, gdje god sam se obratila za podsticaje naišla sam na zid", tvrdi Radmila.
Pokazuje dopise kojima se obraćala gradonačelniku Prijedora, predsjedniku i premijeru Republike Srpske, te odbijenice zahtjeva za dodjelu podsticaja preduzetništvu i zapošljavanju iz gradske uprave i Zavoda za zapošljavanje.
"Mali je ovo grad i sve se zna. Ako ja nemam pravo na podsticaje jer se bavim uslužnom djelatnošću, kako onda ima pravo na podsticaje neko ko se bavi knjigovodstvenim ili uslugama prevoza? I kako da sam baš ja takav 'baksuz' da se za podsticaje obratim uvijek sa danom zakašnjenja", pita se Radmila.
Radmila Srdić je dobrovoljni davalac krvi sa više od 70 donacija i samohrana je majka.
"Sina sam odhranila i i školovala sama, zaposlio se, oženio, uzeo stambeni kredit i nikada nisam imala nikakav problem s njim. Ne tražim nikakvu milostinju. Mogla sam, poput mnogih, otići u prijevremenu penziju, ali to nikad nisam htjela. Uvijek sam živjela od svog rada, samo to i sada želim i ništa više od toga", kaže Radmila.
Kao Dan Vojske Republike Srpske obilježava se 12. maj, jer je toga datuma 1992. godine donesena odluka o njenom formiranju. Procjenjuje se da je u Vojsci Republike Srpske bilo dva do tri odsto žena.