Nedorečenost zakona u oblasti zdravstva u FBiH, po kojima ljekari uz stalni posao u javnoj zdravstvenoj ustanovi mogu raditi i u privatnoj praksi, kriva je za brojne zloupotrebe i manipulacije zbog kojih uglavnom trpe građani.
S ovom ocjenom iz Inspektorata Sanitarno-zdravstveno-farmaceutske inspekcije pri Federalnoj upravi za inspekcijske poslove slaže se i federalni ministar zdravlja Safet Omerović. No, on tvrdi da će predstojećim reformama, posebno novim zakonom o zdravstvenoj zaštiti, biti unaprijeđeno stanje u ovoj oblasti. Nije precizirao kada jer, kako kaže, za sve je potrebna saglasnost svih deset kantona u FBiH.
"Zakon o zdravstvenoj zaštiti i Zakon o zdravstvenom osiguranju ne prave razliku između privatnog i javnog sektora. Međutim, zbog nepreciznog zakonskog regulisanja ove materije ostalo je više neriješenih statusnih pitanja koja su omogućila veliki broj zloupotreba, a istodobno izazvala nezadovoljstvo i pacijenata i zdravstvenih radnika", priznaje Omerović.
Navodi da se, po aktuelnim zakonima, privatne zdravstvene ustanove registriraju za obavljanje jedne ili više medicinskih djelatnosti, a pružaju desetine raznih zdravstvenih usluga. Dešava se, kaže ministar Omerović, i da jedan ili dva liječnika registriraju privatnu ustanovu, a za pružanje usluga angažiraju uposlenike iz javnih ustanova i taj njihov angažman se tretira kao dopunski rad.
Za promjene potrebna saglasnost kantona
Ministar Omerović upozorava da je upravo ovaj dopunski rad definisan kao jedan od razloga korupcije u sektoru zdravstva, odnosno svjesnog i nezakonitog usmjeravanja pacijenata iz javnog u privatni sektor.
"Ovo utiče na pružanje manje kvalitetne zdravstvene usluge u javnom sektoru, na duže čekanje pacijenata na preglede kao i na dodatna izdvajanja iz džepa", konstatuje Safet Omerović, federalni ministar zdravstva.
Svjestan je da se u pojedinim kantonima postojeći zakoni iz oblasti zdravstva ne primjenjuju u potpunosti i naglašava da Federacija BiH nema zakonskih mehanizama kojim bi omogućila njihovo dosljedno provođenje.
"Ovo ministarstvo je pristupilo izradi novog zakona o zdravstvenoj zaštiti. Ne možemo precizirati vrijeme koje je potrebno za provođenje reformi i donošenje odgovarajućih propisa koji bi unaprijedili stanje, iz prostog razloga što je za sve to potrebna saglasnost svakog kantona", rekao je Omerović.
U Republici Srpskoj početkom ove godine donesen je Zakon o ukidanju dvojne prakse, ali u smislu da ljekari mogu raditi privatno ako za to dobiju saglasnost matične ustanove. Isti propisi u Federaciji BiH na snazi su još od 1997. godine.
Rad privatno po odobrenju direktora
U Inspektoratu Sanitarno-zdravstveno-farmaceutske inspekcije Federalne uprave za inspekcijske poslove kažu da im nedorečenost i starost zakona vežu ruke, ali i nekooperativnost građana.
"Kazne za nepravilnosti u zdravstvu su od 500 do 2.000 KM, a mi kada na terenu utvrdimo nepravilnosti možemo naplatiti samo najnižu. To u privatnoj ordinaciji mogu 'namiriti' sa dva urađena snimka na CT aparatu. Za odgovorno lice kazna je od 250 do 500 KM. Ako se utvrdi da zaposlenik nema stručni ispit kazna je 300 KM, a polaganje tog ispita košta 400 KM", objašnjava Adi Gujić, iz Inspektorata Sanitarno-zdravstveno-farmaceutske inspekcije Federalne uprave za inspekcijske poslove.
Napominje da, prema aktuelnim zakonima, ljekari mogu raditi i privatno ako im to odobri direktor javne ustanove u kojoj rade, a potvrde resorni ministri.
"Tako u Tuzli imamo slučaj da direktor Kliničkog centra Tuzla ne dozvoljava svojim ljekarima da rade privatno, dok direktor Doma zdravlja to odobrava svojim radnicima pa su ti doktori do 14 sati na poslu, a poslije u svojoj ili tuđoj ordinaciji", ističe Gujić.
Inspektorima ruke vežu zakoni i nesaradnja
Govoreći o zloupotrebama kad ljekari iz javnih ustanova pacijente preusmjeravaju u privatne ordinacije, Gujić kaže da im je tu potrebna pomoć pacijenata.
"Treba to dokazati, a ljudi uglavnom ne bi da se miješaju. Kada smo po dojavama građana bili spremni da, u saradnji s policijom i s obilježenim novčanicama, dokažemo da pojedini ljekari uzimaju mito, traže novac, pacijenti bi odustajali s obrazloženjem: 'Valja meni opet doktoru'", priča Adi Gujić.
Naglašava da se zakoni moraju mijenjati, ali i svijest građana.
"Problem je i nedostatak kantonalnih zdravstvenih inspektora. Zapravo, postoje samo u Sarajevu. Ali ima još jedan apsurd, a to je da ukoliko federalni inspektor želi provesti svoju kontrolu, to može učiniti samo u prisustvu kantonalnog inspektora", dodao je inspektor Adi Gujić iz Sanitarno-zdravstveno-farmaceutske inspekcije Federalne uprave za inspekcijske poslove.
Bećir Heljić, predsjednik Ljekarske komore Kantona Sarajevo, smatra da je nemoralno i diskreditirajuće kad ljekar iz ličnih interesa upućuje pacijente iz javne u privatnu ljekarsku ordinaciju.
Ljekarima dati "adekvatne plate"
"Tome se, ako se dokaže, mora stati u kraj. Jesam za odvajanje privatne i javne ljekarske prakse, da onaj ko radi privatno ne može raditi i u domu zdravlja ili bolnici. To se može riješiti ako se ljekarima u javnom zdravstvu daju adekvatne plate. Takođe, ne može privatnik radnim danima liječiti pacijente i za to uzeti veliki novac, a preko vikenda otići na more i pustiti pacijenta da se snalazi. Moraju imati i tu vrstu odgovornosti", kategoričan je Heljić.
Sarajka Azra Mešić nema ništa protiv rada ljekara koji rade i privatno sve dok to ne utiče na kvalitet liječenja.
"Očito je da pojedini to koriste, pa se koriste raznim metodama da bi u privatnim ordinacijama imali pacijente. Jedan od načina je da vas za ultrazvuk umjesto za nekoliko dana naruče za tri mjeseca, pa vam ne preostaje ništa drugo nego ići privatniku", dodala je Mešićeva.