TREBINJE - Izmjene i dopune zakonskih regulativa smanjile su broj prijava nasilja u porodici u Republici Srpskoj, ali se to ne može tumačiti kao smanjenje broja slučajeva porodičnog nasilja.
Ovo je pokazalo istraživanje efikasnosti primjene Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i Krivičnog zakonika RS.
Predstavljajući ovo istraživanje, koje je rađeno u novembru i decembru prošle godine, u Fondaciji "Ženski centar" iz Trebinja je rečeno da su zakonska rješenja dobra, ali su u praksi evidentni nedostaci.
Ljiljana Čičković, direktorica "Ženskog centra", pojasnila je da su prijavljivanje nasilja dodatno otežale epidemiološke mjere, te da su najveći nedostaci u praksi nekorištenje mogućnosti angažovanja osobe od povjerenja, nedovoljno izricanje hitnih mjera zaštite, kao i procedura procjene rizika.
"Pokazalo se da je primjena Zakona o zašiti od nasilja u porodici i Krivičnog zakonika RS, koji su postali pravosnažni u 2020. i 2021. godini, doprinijela adekvatnoj zaštiti žrtava porodičnog nasilja, ali, koliko god su propisane mjere dobre, njihova primjena je još problematična i na tome treba raditi", istakla je Čičkovićeva.
Kaže da teza o procjeni rizika nije najjasnija i stavlja se veliki teret na policiju, a rizik bi trebalo da sagledaju i drugi subjekti zaštite, dok su hitne mjere zaštite dobra stvar u cilju veće zaštite žrtava, ali se one na terenu ne primjenjuju u dovoljnjoj mjeri i dešava se da su izrečene zaštitne mjere, a pravosudni organi su odbacili zahtjev za krivični postupak.
Ovo istraživanje podržao je Kanadski fond za lokalne inicijative u okviru projekta "Mrežna platforma aktera iz institucija subjekata zaštite, ženskih organizacija i pojedinaca za borbu i prevenciju nasilja u porodici u RS", sa ciljem ispitivanja stavova stručnjaka o efikasnosti primjene zakonskih odredaba u sprečavanju nasilja u porodici.