"Prvo pravilo u mirovnim misijama je ne izlagati se opasnosti bez potrebe. Prilikom jednog od brojnih protesta, kada su htjeli da ubiju čovjeka koji je izbo nožem baku i dvoje djece, nisam mogao da gledam, ušli smo u razjarenu masu od oko 500 ljudi koja nas je sjurila u mali prostor, ali smo se uspjeli izvući. Pokušao sam svojim tijelom da zaštitim tog čovjeka, ali, nažalost, on je izdahnuo bukvalno ispod mojih nogu. Rulja je htjela da ga zapali, jer im je to ritual, međutim, stiglo je pojačanje i masa je umirena", započinje svoju ispovijest za "Nezavisne" novine, Zoran Ćetković, policajac Kriminalističke policije CJB Banjaluka i član mirovne misije UN-a u Liberiji.
On kaže da je učešće u mirovnoj misiji za njega jedno veliko iskustvo koje treba doživjeti, jer se nešto takvo ne može naučiti nigdje, a tek kada ode tamo, čovjek shvati šta je to i kako u stvarnosti izgleda.
"U mirovnim misijama UN-a sam proveo ukupno šest godina i četiri mjeseca i mislim da sam jedini mirotvorac u svijetu koji je u jednom komadu proveo više od dvije godine u misiji, što je maksimum, jer je sve vrijeme preko dvije godine izuzetak. U Istočnom Timoru sam bio od 2002. do 2005. godine, a u Liberiji od 2007. do 1. jula ove godine", priča Ćetković.
U misiji je postigao izuzetne rezultate u smislu pozicije koju je imao, te ugleda i kvaliteta posla koji je uradio, zbog čega se tako dugo i zadržao.
"Bio sam policajac koji je držao najvišu moguću poziciju, koju može dostići pripadnik obične policije u mirovnoj misiji, a to je koordinator za operacije", nastavlja Ćetković.
Prema njegovim riječima, Liberija je u odnosu na naše prostore, drugačija po svemu, od kulture, ljudi, načina života, običaja, prirode, klime i ostalog, a on je bio smješten u glavnom gradu Liberije Monroviji i to u Glavnom štabu UN-a.
"Pošto se svaka misija razlikuje, u ovoj smo bili savjetnici lokalne policije pa smo pokušali da od njih napravimo modernu policiju, koja bi bila u skladu s međunarodnim standardima. Ipak, teško je promijeniti njihov mentalitet, jer vjeruju da mnogo znaju i teško prihvataju nove ideje i savjete, a posebno vjeruju u crnu magiju, za koju kažu da je uzrok mnogih stvari. U slučaju da neko, za vrijeme protesta, bude ugušen u toj masi, oni smatraju da je to isključivo zbog crne ili vudu magije", kaže bh. mirotvorac.
Narod u Liberiji pod crnom magijom podrazumijeva i neke nesretne slučajeve, kao što je utapanje, pa čak i prirodnu smrt.
U tom slučaju, odmah smatraju da je takvog nesretnika neki komšija ili vrač začarao nekom magijom i onda dovedu vrača iz drugog mjesta da prepozna počinioca i njegova izjava se smatra kao utvrđena činjenica.
Tradicionalna vjerovanja su duboko ukorijenjena u Liberiji, a prema jednom od njih praksa je sakaćenje polnih organa, tako da se obrezivanje dječaka vrši kada imaju oko deset godina. To tradicionalno sakaćenje Liberijci vrše prisilno, otimajući djecu od roditelja, a vraćaju ih nakon rituala.
Ćetković kaže da je za vrijeme misije bilo pregršt teških i rizičnih situacija, koje su se najčešće događale u slučajevima kada su, na primjer, lokalni izbori, protesti građana, razni skupovi organizacija ili plemenskih starješina, koji su tamo veoma česti.
Priča da su ljudi u Liberiji vrlo nepredvidivi i da je teško kontrolisati čitavu masu za vrijeme takvih događaja, dok je lokalna policija nemoćna da je smiruje.
"Česti su bili slučajevi kada smo od razjarene mase štitili ljude čak i svojim tijelima. Jednom prilikom su bili protesti demobilisanih boraca koji su tražili da im se isplate naknade. Došli smo da smirimo masu, a oni su nas opkolili, pa mi se jedan od kolovođa protesta agresivno obratio riječima: 'E dok se naši uslovi ne ispune, ti ćeš nam platiti hranu i vodu'. To je bila jedna od komplikovanijih situacija, ali i to smo uspjeli riješiti", priča Ćetković.
