Devetnaestogodišnja Jasmina Bristrić iz Gradačca preminula je prošle nedjelje u Kliničkom centru u Tuzli, tri dana nakon što ju je fizički napao njen bivši momak Albin Osmanović. Stradala Jasmina je zadobila teške ozljede glave i mozga, bila je priključena na aparate za vještačko disanje i tri dana se nije budila iz kome.
Vijest o smrti ove djevojke potresla je sve one koji su poznavali Jasminu, a i one koji su samo čuli na koji način je djevojka stradala.
Pripadnici brčanske policije u saradnji s kolegama iz CJB Bijeljina, u noći kada je preminula Jasmina pretučena, uhapsili su Albina, koji je izvršio ovo teško krivično djelo. Prema izjavama poznanika, ovo dvoje mladih su bili u dugogodišnjoj vezi, nakon čega je Jasmina raskinula s njim. On ju je napao u ulazu, pretukao, na nju bacio buket cvijeća i ostavio je da leži u nesvijesti.
NASILJE KAO SVAKODNEVICA
Najokrutniji oblici nasilja, nažalost, i dalje su prisutni, a posljedice po žrtve nekada imaju tragične završetke.
Nasilno ponašanje razara mnoge porodice, ostavljajući psihičke posljedice kako na žene, tako i na djecu, koja su prinuđena da žive u nenormalnim uslovima.
Sociolozi smatraju da je porodica, stvarana u uslovima urbanizacije i demokratizacije odnosa, sve više izložena socijalnoj utučenosti i društvenim nejednakostima. Upravo zato što je porodica danas mnogo otvorenija ona je znatno nestabilnija i ranjivija.
Nerazumijevanje supružnika, sve lošija komunikacija, odaljavanje i niz drugih problema, koji prate bračni život, mnogi muževi nerijetko pokušavaju riješiti vrijeđanjem i zlostavljanjem žene.
Nasilje u porodici mora se posmatrati kao javni zdravstveni problem jer posljedice ne trpe samo žena i porodica već i kompletno društvo, smatraju predstavnici brojnih nevladinih organizacija koji u BiH sprovode kampanje borbe protiv nasilja nad ženama.
Oni ističu da nasilje u porodici dovodi do povećanih ulaganja zdravstvenih resursa u liječenju posljedica nasilja, smanjenja radnih kapaciteta žena koje trpe nasilje, asocijalnih oblika ponašanja djece koja su direktno ili indirektno izložena nasilju, te narušavanja stabilnosti i mira u porodici, radnom mjestu i okruženju.
Kada su u pitanju policijski podaci o nasilju u porodici, Sarajevski kanton najviše zabrinjava, jer su od 1. januara do 31. oktobra ove godine prijavljena ukupno 674 slučaja nasilja u porodici. Od ukupnog broja prijavljenih slučajeva 264 službena izvještaja i 75 predmeta dostavljeni su na odluku i mišljenje nadležnom kantonalnom tužilaštvu, a šest zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka opštinskim sudovima za prekršaje.
SOS TELEFON
Dosadašnja istraživanja pokazuju da je nasilno ponašanje u porodici u stalnom porastu, na šta ukazuju i učestali pozivi na SOS telefon namijenjen žrtvama nasilja.
Nasilje nad ženama i djecom dugo vremena bila je tabu tema, a žene veoma često nisu imale snage ni povjerenja da svoje iskustvo podijele sa drugima, a da pritom ostanu anonimne i dobiju podršku.
Nasiha Omanović, socijalni radnik i menadžer sigurne kuće za smještaj žrtava nasilja u Sarajevu, kaže da su operateri SOS telefonske linije od osnivanja 2004. godine do 31. oktobra ove godine evidentirali ukupno 2.776 poziva.
`Od toga je bilo čak 1.645 prijava nasilja u porodici. Pravnu pomoć su zatražile 362 osobe, a 184 lica medicinsku pomoć, dok je kombinovani oblik pomoći zatražilo 585 osoba. Imali smo i slučajeve zlostavljanja roditelja od strane djece, a radilo se uglavnom o starijoj populaciji. Oni su se javljali na našu SOS liniju i tražili savjetodavnu pomoć`, navodi Omanovićeva i podsjeća da su u sigurnoj kući od 2000. godine do 20. novembra ove godine zbrinuta 652 korisnika.
Omanovićeva dodaje da su u porastu slučajevi incesta, odnosno povećan je broj maloljetnih djevojaka koje su zlostavljane od strane oca i oćuha.
Iako se na SOS telefon i u Banjaluci svakodnevno javljaju porodične žrtve nasilja, u Udruženju `Udružene žene` ističu da to nije ni približna slika stvarnosti koja prati naše društvo, te da je stvarna situacija mnogo gora. Prema dosadašnjim izvještajima koje je Gender centar RS primio za oktobar iz `Budućnosti` Modriča i `Udruženih žena` Banjaluka, na SOS liniji 1264 zabilježena su 234 slučaja nasilja u porodici.
