Iako je diplomirani pravnik, taj posao nije bio njegovo životno opredjeljenje već briga o životinjama, pa već 24 godine radi u zoološkom vrtu Pionirske doline u Sarajevu.
Mnogi su se prestravili kada su čuli da u svojoj kancelariji čuva i brine o zmiji udavu dok joj ne sagrade terarij.
Upravnik Pionirske doline Esad Tajić tvrdi da svojim saradnicima nikada ne bi oprostio kada bi zaboravili nahraniti jednu od životinja i donijeti joj pitke vode. Najbolja relaksacija, a i lijek mu je "džogiranje" po 8,5 hektara površine zoo-vrta zahvaljujući čemu je izgubio gotovo 40 kilograma koji su mu stvarali zdravstvene probleme.
"Moje radno vrijeme počinje u osam sati, ali na kapiji Pionirske sam već u 7.15 i prvo mi je da svratim do stražarske službe i informišem se kako je protekla noć, da li imamo prinovu, je li sve kako treba. Ipak se svaki put moram sam uvjeriti da je sve uredu, pa prije početka radnog vremena obiđem sve nastambe. Nakon toga popijem kafu s radnim kolegama uz dogovaranje obaveza za taj dan", priča Esad Tajić.
Kaže da je kroz dugogodšnji rad sa životinjama saznao mnoge korisne stvari. "Životinja kada vas gleda veselim očima i obraduje vam se, tu nema foliranja, ona tako i misli. Kod čovjeka to nije tako i nikada ne znate da li njegovo ponašanje odgovara osjećanjima. Odmalena sam volio životinje i sanjao da moj posao bude vezan za njih i eto želja mi se ispunila. Ja sam zaista sretan čovjek, jer volim ono što radim", objašnjava upravnik Pionirske doline u Sarajevu.
Tuga zbog životinja koje su uginule od gladi
Ispričao nam je i detalje iz svoga posla koji su ga veoma potresli.
"Prije rata smo u Pionirskoj imali više od 150 životinjskih vrsta, a sada ih je samo 50. Došao je nesretni rat i ovaj prostor je bio linja zagraničenja. Sve životinje su bukvalno ostale zatočene u zoo-vrtu. Bezbroj puta smo pokušavali da ih izmjestimo, ali uvijek bi nas dočekale granate i snajperski meci sa okolnih brda. Ni tadašnji UNPROFOR nije mogao prići. Od svih životinja najviše je patio lavm čija tužna rika se čula više dana", prisjeća se Tajić.
Životinje koje nisu ubijene gelerima granate i snajperom, dodaje, uginule su od gladi.
"Po potpisivanju Dejtonskog sporazuma ušli smo u Pionirsku i u svakoj nastambi našli skelete životinja. Prizor je bio strašan", ističe Tajić.
Kaže kako se sada trude da zoo-vrt u Pionirskoj dolini ponovo postane jedan od najljepših i najatraktivnijih na ovim prostorima.
Kad su zmije obični kućni ljubimci
"Nikada me nijedna životinja nije ujela jer poštujem njihova pravila i raspoloženje. Ima dosta životinjskih vrsta koje ne vole da ih se uznemirava kada jedu. Čovjek kada radi s njima zna kad može da ih mazi. Lisica, recimo, kada jede ide u jazbinu i spava. Kada je gladna, umiljata je. Zmiji kada je gladna ne prilazi, jer u tebi vidi samo plijen, a kada se najede nema problema", naglašava Tajić.
Tvrdi da se sa zmijom, kada je sita, može igrati kao i sa drugim kućnim ljubimcima.
"Svaku životinju volim, ali sada mi je najdraža zmija. Sa iguanama takođe provodim dosta vremena, liscom Liskom, a posebno su mi drage naše patke, guske tuluške za koje kažu da su bolji čuvari od pasa", priča Tajić.
Tokom dugodišnjeg rada sa životinjama primijetio je da one promijene ponašanje pred određene vremenske ili druge promjene.
Izgubio 40 kilograma zbog "džogiranja"
"Radili smo mnoge analize i ustanovili da se paunovi više oglašavaju pred kišu, a pred pomračenje sunca životinje su bile veoma uznemirene. Životinje osjete i da li im prilazite sa dobrom ili lošom namjerom. Obišao sam mnoge evropske zoo-vrtove i od životinja me najviše fasciniraju morski lavovi. Izgledaju ogromni i od njihovih krikova vam se sledi krv u žilama, a zapravo su prave maze i bezopasni su", uvjerava nas upravnik Pionirske doline.
