BIJELJINA - Nešto nam kaže da je moj brat živ sve ovo vrijeme, rekao nam je Zoran Manigoda iz Bijeljine, koji i putem Facebooka traži brata za kojega porodica i on smatraju da je među živima, a koga su ljekari po rođenju 1973. godine proglasili mrtvim.
"Moja majka nikada nije upalila svijeću tom svom djetetu koje je nosila u utrobi devet mjeseci. To mnogo govori, morala je nešto osjećati. Što se mene tiče, ja isto imam neki osjećaj u sebi da moj brat može biti živ, zbog toga sve ovo i radim oko potrage", rekao nam je Zoran.
Dramatična priča počinje 1973. godine kada je tada mladi bračni par Manigoda iz zaseoka kod Jablanice očekivao prvo dijete. Poslije porođaja koji je obavljen u Mostaru majci i ocu je saopšteno da je dijete preminulo, a konkretan razlog smrti nisu dobili, kao ni priliku da vide dijete. Godinama kasnije se javila sumnja u porodici da im je dijete oteto ili prodato.
"Majka je imala urednu trudnoću, redovno išla na preglede, sve je bilo savršeno. Ali je ujedno i bila idealan kandidat da joj se otme dijete. Mlada, sa sela, ne pretjerano obrazovana i još sama došla na porođaj. Moji roditelji tada nisu ni čuli, a ni mogli vjerovati da bi njima neko mogao oteti bebu na taj način. To je bio takav sistem, doktor ti nešto kaže, a ti mu vjeruješ", kaže Manigoda.
Prema njegovim riječima, roditeljima tada niko od ljekara nije htio da pokaže tijelo sina, pravdajući to potresnom situacijom.
"Nisu im ni rekli zašto je dijete umrlo, šta se dogodilo. Imam mnogo razloga da smatram da je to bila jedna dobro uigrana mašinerija", kaže on.
Dodaje da je njegova majka poslije toga normalno i bez ikakvih poteškoća rodila dvoje djece, njega i sestru.
Zoran Manigoda je sa porodicom prvi put prije četiri godine otišao u Mostar u nadi da će naći neki trag u potrazi za bratom.
"Obišli smo bolnicu u Mostaru, mrtvačnicu i arhivu i nismo mogli naći niti jedan dokument. Jedino što smo uspjeli dobiti je majčin otpusni list iz bolnice gdje uopšte ne piše zašto je ona bila u bolnici. To mi je samo još više probudilo sumnju", kaže Manigoda.
Doktor i babica koji su obavili porođaj u međuvremenu su preminuli.
"Nelogično je da nema nikakvih podataka o djetetu, da li je mrtvo ili živo, gdje je sahranjeno? Koliko je živjelo, pola minuta, minut ili je mrtvo rođeno? Pa i da su bebe koje su odmah po porođaju umirale bacali u kontejner, mora postojati neki dokument i za to", pita Zoran Manigoda.
Na potragu su ga ponukali slučajevi otimanja djece iz regiona čije se priče poklapaju sa onom koju su njegovi roditelji preživjeli.
"Možda taj čovjek, moj brat, negdje živi i vidi me, zato je moje da ga tražim", rekao je Zoran.