Prema njegovim riječima, Liberija je zemlja puna korupcije i neimaštine, a vlast nema novca da riješi sve probleme, pa stanovništvo što ne može da riješi milom, pokušava silom, blokiranjem ulica, rušenjem i razbijanjem, kao i velikim neredima.
"Ljudi tamo najviše cijene silu, ali sile se najviše i boje. Brojna su krivična djela, posebno razbojništva i silovanja, u čemu su izuzetno surovi, ali mi smo uspjeli smanjiti broj krivičnih djela, mada kod njih uvijek postoje iskre, koje prijete da se rasplamsaju. Na primjer, njihovo razbojništvo izgleda tako da opljačkaju sve što se može opljačkati, a na kraju, kad to sve odnesu, svi učesnici pljačke redom siluju ženske osobe koje se zateknu na tom mjestu, što je posebno surovo", kaže Ćetković.
Ipak, kako dodaje, ta se zemlja dosta izgradila i mnogo je drugačija u odnosu na prije nekoliko godina, kada je došao u mirovnu misiju.
Narod je po mentalitetu inertan i spor, pa im treba dosta vremena da se pokrenu, a kada to i učine, vrlo brzo izgube volju, što im je mana.
"Rat koji je tamo vođen do 2004. bio je politički motivisan, a ne vjerski. Imaju veoma visok nivo vjerske tolerancije, a primjer za to je da kada počinju neki sastanak, na kojem su prisutni pripadnici islamske i hrišćanske vjere, oni počinju molitvom jedne vjere, a sastanak završavaju molitvom druge ili obrnuto. Ovaj pozitivni detalj na mene je ostavio poseban utisak", kaže Ćetković.
Pojašnjava da se trenutno u mirovnoj misiji UN-a u Liberiji nalazi 12 policajaca iz BiH, različite nacionalnosti, dakle Srba, Hrvata i Bošnjaka, ali da treba naglasiti da je saradnja odlična i da je na vrhunskom nivou.
Dodaje da mu je posebno teško padalo to što je razdvojen od porodice toliko vremena, ali dolazio je kući svakih šest mjeseci.
"Čuli smo se telefonom svakodnevno i bili u kontaktu, tako da mi je to olakšavalo sve. Kada sam otišao u mirovnu misiju imao sam dvoje djece, a u međuvremenu sam dobio i treće. Sjećam se da sam, u trenutku kada mi se rađala kćerka, bio u džungli, negdje u dubini Liberije", priča ovaj mirotvorac.
Sada će se posvetiti porodici, a privikava se i na način rada i života u BiH, jer se mnogo stvari promijenilo otkad je otišao.
Naglašava da mu veliku pomoć pružaju i kolege na poslu, što mu je veoma bitno.
"Takođe, uspio sam riješiti dosta finansijskih problema, jer je zarada bila veoma dobra i ona je motivišući faktor za odlazak u misiju. Dnevnica je bila 128 dolara i radili smo bez slobodnih dana", kaže Ćetković.
Po Zakonu, sada dvije godine ne može ići u mirovnu misiju, ali Ćetković kaže da će nakon isteka tog roka vjerovatno otići ponovo.
Još napominje da su policajci iz BiH u mirovnoj misiji u samom vrhu među najboljim svjetskim policajcima i to rame uz rame sa američkim, engleskim, norveškim i drugim kolegama, tako da se uopšte ne razlikuju.
"Drugi policajci nisu ništa bolji od naših, nisu ni inteligentniji, ni spremniji, niti su hrabriji, jer mi jako dobro znamo da radimo ovaj posao i nikako ne zaostajemo za njima", ističe Ćetković i dodaje da je jedina prednost policije iz drugih i naprednijih zemalja ta što su tehnološki spremniji i ništa više.
Odlikovanja
Zorana Ćetkovića prošle godine je na Dan Republike Srpske odlikovao predsjednik RS Rajko Kuzmanović ordenom Miloša Obilića, a u Liberiji, u toku trajanja mirovne misije UN-a, nekoliko puta je dobio priznanje "Letter of commodation", koje predstavlja najviše priznanje koje se može dobiti u misiji i dodijeljeno je od strane policijskog komesara ove zemlje.
Spremnost:
Drugi policajci nisu ništa bolji od naših, nisu ni inteligentniji, ni spremniji, niti su hrabriji
Živi štit
Česti su bili slučajevi kada smo štitili ljude, čak i svojim tijelima, od razjarene mase
Kćerka
Bio je u liberijskoj džungli kada mu se rodila kćerka