Centri za socijalni rad predstavljaju jednu od najvažnijih karika sistema socijalne zaštite, jer su često prva adresa građanima i porodicama kojima je potrebna podrška. Istovremeno, sve složenije potrebe korisnika, povećan obim posla i kompleksnost problema sa kojima se stručni radnici svakodnevno susreću nameću potrebu za kontinuiranim ulaganjem u njihova znanja, vještine i profesionalni razvoj.
Upravo na jačanje tih kapaciteta usmjeren je projekat Evropske unije „Jačanje ljudskih resursa centara za socijalni rad“, čiji je cilj unapređenje profesionalnih kompetencija, upravljanja i kvaliteta rada centara za socijalni rad, kao i razvoj standarda i mehanizama koji će doprinijeti dugoročnom unapređenju sistema socijalne zaštite. Projekat obuhvata različite aspekte razvoja sistema: od profesionalnog usavršavanja i upravljanja slučajem, preko razvoja standarda kvaliteta i akreditacije programa, do bezbjednosti zaposlenih, upravljačkih kapaciteta, digitalizacije i međusektorske saradnje.
O značaju projekta, potrebama sistema socijalne zaštite u Republici Srpskoj i promjenama koje bi građani mogli osjetiti razgovarali smo sa Vladimirom Makarićem, pomoćnikom ministra zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, resor za socijalnu, porodičnu i dječiju zaštitu, i Sanjom Skenderijom, direktorkom Javne ustanove Zavod za socijalnu zaštitu Republike Srpske.
Složenije potrebe traže snažnije stručne kapacitete
Govoreći o stanju u centrima za socijalni rad, Makarić ističe da se stručni i drugi radnici svakodnevno susreću sa sve složenijim izazovima, dok istovremeno nastoje odgovoriti na potrebe sve većeg broja korisnika.
„Centri za socijalni rad su važna karika sistema socijalne zaštite Republike Srpske, čija je neposredna povezanost sa pojedincima i porodicama kojima je potrebna svakodnevna podrška od velikog značaja za uspješnu realizaciju zadataka koji se postavljaju pred sistem“, kaže Makarić.
Prema njegovim riječima, pitanje ljudskih resursa posljednjih godina postalo je jedno od ključnih pitanja daljeg razvoja sistema.
„Povećanje broja korisnika, složenije potrebe korisnika i sve kompleksniji problemi zahtijevaju od stručnih radnika širi spektar znanja i vještina“, navodi Makarić.
Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite u narednom periodu planira da ovo pitanje sistemski uredi kroz donošenje zakonskih rješenja koja se odnose na standardizaciju kvaliteta usluga i stručnog rada u socijalnoj zaštiti.
Upravo su te potrebe bile jedan od važnih razloga za uključivanje Republike Srpske u projekat Evropske unije.
„Cilj nam je bio da uz podršku projekta angažujemo stručnjaka iz Srbije koji će zajedno sa JU Zavodom za socijalnu zaštitu i Ministarstvom raditi na pripremnom procesu za uvođenje sistemskog odgovora na unapređenju kvaliteta pružanja usluga i stručnog rada u sistemu socijalne zaštite“, kaže Makarić.
Ljudi su najvažniji resurs sistema
Za Sanju Skenderiju, direktorku JU Zavod za socijalnu zaštitu Republike Srpske, ljudi su najvažniji resurs sistema.
„Kada govorimo o socijalnoj zaštiti, upravo su ljudi najvažniji resurs sistema i to stručni radnici koji svakodnevno rade sa djecom, porodicama i drugim korisnicima“, naglašava Skenderija.
Ona ističe da postoje zakoni, procedure i institucije, ali da kvalitet usluge u konačnici zavisi od toga koliko su stručni radnici osposobljeni, koliko imaju podršku u radu i koliko im sistem omogućava da se profesionalno razvijaju.
Zbog toga su projektne aktivnosti usmjerene na stvarne potrebe zaposlenih – od profesionalnog usavršavanja i razvoja novih kompetencija do pitanja bezbjednosti na radu.
„U implementaciji projekta radi se od prepoznavanja stvarnih potreba stručnih radnika, podrške od strane stručnjaka iz Republičkog zavoda za socijalnu zaštitu Srbije u vezi sa definisanjem standarda kvaliteta usluga i stručnog rada u socijalnoj zaštiti, procesa koji se odnosi na akreditaciju programa, preko profesionalnog usavršavanja, do pitanja bezbjednosti na radu“, navodi Skenderija.
Strateški prioritet je reforma sistema
Aktivnosti projekta uklapaju se u širi strateški okvir razvoja socijalne zaštite u Republici Srpskoj. Makarić podsjeća da je Strategijom socijalne zaštite Republike Srpske za period 2023–2029. definisan pravac reforme sistema socijalne, dječije i porodično-pravne zaštite, sa ciljem da isti bude efikasniji, dostupniji i usmjereniji na stvarne potrebe korisnika.
