Poštar Kit Mekvej, iz američkog grada Akrona, za svoje sugrađane je superheroj, jer je u svojoj dugoj poštarskoj karijeri isporučio na hiljade pisama i spasio tri života...
On naprosto ne može da odoli, a da nekome na spasi život ako je iole ugrožen.... Ne misli na sebe u tom momentu, važan je život ispred njega...
Prava zvijezda: Jednom je Mekvej završio poslijepodnevnu isporuku i uopšte nije pokazivao da mu se nešto neuobičajeno desilo toga dana. Ali pogled na njegovu uniformu, koja je bila sva krvava i svježa posjekotina na usni su govorili da to nije bio uobičajeni dan za Kita Mekveja.
Kada se vratio u Poštu, njegovi doživljaji su bili popraćeni znakom nevjerice:
"Da li ste čuli? Kit je danas opet spasio jedan život", rekao je jedan njegov kolega.
Tako prolaze dani u životu ovog skromnog poštara sa toniranom kožom i prodornim plavim očima koji ne može proći ulicom, a da mu neki od vozača ne zasvira i pozdravi ga sa velikim poštovanjem.
Ali, nekada jednostavno, pričaju mještani, ne može proći ulicom, a da ne spasi nečiji život.
"On je prava rok zvijezda za nas", objašnjava Tina Starosto, recepcioner u hotelu "Kings Apartments", u kojem stalno stoji obješen znak s natpisom "Kit - naš heroj".
Tokom mnogo godina rada pedesettrogodišnji Mekvej je spasio troje ljudi dok je raznosio poštu u Akronu, čime je zadobio reputaciju superheroja u ovoj maloj zajednici smještenoj u blizini jezera Kajuga. Nedavno je bacio svoju torbu s poštom i stručno reanimirao masažom srce besvjesnog čovjeka koji je ležao na ulici.
(Ne)običan poštar: Prije dvije godine spasio je djevojku koja se utapala u jezeru da bi gotovo prije 20 godina pomogao tinejdžeru da preživi nakon što je skočio s mosta u hladnu rijeku.
Tog zimskog dana Mekvej je prišao izbezumljenom tinejdžeru da ga zaustavi, ali ovaj ga nije poslušao i skočio je s mosta. Poštar je sišao do rijeke, na čijoj obali se pojavio momak i pružio mu prvu pomoć dok Hitna pomoć nije stigla.
Mekvej je postiđen što mu se poklanja tolika medijska pažnja i misli da je sasvim običan poštar. Njegovi poduhvati uglavnom počinju sa nečijim pozivom upomoć. Nedavno je jedan takav poziv došao iz džipa u kojem je sredovječni čovjek pokušavao da oživi svog prijatelja koji je pao u nesvijest.
"Kada sam im prišao, uspaničeni čovjek je rekao da mu prijatelj ne diše", objašnjava Mekvej i dodaje:
"Pomislio sam u sebi: Hajde da vidim šta se može učiniti. Ponekad jednostvano morate odmah reagovati".
Mekvej, koji je prošao trening za masiranje srca, ali ga nikada nije praktikovao na nekome, prvo je uradio kompresiju grudi dok je jedan slučajni prolaznik mjerio puls. Oživljavao ga je nekoliko minuta kada su se oko njih počeli okupljati znatiželjnici. Sekunde su se pretvorile u minute, ali Mekvej je znao da mora nastaviti s pružanjem prve pomoći dok ambulantna kola ne stignu.
Legenda: "Ubrzo, nakon nekoliko pokušaja oživljavanja, jedna žena je uzviknula: Imamo puls, imamo puls", sjeća se vremešni poštar.
Zaista, poslije nekoliko trenutaka čovjek je počeo disati. Hitna pomoć je došla po nesrećnog čovjeka, koji je želio ostati anoniman i uspio je preživjeti zahvaljujući Mekveju.
Njegov potez nije ostao neprimijećen i počela se rađati legenda o hrabrom poštaru.
"Njegov kolega je ušao u Poštu i nonšalantno rekao da je Kit upravo spasio još jedan život", objašnjavala njegova kolegica i prijateljica Memori Valentajn i dodala:
"Ustala sam i izašla vani i tada sam ga ugledala svog krvavog, s posjekotinom na usni. Izgledao je strašno. Pitala sam ga šta se desilo, ali on je samo slegnuo ramenima".
Ipak, davanje prve pomoći izgleda kao "dječja igra" s događajem koji se odvijao prije dvije godine na jezeru.
Tokom vrelog poslijepodneva Kit je raznosio poštu po kućama smještenim duž obale jezera, kada je začuo urlike i pozive za pomoć. Pozivi su dolazili od trinaestogodišnje djevojčice koja je mahala po površini vode na 20 metara udaljenosti od obale jezera. Onda je, na njegov užas, djevojčica nestala ispod površine.
"Vikao sam i govorio joj: Izdrži, izdrži, stižem'. Pokušavao sam da je podržim i ohrabrim da ostane iznad površine", sjeća se Kit tih trenutaka.
Spasi pa raznosi poštu: Zbacio je svoje teške smeđe čizme, bacio torbu i zaplivao prema djevojčici, dok su njena bejbisiterka i mlađa sestra izbezumljeno vrištale. Mekvej nije trenirani spasilac niti je posebno talentovan plivač.
Kada je stigao do djevojčice ona se uhvatila za njega i oboje su potonuli u dubinu.
"U tom trenutku pomislio sam da je situacija postala ozbiljna. Odlučio sam da je odvojim od sebe i da je što jače gurnem prema površini. Zatim sam krenuo za njom i ovaj put smo se uspjeli održati na površini", sjeća se hrabri poštar.
Ali, ovim proces spasavanja nije bio završen, pošto je djevojčica opet povukla Kita prema dnu, ali on je opet ponovio prethodni postupak. Naizmjenično uranjenje i izranjanje je trajalo nekoliko puta sve dok Mekvej nije osjetio dno pod svojim nogama.
"Nije to bilo spasavanje po pravilima, ali je bilo dovoljno da se djevojčica dokopa obale", kaže Mekvej.
Nakon što ju je predao ljekarima, poštar je iscijedio svoje mokre čarape, navukao čizme, stavio torbu na rame i nastavio raznositi poštu.
"Nastavio je da raznosi poštu potpuno mokar! Možete li vjerovati?", objašnjavaju oduševljeno poštarevi sugrađani.
Uopšte nije razmišljao da prestane raditi. Samo je nastavio da raznosi poštu. Mekvej je na ovo samo slegnuo ramenima i dodao da uopšte nije razmišljao da uzme slobodan dan. To mu nije padalo na pamet...