Dan Nade Golubović, predsjednice "Udruženih žena", velikim dijelom je podređen poslu kojim se trenutno bavi. Iako po struci specijalista medicinske biohemije, u toku posljednjih 12 godina, koliko postoje "Udružene žene", a čija je i jedna od osnivačica, Golubovićeva je pokazala da je istinski borac za ženska prava.
Navika da sve dobro organizuje i planira omogućuje joj da nađe vremena i za druženja s porodicom i prijateljima, ali i za plivanje i šetanje, bez kojih teško da joj može proći jedan dan.
S obzirom na to da je ranoranilac, njen radni dan počinje obično između pola šest i šest ujutro. Prije jutarnje kafe obavezno odlazi na plivanje ili u šetnju.
"Moj svaki dan je isplaniran. Dva do tri puta nedjeljno idem na bazen u Šeher, plivam pola sata, a zatim se vratim do osam sati i pijem prvu kafu sa suprugom. U dane kada ne idem na bazen prošetam jedan krug do parka 'Mladen Stojanović'. Ujutro često napravim i prve pripreme za ručak", priča Golubovićeva.
Zatim slijedi odlazak u "Udružene žene", gdje sa saradnicama obavezno prvo popije zeleni čaj.
U koštac s problemima
"Zajedno sa saradnicima u toku dana obavim puno poslova koji se tiču našeg udruženja, bilo da se radi o pomoći žrtvama porodičnog nasilja, o osmišljavanju aktivnosti koje ćemo imati ili o susretima s institucijama gdje želimo da pomognemo žrtvama porodičnog nasilja", objašnjava.
Jedno vrijeme Golubovićeva je radila paralelno u Zavodu za nuklearnu medicinu i u ovoj nevladinoj organizaciji i u tom periodu, priznaje, bilo joj je mnogo teže obavljati sve obaveze koje su stajale ispred nje. Međutim, kada je prije četiri godine otišla u penziju, svoju energiju posvetila je radu u "Udruženim ženama".
Golubovićeva je osvojila nagradu "Žene 21", za ženu godine iz naučne oblasti. Njen aktivizam u "Udruženim ženama", tvrdi, nastao je sasvim slučajno.
"Do prije rata u BiH živjela sam život jedne obične žene koja je zaposlena i koja nije mnogo razmišljala o tome da li neko drugi ima ili nema probleme. Međutim, kako smo odmah poslije rata formirali naše udruženje i pokušali da pomognemo kako ženama u gradu tako i ženama na selu tada smo uvidjele da postoji mnogo različitih i specifičnih problema. Većina od nas pojma nije imala koliko je razvijeno porodično nasilje", priča Golubovićeva, dodajući da su radeći sa ženama koje su žrtve porodičnog nasilja iz Udruženja shvatili da se moraju uhvatiti u koštac i sa mnogim drugim aktivnostima.
"Jedna od tih aktivnosti su i jačanje žena u politici, jer su nam žene iz politike vrlo značajne kao podrška u mijenjanju zakona koje bi se prilagodile ženama. Zatim smo uvidjele da ni te žene koje su u politici isto tako na neki način nisu u potpunosti ravnopravne sa muškarcima, jer su muškarci i dalje dominantni u svim segmentima društva. Zbog toga sam, u pravom smislu riječi, postala borac za ženska prava i mislim da sam više prepoznatljiva po tom svom poslu, nego po poslu koji sam radila kao specijalistkinja medicinske biohemije dugi niz godina", kaže Golubovićeva.
Od SOS linije do sigurne kuće
Ističe da su članice "Udruženih žena" dobrim dijelom uspjele skinuti veo stereotipa koje su godinama nosile žene u RS i tako ih vratiti u svijet koje zaslužuju - bez nasilja, sa pravima da budu ono što žele, mogućnošću da parcipiraju i kažu ne.
