Dok hladan vjetar tokom cijele godine pozdravlja svakog prolaznika koji se namjeri proći kroz Kuprešku visoravan, na samom izlazu iz nje, udaljena petnaestak kilometara od Tomislavgrada, smještena je župa Bukovica.
Dobronamjerni domaćini iz nekoliko sela koji spadaju pod ovu župu svratiće svakog putnika namjernika i ponuditi ga dobrom duvljanskom lozom rakijom te s njime prozboriti koju riječ o tome kako se nekada ovdje živjelo, a kako je to sada.
Mnogi će reći da se štošta promijenilo, ali jedino što je ostalo je neumorni vjetar koji dočekuje i ispraća goste koji ovdje svrate. A njih je iz godine u godinu sve manje.
Međutim, ono što je ekipu "Nezavisnih novina" navelo put Bukovice je podatak da je ovo župa koja, najvjerovatnije, ima najveći broj udovica u BiH u odnosu na broj udovaca, a i broj stanovnika.
U pet sela tomislavgradske opštine, Gornji i Donji Brišnik, Mrkodol, Cebara i Bukovica, u kojima živi nešto više od 2.500 stanovnika pretežno starijih od 60 godina živi čak 163 udovice i samo 21 udovac. To znači da je odnos udovica naspram udovaca, skoro osam.
Gotovo da nema zaseoka u ovim selima koji nema barem po jednu udovicu ali u njima ima i po nekoliko desetina kuća jedna do druge i u svakoj živi ženska osoba koja je ostala bez muža.
Dva puta ostala bez muža
Selo Mrkodol smješteno podno brda Gradina, Gredelj i Midena sa nekoliko stotina stanovnika ima više od 30 udovica. Neobjašnjeni fenomen stanovnici ovog sela smatraju čudnim, ali i opravdanim.
Ruža Landeka (79) imala je tu nesreću da je dvaput u životu ostala udovica. Prvi put se udala u Srbiju gdje je sa mužem Jakimom živjela u selu kod Novog Sada. Nisu imali djece pa kada je muž umro Ruža imanje rasproda i preseli se u Donji Brišnik kod braće.
"Nisam imala tamo nikoga svoga. Vukla me želja i došla sam ponovo u svoj rodni kraj. Međutim, nisam se ni nadala da ću se ponovo ovdje udati i naći svoju sreću, ali nažalost nakratko", reče nam baka Ruža.
U samoći jednog dana Ruža susrete Marijana Čujića, matičara ureda u Brišniku, koji pokriva sva ova sela, kojem pade napamet sjajna ideja. U Mrkodolu je živio udovac Anto koga je matičar dobro poznavao. Pošto mu je umrla prva žena, a Antu morila samoća požali se Marijanu da bi se oženio. I tako njemu padne na pamet da spoji Ružu i Antu.
"Nakon određenog vremena doveo sam Antu u mjesni ured u Brišnik i pozvao Ružu. Rekao sam joj da ima jedan čovjek da bi se oženio i da je došao da je vidi. Pristane ona da se sastane sa njim i nakon pola sata priče pade dogovor. Nakon nekoliko mjeseci vjenčao sam ih i morao kum da im budem. I tako sam uspio posredovati kod jednog braka u ovoj našoj župi i to jedinog takve vrste", priča nam Marijan. Nažalost, Ante poživi samo godinu i po i Ruža ostade ponovo udovica.
Ali nisu sve udovice srećne, bar nakratko, kao Ruža pa i dana-dan deveraju same u ovom hercegovačkom kamenjaru pripovijedajući kako su đuvegije na ovaj kraj davno prestale da zalaze. Ne udaju se često u ovoj župi ni mlade, a kamoli udovice.
Sjećaju se stanovnici ovih sela izvjesnog Ante Šteka zvanog Papa, koji je prokrstario i Duvno i Livno tražeći mladu. Sve je po redu pitao, ali nažalost nijedna ne htjede pristati. Na kraju je završio u staračkom domu u Tomislavgradu ne mogavši da živi sam.
"Pa i nije mogao naći ženu kada je ima 90 godina. Koja će njemu da ode kada ga opet mora služiti. E, moj sinko, danas neće niko nikoga da služi", uz smijeh dodaje Ruža.
"Istrošili" se od rada u Njemačkoj
Sastaju se ljudi iz sela ove župe svakodnevno na kafi. Prepričavaju dane kada su bili mladi. Sjećaju se kako je bilo prije. Kažu, prođoše dani i godine... Zemlja se u duvljanskom polju sve manje orala. Mladi se preseliše u grad, a na selima ostaše samo stariji. Tako i ljudi počeše umirati, a žene ostadoše same. Sastaju se samo po danu, a naveče kako se mrak spusti, a vjetar počne pojačano da duva sa Gredelja i one se zavuku u svoju samoću i muku i čekaju da svane.
Anton Tomić (82) iz Mrkodola svoj radni vijek je proveo u Njemačkoj. Sada prima njemačku penziju i uživa pod stare dane. Sjeća se da je nekada bilo lijepih dana i dosta njegovih vršnjaka. Većina ih je pomrla, a iza mnogih su ostale žene.