Od osnivanja udružene SOS linije, u avgustu 2005. godine do sada, u gradovima RS zabilježeno je više od 3.060 poziva na ovaj telefon.
U 60 odsto slučajeva žrtve nasilja su žene starosne dobi od 31 do 50 godina, u 77 odsto slučajeva žene žive u bračnoj ili vanbračnoj zajednici, a njih 60 odsto ima maloljetnu djecu. Ovi podaci iznijeti su javnosti povodom 25. novembra, Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama.
Lana Jajčević, koordinator SOS telefona u Banjaluci, ističe da se žene koje se javljaju na broj 1264, plaše iskreno govoriti o ovom problemu, jer smatraju da im u društvu niko ne može pružiti pomoć.
TABU
Porodično nasilje koje je postojalo u svim istorijskim periodima, socijalnim slojevima i cijelom savremenom društvu, dugo nije posmatrano kao problem.
Razlog tome je bilo ustaljeno mišljenje da su sva dešavanja u okviru porodice privatna stvar i kao takvo, porodično nasilje nije moglo za društvo da predstavlja opasno djelo. S druge strane, žene su dugo trpile zlostavljanje, smatrajući da su same za to odgovorne, a u nekim slučajevima bile su izolovane od društva, bez podrške prijatelja i okoline. Posljednjih godina, od kako se o ovom problemu više javno govori kod nas, i žene lakše govore o problemima u svojim porodicama. S druge strane, uočljivo je koliko je teško uticati na ovaj problem. Ali, posmatrajući savremena društva koja teže demokratskom uređenju zasnovanom na zaštiti pojedinca u svim segmentima društvenog života, može se zaključiti da je u našem društvu nasilje u porodici još na marginama društva. Iako je od januara ove godine na snazi Zakon o zaštiti od nasilja u porodici, a od 2000. godine, nasilje u porodici se smatra krivičnim djelom, prema riječima Lane Jajčević, do sada još nijedan slučaj nasilja nad ženama u porodici nije procesuiran.
SVE ČEŠĆI UZROK RAZVODA
Nasilje u porodici je sve češći razlog razvoda brakova, čiji broj se iz godine u godinu primjetno povećava. U proteklih devet godina, zbog nasilnog ponašanja i zlostavljanja, samo u Banjaluci se razvelo čak 436 bračnih parova. Procese ovih razvoda, koji su samo jedan od pokazatelja sve izraženijeg problema, zlostavljanja žena, od svog osnivanja pratilo je Udruženje `Udružene žene` iz Banjaluke, koje pruža besplatnu pravnu i psihosocijalnu pomoć ženama i djeci koje su žrtve nasilja. U ovom udruženju kažu da je pomenuti broj razvoda jedan podatak više koji svjedoči o krajnje poremećenim odnosima unutar porodice, te da je i dalje mnogo više onih žena koje zbog različitih razloga nastavljaju da trpe nasilno ponašanje svojih muževa.
`Iako je evidentno da se broj razvoda povećava, većina žena i pored toga što ne mogu da utiču na nasilno ponašanje muževa ostaje u braku, trpeći zlostavljanje i ne razmišljajući o razvodu`, ističe Lana Jajčević, iz Udruženja `Udružene žene`.
Maloljetna djeca, strah od siromaštva, prepreke prilikom raspodjele bračne imovine, kao i ljubav, najčešći su razlozi zbog kojih žene i pored zlostavljanja ostaju u braku, kažu u ovoj organizaciji.
Kroz rad savjetovališta, takođe je utvrđeno da se mnoge žene ne odlučuju da napuste muževe, plašeći se njihovog nasilnog ponašanja čak i poslije razvoda. Budući da u nekim slučajevima kada se supružnici ne mogu dogovoriti oko raspodjele imovine, oni ostaju da žive u istoj kući i poslije razvoda, postoji veća mogućnost da se zlostavljanje žene nastavi.
`Često se dešava da muževi i poslije razvoda nastavljaju fizički i psihički da zlostavljaju žene i da im prijete, jer u našem društvu još se ne preduzimaju ozbiljne mjere kako bi se ovakvo ponašanje spriječilo`, napominju iz ovog udruženja.
SVAKA TREĆA ŽENA ZLOSTAVLJANA
Prema podacima Ujedinjenih nacija, u svijetu je svaka treća žena bila zlostavljana, a u Brazilu u prosjeku svakih 15 sekundi jedna žena bude pretučena. Rezultati posljednjih istraživanja sprovedenih u Hrvatskoj su zastrašujući, jer od 1.000 ispitanih žena, svaka druga je izjavila da je bar jednom bila zlostavljana. Mnoga istraživanja su dokazala da djevojčice koje su odrastale u porodici gdje je majka zlostavljana, u 90 odsto slučajeva poslije se udaju za nasilne muškarce.