Na pitanje kako provodi slobodno vrijeme, odgovara tvrdnjom da ga i nema mnogo.
"Gotovo svaki dan 'džogiram' po krugu Pionirske doline, koji se sastoji u obilasku svih nastambi. Imao sam 167 kilograma i zahvaljujući tom 'džogiranju' sada imam 128 kilograma. Nekada odem s porodicom do Vrela Bosne, ali ovdje je meni najveći odmor. Ritual je da, kada dođem kući, detaljno pročitam nekoliko dnevnih novina, jer ujutro stignem samo da ih prelistam. Nisam od onih koji sami sebi pripremaju hranu, volim da mi supruga skuha", priznaje Esad Tajić.
Ljubitelj je bosanske kuhinje, ali i morskih plodova. Voli zapjevati uz narodnu muziku, sevdalinku.
Lakše raditi sa životinjama nego s ljudima
"Kada čujem zvuk harmonike srce mi zaigra. Nije meni strana ni klasična muzika i tehno, ali sevdah je na prvom mjestu", dodaje Tajić dok se spremao da sa nama obiđe nastambe sa životinjama i pozdravi svoje ljubimce.
Najprije je tepao svojim ljubimicama patkama i guskama, na što su one odgovorile graktanjem i krenule mu u susret.
"One najviše vole da se počaste maslačkom. Imamo i Pašu Labuda kojeg nikada ne zaboravim da pozdravim", govori nam Tajić, a potom odlazimo do medvjeda.
"Medvjedica Sanja, koja je u zoo-vrt dopremljena sa mladunčetom, naučila je da zamoli za hranu sklapajući šape. A obraduje mi se i naš mrki medvjed, koji je dugogodišnji stanovnik vrta", kaže Tajić dok medvjedima daje jabuke.
"Stotinu odsto je lakše raditi sa životinjama nego s ljudima", tvrdi, dodajući da je bilo mnogo zanimljivih dogodovština na poslu.
Guska i noj kažnjavaju one koji im se zamjere
"Prije rata imali smo kod jezerceta gusku tulušku koja je tek dobila mlade i svako jutro je imala običaj da ih uvede u jezero. Jednog jutra sam je nabrzao da ih odvede i od tada je prošlo nekih 20 dana. Odem kao i obično u obilazak i dok sam prolazio stazom pored jezera, odjednom me nešto udari u leđa. Od siline udara sam pao. Sav isprepadan se okrenem, kad ta guska stoji i gleda me. Kao da je htjela da kaže 'ovo ti je za ono što si me ono jutro požurio sa mladuncima'. Morala mi je to vratiti, živa istina", smije se Tajić.
Da bi nam dokazao da životinje pamte one koji im se zamjere, naveo nam je i jedan primjer s nojem.
"Imali smo jednog noja koji je bio donacija zoo-vrta iz Zagreba. Bio je mužjak, agresivan i prilikom transporta jedan hranilac ga je malo pogurao letvom. Noj ga je tada zamrzio. Ne znajući da ga je noj 'snimio' za sva vremena, taj čovjek je ušao da ga nahrani i onda je nastala strka. Jedva mu je umakao", dodaje upravnik Pionirske doline Esad Tajić.
Želja posjeta zoo-vrtovima u Japanu i Kini
Kaže da su prije rata u zoo-vrtu imali lame što pljuju kada ih neko naljuti.
"Dok pasu travu, one jedan dio smjese gomilaju u ustima i to koriste da nekog pljunu kada ih naljuti. Bilo je pljuvanja posjetilaca. Poslije rata smo opet nabavili lame, ali ne tu vrstu, već one koje ne pljuju. Nenaviknuti na životinje, naši ljudi su poslije rata bili više nego znatiželjni, pa bi bilo više popljuvanih", ističe Tajić.
Velika želja mu je da posjeti zoološke vrtove u Kini i Japanu. Razgovarao je s ljudima koji su tamo bili i vratili se s puno zanimljivih utisaka.
"Kažu da je ambijent u takvim zoo-vrtovima kao i prirodna staništa životinja. Tamo gdje treba, grade i umjetne stijene", naglašava Tajić.
Svojim kolegama oprašta sve, osim zanemarivanja životinja.
"One su zatvorene i nemaju mogućnosti da se snađu i nabave hranu, zato mi moramo to da im obezbijedimo. Tu nema praštanja", dodao je Esad Tajić, upravnik Pionirske doline u Sarajevu.