„Strateški fokus koji se odnosi na jačanje kapaciteta u socijalnoj, dječijoj i porodično-pravnoj zaštiti definiše potrebu održavanja stalne usredsređenosti na daljem razvoju ljudskih, materijalno-tehničkih i organizacionih kapaciteta, kao i ostalih koji se odnose na aktivnosti međunarodne i međusektorske saradnje i promocije dobrih praksi“, kaže Makarić.
U tom procesu važnu ulogu ima i Zavod za socijalnu zaštitu Republike Srpske.
„Osnivanjem Zavoda za socijalnu zaštitu dobili smo veliki resurs koji kroz praćenje i analiziranje socijalnih pojava i problema daje konkretne prijedloge mjera koje vode ka unapređenju cjelokupnog sistema socijalne zaštite“, ističe Makarić.
Posebno je važno, dodaje, nastaviti sa sistemskim edukacijama i unapređenjem stručnih kompetencija, ali i praksom jačanja supervizije u sistemu socijalne zaštite.
Kada je riječ o evropskim standardima, Makarić naglašava da ih treba posmatrati kao sredstvo za unapređenje kvaliteta usluga.
„Za nas je važno da ih posmatramo kao instrument za unapređenje kvaliteta usluga, a ne kao cilj sam po sebi. Suština je da građanin, bez obzira na to gdje živi u Republici Srpskoj, dobije pravovremenu, profesionalnu i kvalitetnu podršku.“
Od obuka do konkretnih promjena u praksi
Jedan od važnih aspekata projekta jeste to što se aktivnosti ne zadržavaju samo na edukaciji, već treba da doprinesu konkretnim promjenama u svakodnevnom radu centara za socijalni rad.
Skenderija očekuje da će usvojena znanja i vještine omogućiti bolje prepoznavanje rizika, kvalitetniju procjenu porodičnih kapaciteta i veće oslanjanje na snage i resurse same porodice.
„Centri za socijalni rad mogu još više da se usmjere na preventivni rad i podršku porodici, a ne samo na reagovanje kada problem već postane izražen“, navodi ona.
Razvoj i primjena standarda rada trebalo bi, dodaje, da doprinesu većoj ujednačenosti u postupanju i kvalitetu usluga, bez obzira na specifičnosti pojedinačnih lokalnih zajednica.
„Konačan cilj svih ovih promjena jeste da korisnik bude u središtu sistema – da usluga bude dostupnija, stručnija, pravovremena i prilagođena njegovim stvarnim potrebama“, kaže Skenderija.
Projektom se, međutim, ne jačaju samo kapaciteti stručnih radnika koji direktno rade sa korisnicima. Posebna pažnja posvećena je i rukovodiocima centara za socijalni rad.
„Znanja iz strateškog i operativnog planiranja, upravljanja resursima i pripreme projekata treba da pomognu rukovodiocima da više razmišljaju o razvoju ustanove, a ne samo o rješavanju problema koji su tog dana pred njima“, objašnjava Skenderija.
Važni su i bezbjednost, supervizija i prevencija profesionalnog sagorijevanja
Jedan od elemenata koji dodatno dobija na značaju jeste zaštita samih stručnih radnika. Zaposleni u centrima za socijalni rad često se nalaze u veoma teškim i rizičnim situacijama, zbog čega je, smatra Skenderija, neophodno sistemski prepoznati i analizirati rizike.
Sa tim je povezano i pitanje supervizije i prevencije profesionalnog sagorijevanja, što je, kako navodi, u potpunosti usklađeno sa Strategijom socijalne zaštite Republike Srpske za period 2023–2029. kroz različite ciljeve, mjere i pojedinačne aktivnosti.
Kontinuirani profesionalni razvoj nije više pitanje izbora
Oboje sagovornika posebno naglašavaju da profesionalni razvoj ne može biti jednokratna aktivnost.
„Kontinuirani profesionalni razvoj stručnih radnika nije samo važan, već je jedan od osnovnih preduslova za kvalitetan i efikasan sistem socijalne zaštite“, kaže Skenderija.
Kako objašnjava, nije realno očekivati da znanje stečeno tokom formalnog obrazovanja bude dovoljno za cijeli radni vijek.
„Nije realno očekivati da neko završi fakultet, zaposli se i da znanje koje je tada stekao bude dovoljno za narednih dvadeset ili trideset godina rada.“
Potrebe korisnika postaju sve složenije, a problemi zahtijevaju multidisciplinaran pristup, nova znanja i primjenu savremenih metoda rada. Zbog toga profesionalni razvoj, prema njenim riječima, ne podrazumijeva samo odlazak na obuku.
„On podrazumijeva i razmjenu iskustava, superviziju, umrežavanje, praćenje kako se nova znanja primjenjuju u praksi i, što je veoma važno, podršku stručnom radniku kada se nađe u složenoj situaciji.“
Posebno je značajno da stručno usavršavanje bude povezano sa stvarnim potrebama prakse. Nije dovoljno samo prenijeti nova znanja, već je važno obezbijediti uslove da se ona primjenjuju u svakodnevnom radu, da se prate rezultati i da se iskustva iz prakse koriste za dalje unapređenje sistema.