"Neće naše udovice niko. U župi ih ima čak 163. Ali i one neće da se ponovo udaju. Pa i nisu lude kada su im iza muževa ostale dobre penzije, većinom inostrane. Da sam mlađi ja bih ovako nekada obišao i pitao treba li šta, ali sada sam ostario pa i meni je potrebna pomoć", kaže djed Anton.
Nekoliko udovaca koji nastanjuju ovu župu i žive od svojih penzija žale se da ih neće domaće babe, a ostarilo se da se traži sa strane. Mada kažu da neće da im se imena i slike provlače po novinama pod stare dane, mnogi se sjećaju i dogodovština Pape pa se ne usuđuju pitati babu da se uda. Plaše se odbijanja, pa kud ćeš onda…
Stjepan Tomić (79) dijeli mišljenje svojih komšija i na pomen udovica se smješka i odmahuje rukom.
"Ljudi su odavde puno radili u Njemačkoj. Istrošilo se od rada i kada je otišlo u penziju naprosto umre. Šta će se, a i žene kada ostanu to su starije žene koje neće više da se udaju. I pametne su, jer bi pod stare dane morale da izdržavaju nas stare", kaže Stjepan.
"Bog tako htio pa nas ostavi same"
Najveće selo koje pripada župi Bukovica je Brišnik Donji sa oko 300 domaćinstava ima oko 30 udovica, dok Gornji sa oko stotinak stanovnika ima 20 udovica. Udaljen oko četiri kilometra od Donjeg Brišnika selo Gornji Brišnik obavijeno je u veo napuštenosti. Starije kuće u kojima obično živi jedno ili najviše dvoje starijih preko 60 godina. Pored njih strijate kuće koje se izgrađuju od stabljika raži savijaju svoje krovove do zemlje. Krivudavi makadamski put vodi do područne škole posvećene Fra Miji Čujiću, Već nekoliko godina škola je zatvorila vrata đacima. Ili bolje rečeno oni njoj, jer su školska zvona prestala da zvone kada su đaci otišli u centralnu školu u Donji Brišnik. Djeca se više ovdje ne rađaju, a ostali su samo stari.
Ispod škole, u domu udovice Kate Prljević (83) zatičemo i njenu koleginicu Ivu Pobrić (85) koje je muka spojila pa tako po cijeli dan provode u samoći. Djeca su se raselila po Hrvatskoj i obližnjim gradovima, muževi pomrli, a one kako kažu čekaju dan kada će im se pridružiti.
"Moj Mijo je radio u Njemačkoj. Svoju mladost je ostavio tamo i kada je došao da uživa u svojoj mirovini umro je sirota prije pet godina. Djecu je othranio, odškolovao, a evo sada ostadoh sama u ovom kamenjaru da čekam sudnji dan", sa suzama nam reče Kata.
Suza se zacakli i u oku starije Ive koja iako slabije čuje razumije o čemu pričamo pa doda:
"E, moj sinko, kada je Bog tako htio pa nas ostavi same. Sve kuća do kuće udovica, bez ljudi. Bojimo se same, ali tako nam je valjda zapisano. Moj Ilija je umro prije 10 godina i nisam znala šta je samoća do tada".
Plodna, a neiskorištena polja
A život pored priča o udovicama u Mrkodolu, Brišniku i susjednim selima župe Bukovica otežano se odvija. Posljednji put dijete se rodilo ovdje prije više od godinu dana. Sela namaju ambulantu, a prva bolnica je u Livnu udaljenom 35 kilometara od njih. Opominjali su opštinske funkcionere godinama, ali od ambulante ništa.
Ambrož Tomić (67) gotovo je jedini aktivni vozač u Mrkodolu. Nedavno mu je komšija umro gotovo na rukama, jer dok su došli do bolnice u Livnu bilo je kasno.
"Nije samo ambulanta problem. Problem je i voda. Ljudi ovdje dovoze vodu u cisternama. Imamo vodovod koji sprvim sušama presuši. I onda kuda su pristale ove babe koje su ostale same", kaže Ambrož.
Marijan Čičić, matičar je u matičnom uredu u Brišniku od 1984. godine. Sjeća se da je kada je počeo raditi u cijeloj župi bilo 200 krava. Sad ih jedva ima 20. Malo je kriv narod, a najviše država.
"Neće ni narod da radi kao nekada. Ja se sjećam da sam orao po 20 dana neprestano. Sa volovim i konjima, a danas se ima i mašinerija, ali njive su neorane. Država je takođe kriva jer ne daje stimulacije", kaže on.
Prije deset godina nekoliko sela je tri mjeseca bilo bez struje. Najviše su stradala oba Brišnika. Led veličine jabuka polomio je sve stubove i žice, ali uz pomoć Hrvatske i lokalnih vlasti nakon tri mejeseca obnovi se struja.
I tako iz dana u dan životari se u ovoj župi. Ljudi su čuli da tamo ima udovica, ali i problema. Tako se desi da niko sa strane i ne navrati u ova sela po nekoliko mjeseci.