Kao što žrtva nasilja može da bude bilo ko, bez obzira na godine, pol, materijalni status, isto tako ni nasilnik nema određeni `psihološki profil`. Prema podacima kojim `Udružene žene` raspolažu, više od 60 odsto muškaraca koji vrše nasilje nemaju psihičkih oboljenja, niti su zavisnici o alkoholu i drogama. Tvrdnja da su nasilnici alkoholičari, narkomani ili psihički bolesnici, davno je prevaziđena predrasuda. Oni mogu da budu obrazovane, uspješne i cijenjene ličnosti na poslu i u društvu, a isto tako mogu biti i ljubomorne i konfliktne osobe. Sociolozi tvrde da se pojedinci ponašaju nasilno zbog loše slike koju imaju o sebi. Za naše podneblje karakterističan je `balkanski sindrom`, koji se objašnjava činjenicom da je žena slaba i zavisna, a muž agresivan i dominantan.
Taida Horozović, aktivistkinja Fondacije `Cure` koja sprovodi kampanju 16 dana aktivizma borbe protiv nasilja nad ženama u BiH, smatra da je problem nasilja nad ženama problem svih nas.
`Problem nasilja nad ženama je problem zdravlja našeg društva, pa tako i našeg intimnog zdravlja. Odgovornost svih nas je da radimo zajedno ne samo na prevenciji već i na razvijanju mehanizama u budžetima u institucijama BiH, kako bi se uopće mogli baviti suzbijanjem nasilja ali i pomoći osobama koje su ga preživjele`, kazala je Horozovićeva.
SAVJETOVALIŠTA
Iako se na mnogo načina podstiče očuvanje porodičnih vrijednosti i nastoje poboljšati odnosi u porodici, neizbježna je činjenica da se stepen nasilja i broj razvoda iz godine u godinu povećava. Budući da poremećeni odnosi prate sve više porodica, u Banjaluci u okviru Centra za socijalni rad, nedavno je otvoreno porodično savjetovalište, koje obuhvata i bračno savjetovalište, gdje se putem razgovora nastoji pomoći bračnim parovima u rješavanju njihovih problema.
Borka Vukajlović, direktor Centra za socijalni rad, ističe da su uzroci poremećenih porodičnih odnosa različiti, te da se ovom problemu ne može prilaziti samo s jedne strane, odnosno ne mogu se poistovjetiti svi slučajevi.
`Naš cilj je da ljudima pomognemo da sami riješe svoje probleme i da ustanovimo koje su okolnosti dovele do takve situacije`, ističe Vukajlovićeva.
Slična institucija, `Centar za život i obitelj` otvoren je prije više od pola godine u okviru `Karitas biskupije`. Kao i porodično savjetovalište, tako i Centar, putem psihološkog savjetovanja, pomaže porodicama, bračnim parovima i pojedincima u savladavanju teškoća koje prati porodični život. Da su bračni i porodični odnosi sve više u krizi, potvrđuje i podatak da je u početku rada savjetovališta, pomoć u prosjeku tražilo četvoro ljudi mjesečno, nakon nekoliko mjeseci broj se povećao na više od 20.
Govoreći o bračnim problemima, monsinjor dr Miljenko Aničić, direktor `Karitasa`, kaže da bračni parovi veoma rijetko dolaze zajedno, najčešće Centar posjećuju same žene koje imaju probleme s muževima, ali nerijetko, nakon nekoliko dolazaka i one odustaju od razgovora.
Monsinjor Aničić ističe da je ljudima teško da otvoreno govore o sebi i svojim porodičnim problemima, što predstavlja problem više, jer, da bi se pokušalo pomoći tim ljudima, potrebno je da oni iskreno govore o sebi.
`Svaki problem krije se u samom čovjeku. Ne postoji društvo koje će rješavati sve porodične i druge ljudske probleme, već je potrebno da ljudi uvide svoje pogreške, kako bi promijenili svoje ponašanje u pozitivnom smislu`, kaže monsinjor.
On navodi da su sve lošiji porodični odnosi i povećanje nasilja u porodici, velikim dijelom posljedica uticaja modernih svjetova i poslijeratne situacije koji su prouzrokovali mnoge ozbiljne probleme u porodici i društvu, kao što su psihološki poremećaji, narkomanija i alkoholizam, koji za posljedicu imaju poremećene porodične odnose.
`Nakon rata došlo je do povećanja psihičkih oboljenja, materijalnog siromaštva, nezaposlenosti i socijalne nezbrinutosti. Sve je to negativno uticalo na ponašanje ljudi. Društvo današnjice je u velikoj mjeri razoreno, natalitet je smanjen, porodica je rastrgana, pa imamo jako mnogo uništenih brakova i djece bez roditelja`, ističe monsinjor.
Činjenica da sve više institucija daje doprinos u rješavanju nagomilanih porodičnih problema, o kojima se do prije nekoliko godina gotovo da nije ni govorilo u javnosti, djeluje ohrabrujuće i pruža nadu da će se negativni trend koji prati porast razvoda, nasilja i konfliktnih porodičnih odnosa, ipak vremenom ublažiti.