A, da su sve to uspjele uraditi iz dva-tri papirima prenatrpana sobička, jasno je tek kad ih posjetite u njihovoj kancelariji u Banjaluci. Naime, na nekoliko desetina kvadratnih metara odvijaju se brojne djelatnosti, od SOS linije za žene i djecu, žrtve porodičnog nasilja, besplatne pravne pomoći, zastupanja na sudu, psiho-socijalne pomoći traumatiziranim ženama...
"Do sada smo pomogle velikom broju žena žrtava nasilja ili nekog oblika diskriminacije i veoma smo ponosne zbog toga", navodi Golubovićeva i dodaje da su uspjele uticati i na izmjenu Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
"Imali smo jedan ciklus emisija u kojima smo govorili sa predstavnicima javnih institucija o primjeni zakona o ravnopravnosti polova. To smo u principu radili kroz medije i na javnim servisima smo imali emisije. Jedna od prvih emisija koje smo imali, a koju smatramo značajnim uspjehom, bila je emisija kada je gostovao tada novi ministar zdravlja Ranko Škrbić i kada smo mu skrenuli pažnju na to da se krši ustavno pravo žena na besplatni porođaj. Ministar nije bio upoznat s tim, međutim saslušao nas je, lobirao i od tada u RS imamo besplatan porođaj", kaže Golubovićeva.
Direktan uspjeh "Udruženih žena" je, tvrdi, što danas zdravstveni sistem plaća jednu vantjelesnu oplodnju, koja je inače veomna skupa, kao i uvođenje u primarnu zdravsvenu zaštitu besplatnih pregleda mamografijom i papa testom...
Zahvaljujući višegodišnjim naporima ženskih nevladinih organizacija, nasilje u porodici je 2000. godine u RS zavedeno kao krivično djelo.
Jedna od posljednjih zasluga ove nevladine organizacije je otvaranje Sigurne kuće u Banjaluci, 2007. godine.
Iako, kako kaže, to smatra direktnim uspjehom "Udruženih žena", navodi da bez pomoći i razumijevanja Vlade i ministra sve to ne bi uspjeli ostvariti.
Pobornica zdrave hrane
A, da su nadležni prepoznali rad i rezultate "Udruženih žena" pokazuje i podatak da su upravo one jedne od dobitnica nagrade "Plaketa grada Banjaluka", koja im je uručena 2004. godine, a koju grad svake godine uručuje najzaslužnijim građanima i organizacijama.
U Udruženju Golubovićeva uglavnom boravi do tri sata, a onda odlazi kući i na brzinu završava ručak.
"Mi u našem udruženju radimo od osam do četiri, međutim, moram reći da su me mlađe koleginice poštedjele, pa nisam svaki dan ovdje do četiri sata. S obzirom na to da često subotom i nedjeljom idem na putovanja, svoje radno vrijeme nadoknadim na taj način", kaže Golubovićeva, dodajući da "Udružene žene" obilaze čitavu BiH, gdje sa ženama iz političkih stranaka, realizuju razne aktivnosti u cilju jačanja civilnog društva.
Golubovićeva spada u žene koje vole kuvati, a u kuhanji, otkriva, voli da eksperimentiše. Pobornik je zdrave hrane i zdravog načina života.
"Volim ribu, povrće i voće. Inače, moj jelovnik je takav da već godinama doručkujem voće, ručam najčešće povrće i ribu. Nisam preveliki ljubitelj mesa i ne volim previše suhomesnate proizvode", priča Golubovićeva.
Kada god je moguće nastoji da ruča sa sinovima i mužem. Nakon ručka slijedi kraći odmor, najčešće uz čitanje, a zatim i obavezna popodnevna šetnja. Navodi da je upravo šetnja i čitanje knjiga najviše opuštaju.
"Čitam sve ono što mi se svidi. Ipak, moji omiljeni pisci su klasični pisci, izdvojila bih Andrića, Krležu, a vrlo često čitam Dostojevskog, zatim Perla Baka, a jedna od posljednjih knjiga koju sam pročitala je Bronhildova 'Vlast'. Inače ovog pisca volim čitati jer divno opisuje ljudske prirode", kaže Golubovićeva. Vremena nađe i za druženja s prijateljima.
