Majka Darinka je razlog zašto je Blagoje Mićić ostao u Bijeljini i ćutke, u velikoj neimaštini, sastavlja kraj s krajem, svijećom gasi večeri bez zvijezda, krpi dane kao oronule crepove na krovu, a posao ne može da traži jer ga je bolesna majka "vezala" za trošnu kuću.
Blagoje nije jedini koji živi u neimaštini, njegova priča nije usamljena, daleko od toga, ali jedan je od rijetkih koji je napustio lagodan život u inostranstvu i vratio se u rodni kraj kako bi bio uz roditelje, u kući istrošenoj ratom i neimaštinom.
Mićić je jedan period prije rata bio je u Austriji, vrijedno radio i uživao u mladosti bez egzistencijalnih problema. U Mjesnoj zajednici Novi su živjeli njegovi roditelji i sestra, koja se u međuvremenu udala i odselila.
Roditelji su se razboljeli, Blagoje se vratio da im se nađe pri ruci. U međuvremenu je počeo i rat i on ostaje u rodnoj kući. Prethodno zarađeni novac, zbog novonastale situacije, potrošio je i brže od očekivanog. Blagojev otac je ubrzo umro, a majka Darinka je zbog bolesti ostala nepokretna.
Trošna kuća, bez elementarnih uslova za život, nepokretna majka i egzistencijalni problemi postaju njegova svakodnevica i tako već više od 10 godina. Ponos mu nije dozvoljavao da se bilo kome obrati za pomoć, a raditi nije mogao jer se zbog nepokretne majke nije mogao udaljavati od kuće. Kuvao je, sanirao ruiniranu kuću, kupao i češljao nepokretnu majku, a i danas se slika brige može zateći u kućici Mićića.
Jedina promjena je što su ga prijatelji i komšije ubijedili da slučaj prijavi Centru za socijalni rad kako bi dobio bar primanja za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 60 KM. Kompletna situacija ga je, kako su ispričale komšije, od nekada veselog mladića pretvorila u povučenu osobu koja se sklanja od svih. Nerado priča, jer kaže, "nema šta reći, život je nula".
"Radio sam, dobro zarađivao. Mogao sam imati sve, a evo u kakvoj sam situaciji. Vrlo često sam razmišljao da završim ovu agoniju, a šta ću s majkom", glasno razmišlja Blagoje Mićić.
S obzirom na to da je trošna kućica sa samo jednom prostorijom sve više propadala, komšije su se organizovale i pokrenule akciju kako bi se nešto pomjerilo s mrtve tačke.
"Prije dva do tri mjeseca smo podnijeli zahtjev opštini Bijeljina. Načelnik Mićo Mićić me je primio i ispričao sam mu o čemu se radi. Otišao je na lice mjesta i kada je sagledao situaciju, odmah je učinio sve da bude pokrenuta akcija da se izgradi uslovna kuća. U staru kućicu, dimenzija tri sa tri, uveli smo struju kako bi bar imali svjetlo", rekao je Pero Spasojević, predsjednik MZ Novi.
On ističe da su svi mještani spremno prihvatili da pomognu Blagoju i njegovoj majci. Neko je našao nešto para za crne dane, neko ponudio snagu, a neko dobru volju i želju da se preokrene teška situacija koja se nadvila nad dom Mićićevih. Kako pričaju ponosne komšije, nova kuća je već u fazi pokrivanja.
"Blagoje je vrijedan čovjek, ali zbog specifičnosti situacije ne može da živi boljim životom. Pokušavamo da mu bar malo olakšamo muke i da ima pristojan krov nad glavom i kupatilo koje im je neophodno", rekao je načelnik opštine Mićo Mićić i najavio da će novi dom biti useljiv do zime.
Opština je za izgradnju kuće, koja će koštati oko 25.000 KM, interventno izdvojila 10.000 KM. Mještani Novog su se takođe udružili i svesrdno pomažu novcem, radom, građevinskim materijalom i hranom, kako bi Blagoju i njegovoj majci, sedamdesetogodišnjoj Darinki, olakšali život koji je nepojmljiv u 21. vijeku.