Dostupnija podrška za građane
Očekivanje je da će jačanje ljudskih resursa imati direktan uticaj na kvalitet i dostupnost usluga, posebno za najranjivije kategorije stanovništva.
„Svaka reforma sistema i svaka aktivnost koju provodimo treba da ima isti cilj – da građani dobiju kvalitetniju, bržu i dostupniju podršku kada im je potrebna“, kaže Makarić.
On naglašava da dostupnost ne znači samo fizičku dostupnost usluge.
„Ona podrazumijeva da korisnik bude informisan, da procedura bude jasna, da podrška bude pravovremena i da se potrebe korisnika posmatraju cjelokupno.“
Ulaganjem u zaposlene i jačanjem kapaciteta centara stvaraju se uslovi da socijalna zaštita bude bliža građanima i da najranjiviji među njima dobiju podršku kada im je najpotrebnija.
Šta ostaje nakon završetka projekta?
Jedno od ključnih pitanja jeste kako obezbijediti da rezultati projekta nastave da se primjenjuju i nakon njegovog završetka.
Makarić ističe da je cilj da projektni rezultati postanu sastavni dio šireg reformskog procesa.
„Sva znanja, priručnici i dobre prakse koje su proizašle iz projekta treba da se dalje prenose i primjenjuju kad je moguće, uz kontinuiranu podršku i praćenje potreba zaposlenih u centrima za socijalni rad.“
Važno je, dodaje, unaprijediti procedure i standarde rada kako bi stečeni kapaciteti bili institucionalizovani i mogli dugoročno da se primjenjuju.
Republika Srpska će, kako navodi, nastaviti da koristi iskustva i dobre prakse stečene kroz saradnju sa Evropskom unijom i partnerskim institucijama, prilagođavajući ih potrebama domaćeg sistema i lokalnih zajednica.
Skenderija kao najveću vrijednost projekta izdvaja upravo sistemski pristup.
„Ovaj projekat nije značajan samo zato što smo dobili određene obuke, priručnike ili metodologije. NJegova vrijednost je u tome što je različite elemente koji su važni za razvoj sistema povezao i to od profesionalnog razvoja stručnih radnika i standarda kvaliteta, do bezbjednosti zaposlenih, upravljačkih kapaciteta, digitalizacije i međusektorske saradnje.“
Posebno joj je značajno što su kroz projekat stvoreni instrumenti koji mogu da se koriste i nakon njegovog završetka – okvir za profesionalni razvoj, materijali i smjernice za standardizaciju kvaliteta, metodologija za analizu potreba i bezbjednosti stručnih radnika, kao i programi profesionalnog usavršavanja.
„Sada je na institucijama sistema da tu osnovu dalje razvijaju i pretvaraju u trajna rješenja. Da kontinuirano usavršavanje postane dio sistema. Da standardi kvaliteta zažive u praksi. Da stručni radnici imaju adekvatnu supervizijsku i profesionalnu podršku. I da usluge razvijamo prema stvarnim potrebama ljudi i lokalnih zajednica.“
Od projektnih rezultata do trajnih promjena
Za Skenderiju, upravo je nastavak rada ono što će pokazati stvarnu vrijednost projekta.
„Najveća vrijednost projekta nije samo ono što je urađeno tokom njegovog trajanja, nego će se prava vrijednost vidjeti u onome što ćemo nastaviti da radimo nakon njega.“
Cilj, kako sagovornici poručuju, nije samo efikasniji rad centara za socijalni rad, već dugoročno snažniji sistem u kojem će stručni radnici imati znanje, podršku, jasne standarde i bezbjednije uslove za rad, a građani kvalitetniju i dostupniju podršku.
„Ako stručni radnik ima znanje, podršku, jasne standarde, bezbjednije uslove za rad i dobre alate, onda i korisnik ima veću šansu da dobije kvalitetnu uslugu“, kaže Skenderija.
Makarić zaključuje da se dugoročni cilj odnosi na cijeli sistem socijalne zaštite: „Vlada Republike Srpske i Ministarstvo koje predstavljam su usmjereni ka trajnom jačanju sistema, da u ustanovama socijalne zaštite imamo kompetentne kadrove, ne samo efikasnije centre za socijalni rad nego sve ustanove socijalne zaštite, što je najvažnije, kvalitetniju i dostupniju podršku za građane Republike Srpske.“
Projekat „Jačanje ljudskih resursa centara za socijalni rad“, koji finansira Evropska unija (EU), usmjeren je na osiguravanje pouzdanih i pravednih socijalnih usluga orijentisanih na potrebe i korisnika širom Bosne i Hercegovine (BiH). Projekat se provodi u Republici Srpskoj, Federaciji BiH i Brčko distriktu BiH, s posebnim naglaskom na podršku ranjivim grupama i usklađivanje sistema socijalne zaštite sa standardima Evropske unije.