SARAJEVO - Više od 100 građana BiH koji su završili u sirijskim kampovima već godinama prolaze kroz pakao, a u kakvoj su neizvjesnosti najbolje pokazuje činjenica da je posljednje spasavanje sprovedeno krajem 2019. godine.

Dok druge države, poput Švajcarske, pokušavaju iščupati svoje državljane, uključujući i one koji imaju porijeklo iz BiH, naše institucije (ne) djeluju po principu "brigo moja, pređi na drugoga".

Građani BiH u sirijskim kampovima

• Više od 100 državljana BiH godinama u kampovima u Siriji
• Posljednja repatrijacija izvršena još 2019. godine
• Institucije bez konkretnih poteza uprkos međunarodnim obavezama
• Slučaj porodice iz BiH otkriva surovu svakodnevicu u kampovima

"Od 2019. na stolu je ponuda da se svaka država interesuje za svoje građane, odnosno preduzme određene aktivnosti. Ono što je zadnje ostalo jeste da je tadašnji ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić obećao da će sigurnosne institucije obaviti sve provjere u smislu koliki su oni sigurnosni rizik za BiH te da će se na osnovu toga preduzeti određene aktivnosti. Nakon toga više informacija nema, niti interesa naše države, iako je to međunarodna obaveza, kao što je obaveza institucija da se brinu o svojim građanima", kaže Denis Hadžović, predsjednik Centra za sigurnosne studije BiH.

Prema njegovim riječima, čeka se da država pokrene neke postupke jer je sve ostalo na obećanju.

"To je nemoralno prema građanima koji očekuju inicijative. Vidimo da se njihova rodbina interesuje, traži informacije, ali nakon Nešićeve izjave ja bar nisam vidio u javnom diskursu nijednu aktivnost", ističe Hadžović za "Nezavisne novine".

Složen proces repatrijacije

Stručnjak za bezbjednost Safet Mušić ističe da spasavanje i repatrijacija državljana BiH iz sirijskih kampova predstavlja izuzetno složen bezbjednosni, pravni i logistički proces za državne institucije.

"Ti kampovi, posebno poput Al-Hol Camp, nalaze se u nestabilnom području pod kontrolom kurdskih snaga Syrian Democratic Forces, što zahtijeva koordinaciju sa više međunarodnih aktera", rekao je Mušić.

Za vlasti u BiH, kako dodaje, to podrazumijeva saradnju bezbjednosnih agencija, diplomatskih kanala, ali i organizaciju transporta, pravosudnog procesuiranja i kasnije deradikalizacije povratnika.

"Situacija je dodatno komplikovana zbog šire regionalne nestabilnosti na Bliskom istoku i promjenjivih sigurnosnih okolnosti u Siriji. U takvim uslovima svaka operacija repatrijacije zahtijeva pažljivo planiranje, diskretnu međunarodnu saradnju i procjenu sigurnosnih rizika. Upravo zbog toga su ovakve operacije rijetke i vremenski razmak između njih često bude dug", kaže Mušić za "Nezavisne novine".

Podaci o državljanima BiH u kampovima

Prema prošlogodišnjim informacijama iz Ministarstva bezbjednosti BiH, u izbjegličkim kampovima Al Hol i Roj i pritvorskim jedinicama na sjeveroistoku Sirije tada se nalazilo 52 odraslih državljana BiH, od toga 22 muškarca i 30 žena, sa njihovih 66 maloljetne djece.

Posljednje spasavanje zabilježeno je 19. decembra 2019. godine, kada su vraćeni državljani BiH iz Sirije, njih ukupno 25 - sedam muškaraca, šest žena i 11 djece te jedno dijete bez pratnje.

Potresna priča iz sirijskog logora

Baš ovih dana iz Sirije stiže potresna priča o jednoj porodici porijeklom iz BiH, gdje majka i kćerka žive u šatoru posljednjih nekoliko godina. Nalaze se u tzv. logoru za "IS nevjeste", koji bi trebalo da pređe pod kontrolu vlade u Damasku.

Riječ je o tridesetšestogodišnjoj Selini B. (ime promijenjeno za potrebe teksta) i njenoj osmogodišnjoj kćerki, državljankama Švajcarske.

Inače, Selina B. je udata za Aziza B., dugogodišnjeg borca Islamske države (IS) i oboje su porijeklom iz BiH. Oboje su živjeli u Lozani, ali su 2015. godine otišli da se pridruže Islamskoj državi.

Djevojčica zna samo za život u logoru. Međutim, iako su švajcarski predstavnici bili u posjeti Selini B. i pokušali da joj pomognu, ona očigledno ne želi da se vrati u Švajcarsku, čak i kada bi to bilo moguće.

Ona živi u kamenitoj pustinji, u logoru za supruge boraca IS. Ovdje živi 23.000 žena sa djecom iz oko 50 zemalja, koje se godinama ne vraćaju.

Neizvjesna sudbina porodice

Selinino dijete, sada osmogodišnje, poznaje samo svakodnevicu logora pod stražarskim kulama. Šta će biti sa njima kada kurdske SDF predaju kontrolu nad logorom bezbjednosnim snagama Damaska? Ako kamp Roj bude raspušten i one oslobođene - gdje će se Selina vratiti: u Švajcarsku ili BiH?

Selina odbija da razgovara sa švajcarskim novinarima. Njene "komšinice" iz logora kažu da je povučena.

"Drži se po strani, ne druži se s drugima", kažu ostale žene koje žive blizu nje.

Novinari su došli pred njen šator, ali se nisu usudili da uđu. To je bilo ispravno, jer se iznenada pojavila Selina i jasno rekla: "Ne želim da pričam sa vama".

Na pitanje kako joj je, odgovorila je prilično agresivno: "Da li ste me razumjeli? Ne želim da pričam sa vama", zatim je energično zatvorila "vrata" šatora i povukla se. Od njene kćerke nema ni traga. Kurdske stražarke kažu da dijete već dugo niko nije vidio niti čuo. Uprava logora ponavlja ono što godinama tvrdi: "Švajcarkinja se drži po strani, ne pravi nam probleme".

Još 2019. Selina je govorila za medije, ali sada joj je, kako se vjeruje, advokat savjetovao da ćuti. Tada je rekla da ni slučajno neće ostaviti muža samog u zatvoru u Siriji.

Ali, to je bilo prije sedam godina. Azizu B. bi sada trebali da sude u Bagdadu. Još se ne zna šta će biti s ovom porodicom, iako su mnogi voljni da joj pomognu. Mediji navode da možda postoji mogućnost da se vrati u BiH.