Omiljene boje smeđa i zelena
"Imam različit krug prijatelja. Tu je društvo mojih prijatelja iz mladosti s kojima se družim i s kojima izlazim, zatim bračna prijateljstva s kojima suprug i ja izlazimo i družimo se po kućama. Imamo bračni par s kojim idemo svake nedjelje na Šehitluke... Često se družim i sa svojom dobrom kolegicom Nadom Tešanović, potpredsjednicom Narodne skupštine RS, ali naše druženje nema nikakve veze s politikom. Moja dobra prijateljica je i Lidija Živanović, predsjednica Helsinškog parlamenta građana, kao i sve članice 'Udruženih žena', s kojima takođe imam posebna druženja. Godinama sam radila u Zavodu za nuklearnu medicinu, odakle imam veoma drage prijateljice s kojima sam u kontaktu i s kojima se družim", navodi Golubovićeva.
Osim što svakodnevno prošeta do parka "Mladen Stojanović", svake nedjelje, u slučaju da nema obaveza, ide na Šehitluke, a dio svog godišnjeg odmora provodi na nekoj od planina.
"Volim otići s prijateljima na Zlatibor, a ljeti sa suprugom idem na vikendicu, koju imamo u Driniću pored Bosanskog Petrovca", priča Golubovićeva.
Što se tiče stila oblačenja preferira sportsku garderobu i priznaje da nema baš određenu trgovinu gdje kupuje odjeću.
"Volim klasične modele i najčešće sam, zbog praktičnosti i jednostavnosti, obučena u hlače i odijelo. Ne mogu da kažem da imam određeni butik ili trgovinu gdje kupujem, jednostavno hodam i kada nešto vidim da mi se svidi to kupim", kaže Golubovićeva, dodajući da ne spada u žene koje kupuju velike količine garderobe.
Njene omiljene boje su smeđa i zelena, međutim, kako kaže, često oblači boju garderobe u skladu sa godišnjim dobima.
Kao i većina žena, voli da joj je uredna kosa, zbog čega redovno posjećuje frizerski salon "Elegans".
Pas Gas kao član porodice
Golubovićeva je veliki ljubitelj životinja i, kako kaže, njena porodica uvijek je imala kućne ljubimce.
"Najduže od svih imamo psa, američkog stafordskog terijera, koji se zove Gas, a koji je kod nas više od deset godina. Nažalost, on se danas zbog starosti i bolesti teško kreće, zbog čega nam mnogi savjetuju da bismo ga trebali uspavati. Mi to naravno nećemo uraditi, jer ga smatramo svojim bliskim članom porodice, a pošto smo i ja i muž, koji je profesor na Medicinskom fakultetu, po profesiji zdravstveni radnici, apsolutno smo protiv autanazije, osim ako je ona dobrovoljna", priča Golubovićeva, koja svog ljubimca i dalje svakodnevno izvodi u šetnju.
S obzirom na to da Gas teško hoda, šetnja se, kaže, uglavnom svodi po dvorištu ili oko zgrade.
U večernjim časovima Golubovićeva na televiziji voli pogledati dnevnik, zabavne emisije, kao i dobar film.
"Volim da pogledam dnevnik i tu imam apsolutni raspored kako ih gledam.
Dnevnik uglavnom gledam kako bih se informisala o dnevnopolitičkim događajima i to prvenstveno u kontekstu toga da vidim kakav je položaj žena u našem društvu. Imam apsolutni raspored kako ih gledam, tako da u 19 časova gledam dnevnik na BHRT, dok u 19.30 gledam na RT RS", navodi Golubovićeva, dodajući da od filmova uglavnom gleda stare i ljubavne filmove, dok ne gleda filmove nasilničkog sadržaja.
S obzirom na to da je ranoranilac, svoj dan nastoji da završi oko 22.30.