BANJALUKA - Transplantacija bubrega u Univerzitetskom kliničkom centru RS trebalo bi da počne do kraja ove godine, i to nakon šestogodišnje pauze, koliko je prošlo otkad je posljednji put izvršena u ovoj ustanovi.
Ukratko:
- Transplantacije bubrega u UKC RS planirane su do kraja godine.
- Program se obnavlja nakon šest godina pauze.
- U planu su i transplantacije drugih organa i kostne srži.
- Razvoj donorstva i informisanje pacijenata ostaju prioriteti.
Istaknuto je ovo na panel-diskusiji "Donacija i transplantacija organa - od znanja do povjerenja", koja je u UKC RS održana povodom 13. oktobra, Evropskog dana doniranja organa, a koju je organizovala Fondacija "Kaća".
UKC RS planira obnovu transplantacija bubrega
Nikola Šobot, direktor Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske, istakao je da su tom prilikom razgovarali o svemu što je neophodno da bi taj program uspio.
"Radi se o sveobuhvatnom programu koji uključuje sve zdravstvene institucije, pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS, a UKC RS je integralni dio tog sistema. Pred nama je period koji će obilježiti zakonska, organizaciona i stručna rješenja, a da bismo u ovom programu uspjeli", rekao je Šobot.
Dodao je da će početi manjim koracima, te pokrenuti ono što je već postojalo u UKC-u.
"To se odnosi na transplantaciju bubrega, koja je bila zaustavljena. Mi smo već planirali da to uradimo, no bilo je nekih zastoja, u smislu identifikacije adekvatnih pacijenata. Ja sam ubijeđen da ćemo to moći uraditi u ovoj godini", istakao je Šobot.
U planu transplantacije i drugih organa
I Alen Šeranić, ministar zdravlja i socijalne zaštite RS, naveo je da su u fokusu ove diskusije bili dalji razvoj zdravstvenog sistema po pitanju transplantacionog programa, razvoj donorstva, ali i kako građani mogu podržati transplantaciju u RS.
"U posljednjih nekoliko godina smo radili na razvoju kapaciteta u vezi sa sprovođenjem transplantacije. Bitno je istaći da u posttransplantacionom dijelu UKC RS ima kapacitete da prati transplantirane pacijente", rekao je Šeranić.
On je rekao da je važno što se, pored ponovnog pokretanje srodničke transplantacije, radi i na pokretanju kadaverične transplantacije u UKC RS, transplantacije kostne srži, a zatim i drugih organa, jetre i pankreasa, a za šta sve treba kapaciteta.
Gdje će se moći obratiti pacijenti
Prema riječima Gorana Topića, direktora Zavoda za dijalizu i transplantaciju RS, Zavod je koordinaciono tijelo kojem će pacijenti moći da se obrate za sve informacije.
"Životodonorsku transplantaciju smo već radili u UKC RS, te smo pokazali da imamo znanje i kapacitete, a sada želimo ponovo da je uspostavimo i unaprijedimo sistem. Poruka sa ovog skupa bi bila da ne smijemo nijednog pacijenta izgubiti kao mogućeg kandidata za transplantaciju samo zato što nije znao gdje treba da se javi i koju informaciju treba da dobije od sistema", rekao je Topić.
HLA laboratorija važna za razvoj transplantacije
Gordana Guzijan iz Zavoda za transfuzijsku medicinu Republike Srpske je kazala da je HLA laboratorija, koja radi već godinu dana, veoma važna za dalji razvoj tranfuzijske medicine, transplantacione medicine i cijelog zdravstvenog sistema, jer se tako omogućava dijagnostika i liječenje pacijenata u ovoj zemlji.
"Do sada se uglavnom radila u drugim centrima izvan Republike Srpske. HLA tipizacija je potrebna i za buduće donore matičnih ćelija i organa, a potrebna je za pacijente koji se pripremaju za transplantaciju, ali je veoma važna i u dijagnostici raznih oboljenja", pojašnjava Guzijan.
Željkina priča ukazala na nedostatak informacija o donorstvu
Željka Zgonjanin Džamastagić iz Prijedora je tokom panel-diskusije iskazala želju da sazna nešto više o donorstvu, jer planira donirati organe.
Ona je ispričala da o tome razmišlja još od srednje škole, gledajući seriju "Uvod u anatomiju", kada je pomislila: "Kad umrem, tijelo se svakako vraća u zemlju i raspada se, pa zašto ne bih nekome pomogla."
"Od tada do danas ja o tome razmišljam. Mi imamo takav tempo života, mladi stalno umiru. Ja sam prošle godine imala prijevremeni porod početkom sedmog mjeseca. Prva tri dana je sve bilo u redu, zatim je bebi skočio CRP, te je ustanovljeno da ima nekrozu crijeva, a uprkos naporu ljekara, nije preživjela. Na kraju sam odlučila, zajedno sa suprugom, da želim donirati tijelo Medicinskom fakultetu u naučne svrhe, da se komplet tijelo stavi u formalin, da se ne secira, odnosno da se koristi za proučavanje, edukaciju i istraživanje", priča Željka.
Na to se odlučila jer je tih dana dok je dijete bilo na intenzivnoj njezi u UKC RS vidjela veliki broj prijevremeno rođenih beba u raznim mjesecima trudnoće, što je za nju bilo poražavajuće, jer iako je, kako kaže, nauka uznapredovala, opet se ne može zaustaviti prijevremeni porod.
"Kad sam rekla da želim donirati tijelo, hirurg iz Beograda je ostao bez teksta. Rekao je da se u svojoj karijeri nije susreo s takvim slučajem. Niko nije znao kako ide procedura, kome treba da se obratim. Inače, nama je data mogućnost da bebu skinemo sa aparata, ali je tokom vikenda preminula, te je predata gradskom groblju, bez našeg znanja. Nadležni nisu bili upućeni o tome šta smo mi odlučili, no odmah ih je načelnica nazvala da se vrati tijelo", priča Željka i dodaje da ih je kasnije kontaktirao Medicinski fakultet, nakon što su otišli kod njih dati izjavu.
"Dolazimo od onog segmenta, upravo o čemu se i pričalo na panel-diskusija, a to je povjerenje u cijeli sistem. Da li moje dijete leži u formalinu i da li zaista služi u one svrhe u koje suprug i ja želimo da služi? Znači, tu je manjak informacija i na tome kod nas treba raditi. Sve to što se izdešavalo prošle godine još više me je okrenulo na tu stranu. Zato želim da znam na koji način da nekome stavim do znanja da sam donor organa", zaključuje Željka.