BIHAĆ - Oronula drvena daščara, udaljena oko šest kilometara od Bihaća u blizini puta koji vodi u Cazin, dom je desetočlane porodice Kovačević. Šezdesetogodišnji Refik i njegova tri godine mlađa supruga Himzeta već godinama žive u ovom neuslovnom objektu podižući osmoro djece.
Najstariji sin Nail ove godine završava srednju školu, dok najmlađa Emina ima svega četiri godine. Refik kaže da je demobilisani borac, te da je nezaposlen posljednjih osam godina.
"Prije sam radio kao građevinski radnik, ali je firma u kojoj sam bio zaposlen propala, a ja ostao na ulici. Od tada stalni posao nikako ne uspijevam da nađem", kaže Kovačević.
Dodaje da je rodom iz okoline Cazina, te da je zbog sukoba unutar porodice ostao bez ikakve imovine.
U drvenoj baraci nema struje, a vodu donose s obližnjeg prirodnog izvora
"Od tada traje naše potucanje, do sada smo promijenili dosta smještaja, a prije nekoliko godina napravio sam ovu baraku na državnoj zemlji. Pitanje je, međutim, koliko ćemo se i ovdje zadržati", priča glava porodice, pojašnjavajući da ih je nedavno posjetila općinska inspekcija, koja je konstatovala da je drvena daščara u kojoj žive nelegalno izgrađena.
Do neophodnih sredstava za život dolaze, kako kažu, radeći povremeno razne poslove za nadnicu, dok hranu donose iz bihaćke javne kuhinje. "Svakog dana pješačim šest kilometara do Bihaća kako bi donijela nekoliko obroka. Najteže nam je nedjeljom, kada javna kuhinja ne radi", kaže Rifetova supruga Himzeta.
U drvenoj baraci gdje žive nema struje, a vodu donose s obližnjeg prirodnog izvora. Supružnici kažu da nikada nisu tražili pomoć, jer im je to ispod časti, te da im je najveća želja da djecu izvedu na pravi put.
"Važno je da postanu dobri i pošteni ljudi i tome ih učim. Bogatstvo je manje važno, jer nije svaki bogataš sretan čovjek, čovjek se treba zadovoljiti onim što ima", asketski zaključuje Refik.