BEOGRAD - Srpski akademik i istoričar Dragoljub Živojinović izjavio je da sve činjenice ukazuju da Srbija nije kriva za Prvi svjetski rat, te da su istorijske interpretacije koje govore suprotno produkt laži iz političkih razloga.
Živojinović je za novi broj "Istorijskih svesaka", koju izdaje Andrićev institut u Andrićgradu, naglasio da nije teško objasniti Veliki rat i njegove povode i uzroke, ali da ljudi lažu iz političkih razloga.
"Gde god vam se uplete politika ili se događaji tumače sa stanovišta politike ili već neke druge strategije, tu onda nema prave istorije, niti prave istine", ocijenio je Živojinović.
On je običnim lažovom nazvao autora prošlogodišnjeg bestselera "Mjesečari" Kristofera Klarka, koji je napisao knjigu u kojoj priča o Srbiji na osnovu austrijskih izvora.
Ništa bolje mišljenje Živojinović nema ni o istoričarki Margaret Mek Milan, koja ne odustaje od svog stava da su Mladobosanci bili teroristi i obrazlaže to time što Gavrilo Princip i njegovi saborci nisu tražili "drugi način da riješe probleme sa austro-ugarskim režimom".
"Ta njena priča je priča za malu decu. Zna se ko su bili Mladobosanci. Jedna grupa idealista, koja se bavila malo poezijom, malo književnošću, sanjarila o slobodi, koja je želela da se oslobodi okupatora i svega što ih je stezalo i i koja je htjela da Srbi budu slobodan narod u slobodnoj zemlji", rekao je Živojinović.
On je naglasio da ta organizacija nije imala nikakve veze sa srpskom državom. "Kada se kaže Srbija, onda to znači država, a kada se kaže pojedinac, oficir ovaj ili onaj policajac to nije Srbija. Te stvari se ne mogu porediti. Srbija nije htela rat i tu nema nikakve sumnje", rekao je Živojinović.
U prilog tome, Živojinović navodi da istoričari - lašci zaboravljaju da je Srbija neposredno prije atentata preko poslanika Kraljevine Srbije u Beču uputila upozorenje Leonu Bilinskom da se nešto sprema i da se vodi računa o bezbjednosti prestolonasljednika Franca Ferdinanada prilikom posjete BiH.
On je dodao da je navođenje Sarajevskog atentata kao uzroka za rat trivijalno, jer su Evropu i SAD tog vremena obilježili brojni atentati.
Živojinović je podsjetio da je Srbija, za koju je rat došao neočekivano i bez ikakve međunarodne zaštite, učinila sve da rat izbjegne i da o tom najbolje svjedoči i dokumentuje odgovor na ultimatum koji je Beogradu uputio Beč.
"Najgora stvar po Austro-Ugarsku i NJemačku što su većina zemalja, pa i sam Kajzer kada je video odgovor srpske Vlade rekao: `pa sad više nemamo povoda za rat`, a britanski ministar spoljnih poslova Eduard Grej je rekao da je to najneverovatniji telegram koji je u istoriji diplomatije pročitao i u kom se sve prihvata, a da se na kraju, ono što Austro-Ugarska traži baš do kraja ne prihvati", podsjetio je Živojinović.
On je konstatovao da Srbija rat nije mogla izbjeći, jer Austrija i još jedna ne politička, već duhovna sila - Vatikan nisu željeli razrješenje putem pregovora.
"Vatikan se zalagao zajedno sa austro-ugarskom Vladom u Beču da se sa Srbijom povede jedan lokalni rat u kome će sve velike sile stajati po strani dok se Austro-Ugarska ne bude obračunala sa Srbijom i onda joj nametnula svoje uslove, podelila je, okupirala ili već šta je nameravala da radi", rekao je srpski istoričar.
Govoreći o toku rata i poziciji Srbije, Živojinović je kao najkatastrofalniju grešku koju je napravila srpska vlada i vladajući establišment u tom trenutku naveo objavljivanje Niške deklaracije, gdje su javno saopšteni ratni ciljevi Srbije i gdje je, umjesto ujedinjenja Srba, istaknuto ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca.
"Sa objavljivanjem Niške deklaracije 7. decembra 1914. godine Vatikan je odmah stao protiv nas. Ceo katolički kler je ustao protiv nas. To je katastrofalna pogreška. Nijedna velika sila nije iznela svoje ratne ciljeve sve do poslednje godine rata. Nas je brzopletost koštala, jer smo protiv sebe dobili neprijatelja u jednom moćnom Vatikanu i katoličkom kleru širom sveta", smatra Živojinović.
On je rekao da Srbi treba da budu pošteni i da znaju da su velike sile već naredne 1915. godine Srbiji nudili "Veliku Srbiju", ali su regent Aleksandar, Nikola Pašić, radikali i svi protagonisti jugoslovenske ideje htjeli Jugoslaviju, a ne Veliku Srbiju.
"Nudili su nam Srem, Istočnu Slavoniju, čitavu BiH. Nudili su nam izlaz na more do Splita i crnogorske obale sa ostrvima, ali mi se stidimo toga da čujemo. To bi bila Velika Srbija, to bi bilo ujedinjenje srpskog naroda", kaže Živojinović.
On je naglasio da je jedina protiv ujedinjenja bila srpska vojska, srpska vrhovna komanda i časni oficiri poput Živojina Mišića. "Oni su znali šta seljak hoće, a šta neće. Oni su znali da seljak hoće da se bori za svoju zemlju, za svoju kuću, za svoju njivu i svoju porodicu", rekao je Živojinović.